Odnos između javne uprave i realnog sektora je međuzavisan, zbog čega je neophodno da zajedno rade na jačanju i prilagođavanju savremenim zahtjevima, kao i da funkcionišu kao partneri koji pružaju međusobnu podršku i doprinose održivom razvoju i napretku društva.
To je saopšteno tokom poslednjeg panela „Javni i privatni sektor - Rivali ili ne?“, u okviru konferencije Razvoj ljudskog kapitala 2025, koju su organizovali Savjet stranih investitora u Crnoj Gori (MFIC) i Privredna komora Crne Gore.
Direktor Uprave za ljudske resurse Agron Camaj je, govoreći o atraktivnosti javne uprave kao poslodavca, ukazao na važnost redefinisanja pojma atraktivnosti u kontekstu društvenih i ekonomskih promjena.
Podsjetio je na tradicionalni stav da je državni posao stabilan, sa sigurnim radnim uslovima, bolovanjem i praznicima, ali i naveo da se informacije danas šire brže nego ikada, što javnoj upravi donosi nove izazove.
„Iskreno, ja prvi ne vidim šta to javna uprava može ponuditi više od realnog sektora, osim finansiranja“, rekao je Camaj, ali je odbacio percepciju da se u državnoj upravi ne radi, ističući predanost i rad svog tima.
Naglasio je da Uprava za ljudske resurse nije institucija koja samostalno zapošljava, već da je za svako radno mjesto potrebna saglasnost Ministarstva finansija i Vlade, kao i da je 2023. godine zabilježen porast broja kandidata za pozicije u državnoj upravi.
Kao dodatnu poveznicu između realnog i javnog sektora, Camaj je naveo da su svi javni pozivi otvoreni i za kandidate iz realnog sektora, kao i da nije neuobičajeno da stručnjaci iz privatnog sektora budu predavači na obukama državnih službenika, čime se znanje iz realnog sektora prenosi u javnu upravu.
Ocijenio je da je odnos između javne uprave i realnog sektora međuzavisan i da je nužno zajednički raditi na njihovom jačanju i adaptaciji novim zahtjevima vremena.
Suvlasnik Montenegro Stars hotel grupe i predsjednik crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović smatra da mladi radnici najradije biraju rad u državnim institucijama, jer tamo, kako je naveo, nema pritiska i vlada zona konfora.
„Trenutna situacija je takva da na jednu radnu stolicu u državnim službama sjede tri radnika, a većina njih ne radi dovoljno. To dovodi do stagnacije i pada kvaliteta rada,“ smatra Radulović.
Kazao je da je u zadnjih pet godina broj zaposlenih u državnim institucijama znatno porastao, a da je situacija danas gora nego ikad.
„Dok ne počnemo rješavati uzroke, nećemo izaći iz ove katastrofalne situacije,“ naglasio je Radulović.
On tvrdi da javno-privatno partnerstvo trenutno ne postoji, jer nema dobre volje, nema stvarne želje za saradnjom i nema meritokratije, „već politokratija odlučuje o svemu“.
„Privatnici su neprijatelji sistema, plaćaju sve obaveze, ali nemaju podršku države. I to nas vodi ka tome da ćemo uskoro imati više stranih radnika nego domaćih, jer oni poštuju radne norme, a mi ne“, kazao je Radulović.
Smatra da država privatnike svake godine više guši, a da oni rade za budžet Crne Gore, a ne za sebe.
„Ne možemo planirati ni danas za sjutra, a problem je što dobri ljudi u državnoj upravi zarađuju duplo manje nego što zaslužuju, dok privatnici moraju da plate i plate i znanje i rad. Mi smo ušli u debeli tunel i ne vidim svjetlo na kraju. Da bismo izašli, potrebna je iskrena i otvorena rasprava, priznavanje problema i spremnost na promjene. Bez dobre volje, nema ni razvoja“, jasan je Radulović.
Direktor Zavoda za zapošljavanje Crne Gore David Perčobić kazao je da su na konferenciji ove sedmice saopštili da je stopa nezaposlenosti pala na jednocifrenu vrijednost od 9,91 odsto,
„Tokom godinu dana na čelu Zavoda, uradili smo mnogo na smanjenju stope nezaposlenosti, što je veliki uspjeh, ali i dalje se suočavamo sa izazovima,“ naglasio je Perčobić.
On je posebno istakao veliki deficit radne snage u crnogorskoj privredi, naročito u primorskim i centralnim regijama.
„U Budvi, Kotoru, Tivtu, praktično nema ljudi bez zaposlenja, a u Podgorici je stopa nezaposlenosti oko četiri odsto. Sve ispod pet odsto predstavlja deficit radne snage“, objasnio je Perčobić.
Ukazao je da je situacija znatno teža na sjeveru Crne Gore, gdje veliki broj ljudi koristi socijalnu pomoć.
„Potrebno je sistemski pristupiti ovom problemu i mijenjati obrazovnu politiku kako bismo bolje usmjerili mlade prema potrebama tržišta rada,“ kazao je Perčobić.
Posebno je zabrinjavajući podatak da je u sektoru uslužnih djelatnosti i turizma u prvih šest mjeseci ove godine objavljeno 600 do 700 oglasa manje nego u istom periodu prošle godine, dok je istovremeno zabilježen rast zaposlenosti.
„To ukazuje na lošu strukturu radne snage koja nije adekvatno obučena ili dostupna za potrebe privrede“, pojasnio je Perčobić.
Dodao je da Zavod aktivno djeluje kroz preventivne mjere, uključujući direktnu saradnju sa poslodavcima kako bi se ljudi zapošljavali i prije nego što dospiju na evidenciju nezaposlenih, kao i kroz karijerno vođenje i usmjeravanje mladih.
„Slažem se sa gospodinom Radulovićem da je ključ uspjeha u zajedničkom djelovanju privrede i državnih institucija, ali je važno da se ovaj sistemski problem rješava brzo, a ne decenijama,“ zaključio je Perčobić.
Glavni izvršni direktor, QBIK Balša Čavlović stava je da bi privatni i državni sektor trebalo da budu partneri i podrška jedni drugima.
„Da bismo procijenili jesmo li rivali, moramo izjednačiti pravila igre. Država i privatni sektor trebaju igrati istu igru. Postavljam pitanje, a ne dajem odgovor: da li danas zaista igramo istu igru? Ako govorimo o tržištu rada, bilo bi u interesu i države i privatnog sektora da podignemo efikasnost i operativnost na viši nivo, kako bi u dugom roku sve bilo održivo. Međutim, pitanje je da li država na tome radi ili samo zapošljava dodatne ljude bez jasnog doprinosa“, rekao je Čavlović.
Kazao je da u privatnom sektoru nemaju luksuz zapošljavanja „čovjeka više“.
„Svaki zaposleni mora biti maksimalno operativan, isporučivati rezultate, raditi osam sati, imati obaveze i odgovornosti, što direktno utiče na njegovu zaradu. S druge strane, u državnoj upravi, iako ne tvrdim da je tako svuda, često imamo situaciju gdje čovjek „više“ efektivno radi znatno manje sati za prosječnu zaradu od oko 800 eura, dok u privatnom sektoru ljudi rade i do osam sati za istu ili veću zaradu“, naveo je Čavlović.
Takva neravnoteža, kako smatra, dovodi do pitanja zašto bi neko u privatnom sektoru radio mnogo više za znatno manje novca, dok državnim zaposlenima često pripadaju i dodatni benefiti koje privatni sektor ne može pružiti.
„Nažalost, trend povećanja broja zaposlenih u državnoj upravi bez proporcionalnog rasta produktivnosti nije održiv. U svijetu se očekuje da država optimizuje radnu snagu, traži najbolje kadrove, dok se privatni sektor bori za iste te ljude kroz obuke, napredovanja i mogućnosti za dodatne prihode u skladu sa zakonom. S druge strane, država bi trebala pružati odgovarajuće benefite, ali i raditi na suzbijanju zloupotreba poput neosnovanih bolovanja, jer to dugoročno narušava radnu disciplinu i efikasnost“, smatra Čavlović.
Ocijenio je da zapošljavanje „čovjeka više“ radi statistike, a ne realnog doprinosa, u kratkom roku može djelovati pozitivno za zaposlenog, ali u srednjem i dugom roku šteti i zaposlenima i ekonomiji.
„Takvi radnici ne usvajaju vještine, ne doprinose razvoju privrede i gube svoju tržišnu vrijednost, što svi na kraju osjećamo“, rekao je Čavlović.
Ocijenio je da je ključno više razgovarati o podizanju vrijednosti rada i obrazovanja u cijelom društvu, i u državi i u privatnom sektoru.
„Podrška privatnom biznisu donosi koristi svima nama, jer time podižemo ukupni nivo znanja i efikasnosti, što je cilj na kojem moramo zajedno raditi“, rekao je Čavlović.
Diskusiji je prethodilo predavanje „Regionalni vs. globalni lideri iz Hogan perspektive“ koje je održao izvršni direktor, Blue Coach, Srđan Vukčević.
On je kazao je istaživanja pokazuju da većina trenutnih lidera, bilo da su izvršni direktori ili političari, neće ostati na svojim pozicijama duže vrijeme.
Pojasnio je da to ukazuje na problem u izboru lidera, gdje često dominiraju oni koji bolje stiču moć, ali ne i oni koji je uspješno koriste.
„Takođe, razlikuju se „uspješni“ lideri koji brzo napreduju i „efektivni“ lideri koji dugoročno ostvaruju dobre rezultate sa timom. Samo mali dio lidera posjeduje obe osobine, što ukazuje na rijetkost pravih lidera“, naveo je Vukčević.
Ukazao je da regionalni lideri sa Balkana imaju izraženu potrebu za pripadanjem i socijalnom interakcijom, ali i tendenciju ka ambiciji koja ponekad prelazi u aroganciju i mikromenadžment.
Vukčević je upozorio na savremene izazove liderstva, poput trke za statusom koja može dovesti do lažiranja podataka i „statusnog varanja“.
Predsjednik Digitalizuj.me Vladimir Vulić govorio je na temu „Istraživanje nepoznatog: umjetnost liderstva u digitalnom dobu“ i tom prilikom kazao da savremeni poslovni svijet funkcioniše u okruženju ekstremne nestabilnosti, što poredi sa kišnim trkama Ayrtona Senne.
„Samo oni najhrabriji i najvještiji znaju kako da prestignu 15 automobila po pljusku. Menadžeri i lideri danas ne mogu sebi priuštiti da „stanu i promijene gumu“, jer bi to značilo gubitak pozicije. Dokaz tome je i podatak da je 2024. godina oborila rekord po broju otkaza generalnim direktorima. Lideri moraju istrajavati uprkos pritiscima i shvatiti da ulaganje u ljude, koliko god bilo skupo i rijetko, nije opcija već nužnost“, rekao je Vulić.
Kazao je da organizacije i dalje funkcionišu po logici iz prošlog vijeka, uprkos svim tehnološkim i društvenim promjenama.
Vulić je istakao da se organizacione šeme i osnovni menadžerski principi nisu suštinski mijenjali više od 100 godina, što ograničava inovacije i adaptaciju.
„Budućnost liderstva ne leži u perfektnom upravljanju sadašnjošću, već u sposobnosti da selektivno zaboravimo zastarjele ideje i kreiramo nove poslovne modele. To zahtijeva drugačije razmišljanje i hrabrost da se raskine sa prošlošću“, naveo je Vulić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR