Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Veća briga države jedini lijek za odlazak ljekara

| Postavio/la: Milena Aprcović | Izvor: Pobjeda/CdM

Veća briga države jedini lijek za odlazak ljekara

Obezbjeđivanje stanova, kvalitetni uslovi za porodični život, stipendije na nivou opština, povećanje upisnih kvota, kao i razrađen sistem nagrađivanja i napredovanja strateške su mjere koje je Hrvatska predvidjela svojim dokumentima kao pokušaj da parira problemu odliva ljekara i medicinskog kadra u druge zemlje Evrope i svijeta.

Kako je Pobjedi saopšteno iz Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, ta je susjedna zemlja 2015. godine usvojila je Strateški plan razvoja ljudskih resursa u zdravstvu kao operativni dokument kojim je definisan niz mjera, među ostalima i Prijedlog mjera za zadržavanje doktora medicine i drugog zdravstvenog kadra u saradnji sa lokalnom zajednicom.

Planom se predviđa kontinuirano praćenje i istraživanje potreba ljudskih resursa u regijama/ županijama temeljeno na demografskim kretanjima i epidemiološkim podacima.

To je, kako se ističe, podrazumijevalo i pripremu dugoročnog plana potrebnog kadra na nacionalnom nivou i plan potreba pojedine lokalne zajednice, kao i niz mjera i stvaranje uslova za ostanak, odnosno zadržavanje medicinskog kadra.

“Ministarstvo će u saradnji sa medicinskim fakultetima povećati upisne kvote i proširiti nastavne aktivnosti (baze) na šire područje Hrvatske. Osiguraće se bolji uslovi rada i uspostaviti sistemsko nagrađivanje prema radu, odnosno uslovima rada u ruralnim krajevima (plate u zavisnosti od izvršenja, edukacije, napredovanja…). Predviđeno je da lokalna uprava i samouprava stipendijama stimuliše upis na medicinske fakultete te ih motiviše da se vrate i zadrže u regiji. Takođe, lokalna uprava i samouprava treba da osiguraju stanove i kvalitetno životno okruženje za porodični život (vrtići, posao za suprugu/supruga, dodatne aktivnosti za djecu) za doktore medicine, ali i za druge profesije u zdravstvu koje nedostaju”, navodi se u odgovorima Ministarstva zdravstva Hrvatske.

Odlazak ljekara i medicinskog kadra postaće regionalni problem bez obzira na brzinu ulaska u EU.

Iz Hrvatske je od 2013. godine kada je ušla u EU do proljeća ove godine otišlo 680 ljekara.

Prosta matematika govori da su bolji uslovi i dobre plate dovoljan razlog da bijeli mantili svoj težak hljeb pokušaju zaraditi negdje gdje se rad više vrednuje, odnosno standard je jači a deficit ljekara izražen.

Pitanje je kako će se sa time nositi zemlje poput naše, ako i u regionu, čak i članice EU, poput Hrvatske, imaju izražen problem i već godinama razrađuju strategiju o načinima kako da pariraju uslovima koje nude mnogo moćnije zemlje Zapadne Evrope.

Generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu Vesna Miranović kazala je Pobjedi da je rješenje koje bi predviđalo da se studenti medicine nakon završenih studija ugovorom obavežu da će narednih šest godina biti u obavezi da rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore, kao vid rješenja potencijalnog deficita medicinskog kadra, isključivo još na nivou ideje, odnosno u fazi njegovog testiranja.

Odgovarajući na reakcije na njenu izjavu da slijedi izmjena politike, odnosno da će biti ponuđeni komercijalni uslovi za studiranje medicine “kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori“, Miranović je pojasnila da je takva tvrdnja iznijeta kao jedno od mogućih rješenja, ali da je o samoj realizaciji preuranjeno govoriti.

“Od ideje do realizacije je dug put. Mi smo sada u fazi testiranja ideje. Svakako da ćemo u postupku realizacije ove ideje kontaktirati najprije Ministarstvo prosvjete, Univerzitet CG, Medicinski fakultet, Ljekarsku komoru, strukovna udruženja, sindikate… Da vidimo da li ta ideja ima smisla. Ukoliko dođemo do zaključka da ona nije dobra, naravno da nećemo ići u realizaciju”, kazala je Miranović.

Ona ipak navodi da je čude reakcije koje su uslijedile na predloženo rješenje, budući da, kako je kazala, ovakva vrsta ugovornog odnosa i sada postoji u Crnoj Gori.

“Ovakva vrsta ugovornog odnosa već postoji pa niko ne postavlja pitanje ograničavanja kretanja ljekara kroz sistem. Kad ljekar dobije specijalizaciju, on potpiše ugovor sa ustanovom koja finansira specijalizaciju da onoliko vremena koliko provede na specijalizaciji toliko vremena mora da radi u toj ustanovi. I niko se nije bunio, niko nije smatrao da je to sporno”, kazala je Miranović.

Na pitanje da li bi se potencijalno u slučaju sprovođenja ovakve zamisli mogle očekivati oštre reakcije i bunt studenata medicine, Miranović konstatuje da se uvijek kada se donose krupne, odgovorne odluke, koje su od značaja za državu, mora računati sa tim da se to nekome neće svidjeti.

“Govoreći hipotetički, ako ćemo da se isključivo oslanjamo na mišljenje studenata medicine pri građenju državne politike, onda će neko drugi da snosi odgovornost, onda postavljam pitanje ko će da snosi odgovornost ako svi doktori odu”, kazala je Miranović.

Ona svakako prepoznaje da bi potencijalna primjena ovakvog rješenja značila i diskriminaciju medicinara u odnosu na druge visokoškolce u Crnoj Gori.

“Sa postojećim zakonskim rješenjima da, to bi značilo diskriminaciju. Ali ako bi se ušlo u ovaj proces, to bi iziskivalo i opsežnu aktivnost koja bi išla i u izmjenu zakonskih rješenja. Ali ako posmatrate koga ima na birou rada, a koga nema, onda vidite da doktora nema. Oni spadaju u jednu granu koja će vremenom postati deficitarna i kao takva će biti u posebnom fokusu države”, kazala je predstavnica Ministarstva zdravlja.

Iako potencijalno izvjestan, kako tvrdi, trenutno nije prisutan deficit medicinskog kadra na našem tržištu.

“Ljekara na birou nema, a deficita ljekara u Crnoj Gori trenutno nema. Mi imamo 3,3 doktora na 1000 stanovnika, to je evropski prosjek. Ljekara na birou nema, što znači da u dogledno vrijeme mi moramo da razmišljamo da anticipiramo šta će se desiti. S obzirom da je najavljena potpuna liberalizacija uslova za prijem ljekara u Njemačku od 1. decembra, mi moramo da razmišljamo o tome kako da obezbijedimo stanovništvu Crne Gore u tim uslovima kontinuitet pružanja zdravstvenih usluga”, upozorila je Miranović.

 Ako bi se sprovela, ova ideja bi, kako pojašnjava ona, kao ciljnu grupu imala buduće ljekare koje bi ugovorom od šest godina vezivala za naš sistem zdravstva čime bi se njihov eventualni odlazak iz sistema prolongirao.

“Potencijalno, naša ciljna grupa bili bi mladi ljekari koji se nijesu obavezali brakom, nijesu formirali porodicu i koji olakšano napuštaju sistem. Naš cilj je da upravo oni ostanu u sistemu do formiranja porodice kada se teže odlučuju da odu iz sistema, a da im mi stvorimo uslove da opstanu na dostojanstven način”, kazala je Miranović.

Svakako prije bilo kog konkretnog koraka, smatra ona, treba sprovesti anketu među studentima i čuti njihovo mišljenje.

“Kao profesor na Medicinskom fakultetu imala sam prilike da čujem studente pete godine da svi uče njemački jezik, u toj situaciji se postavlja pitanje ko će da nas liječi. Treba sistemski rješavati stvari, ovo nije samo pitanje Ministarstva zdravlja, to je opšte društveno pitanje od velikog značaja”, kazala je Miranović.

Prepoznajući potencijalno rješenje isključivo kao represivnu metodu kojom bi se zalazilo u ljudska i ustavna prava, predstavnica Sindikata medicine Milena Popović-Samardžić smatra da je ona teško ostvarljiva u praksi.

Ona takođe primjećuje da su na konferenciji održanoj krajem prošle sedmice iznijete dvije potpuno, kako je kazala, oprečne tvrdnje koje dolaze sa iste adrese.

“U istom danu iz Ministarstva zdravlja dolaze dvije potpuno oprečne izjave, najprije ministar zdravlja kaže da Crna Gora ima optimalan broj ljekara, da nema razloga za brigu, prosjek 3,3 što je optimum po preporukama iz EU, da bi Miranović nakon toga rekla da zbog deficita kadra mi moramo da pribjegavamo represivnim metodama. Osobe koje izjavljuju ovakve stvari su osobe koje ne žive od ljekarske plate, to su ljudi koji školuju svoju djecu van države Crne Gore i mogu da izgovore ovako nešto i ostanu na pozicijama na kojima jesu”, kazala je Popović-Samardžić.

Ona pomenuto rješenje vidi i kao diskriminatorsko, te očekuje da će osim burne reakcije koja je uslijedila u okviru neinstitucionalnog oglašavanja stručne i laičke javnosti uslijediti i adekvatan institucionalni odgovor.

“Ljekari već izražavaju nezadovoljstvo, vidite da se na društvenim mrežama samo govori o ovoj izjavi, dakle reakcije već postoje, ali smatramo da bi ta reakcija morala biti i institucionalna. Mi se nadamo da se neće stati na tome i očekujemo da će postojati neka reakcija na ovako frapantnu, agresivnu izjavu počev od kancelarije Ombusmana”, kazala je Popović-Samardžić.

Kao jedino pravo rješenje koje bi spriječilo odliv medicinskog kadra u zemlje koje nude bolje uslove rada ona prepoznaje poboljšanje uslova rada i povećanje zarada ljekarima. U suprotnom, kako kaže, scenario je više nego izvjestan.

“Njemačkoj će u narednih 5 do 10 godina, zbog deficita kadra i sve starijeg kadra, trebati novih 75.000 ljekara. Njemačka je već u stanju da usisa sve ljekare sa Balkana”, upozorila je Popović Samardžić.

Ona je navela i da nijedan drugi sistem ne poznaje ovakav vid rješavanja deficita struke.

Predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša je samo kratko komentarišući predloženo rješenje istakao da bi ono za njega kao roditelja bilo potpuno neprihvatljivo.

“Prihvatio bih da država stipendira školovanje mog djeteta na nekom prestižnom evropskom fakultetu, a da se mi kao porodica ugovorom obavežemo u slučaju da naše dijete ne završi fakultet ili ne želi da se vrati u zemlju vratimo finansijska sredstva koja je država uložila u školovanje djeteta. To bi možda bio jedan od modela o kome bi se moglo razgovarati”, kazao je kratko Mugoša.

Srbija u istom problemu

Preciznih podataka nema o broju stručnjaka koji su u posljednjih pet godina napustili Srbiju nema, potvrdio je Pobjedi dr Milan Dinić, predsjednik Ljekarske komore Srbije.

“Sertifikati dobre prakse koje Ljekarska komora Srbije izdaje ljekarima radi zaposlenja u inostranstvu ne mogu da se koriste kao pokazatelj broja ljekara koji odlaze iz zemlje, jer se oni izdaju i ljekarima koji odlaze na privremeni rad, najčešće u Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, ali i u neke druge zemlje, poput Katara i UAE. Treba naglasiti i da ne traže sve zemlje sertifikat dobre prakse prilikom zasnivanja radnog odnosa, tako da to dodatno otežava precizno praćenje migracija ljekara”, navodi dr Dinić.

On precizira da prema godišnjem prosjeku u posljednjih pet godina, sertifikat dobre prakse svake godine traži oko 750 ljekara, a podaci Ljekarske komore Srbije pokazuju da oko polovina onih koji su predali zahtjev za izdavanje sertifikata dobre prakse odlazi na privremeni rad u inostranstvo, najčešće u zemlje regiona, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

Što se tiče ostalih zahtjeva, nemaju podatke o tome koliko onih koji su tražili sertifikat dobre prakse, zaista i ostvari svoju namjeru da ode na privremeni ili trajni rad u inostranstvo.

Dr Dinić objašnjava i da Ljekarska komora Srbije svake godine u prosjeku izda oko 50 privremenih licenci stranim ljekarima za rad u Srbiji.

Prema podacima Ljekarske komore Srbije od ove godine, u Srbiji ima oko 33.000 ljekara sa važećom licencom, a svake godine u registar bude upisano u prosjeku oko 300 novih ljekara, dok sa medicinskih fakulteta u Srbiji godišnje u prosjeku izađe oko 1.100 svršenih studenata medicine.

Bolje je u Njemačkoj

U Njemačkoj su konkursi stalno otvoreni, naši ljekari i medicinske sestre uglavnom idu u manja mjesta da rade, kaže on. 

“Građani sa ovih prostora oduvijek su odlazili u inostranstvo, na školovanje ili rad, jer je u Njemačkoj i drugim razvijenim zemljama uvijek bilo bolje nego u Srbiji ili nekada Jugoslaviji”, objašnjava dr Dinić.

On kaže da su motivi za odlazak različiti i da svaki pojedinac ima pravo da donosi odluke koje se tiču njegovog života i života njegove porodice.

“Sigurno je da su bolji finansijski uslovi jedan od dominantnih razloga za odlazak na rad u inostranstvo, ali su ljekarima jednako značajni i bolji uslovi rada, veće mogućnosti za profesionalno usavršavanje i napredovanje, kao i društveni status koji ljekari imaju u razvijenim zemljama, a koji je, svi smo svjedoci toga, posljednjih decenija u gotovo svim zemljama regiona značajno urušen”, navodi dr Dinić.

U periodu od 2002. do 2011. godine Srbiju je napustilo oko 150 hiljada ljudi prosječne starosti 28,7 godina a svako peto lice ima diplomu, rečeno je Pobjedi u kabinetu ministarke dr Slavice Đukić Dejanović koja je zadužena za demografiju i populacionu politiku.

Prema istraživanju koje je ovaj kabinet sproveo prošle godine u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, kao glavne razloge odlaska u inostranstvo studenti navode: nemogućnost nalaženja posla u struci, slabo plaćen posao i nizak životni standard, a najradije bi otišli u Njemačku, SAD, Švajcarsku, Austriju i Norvešku.

“Potrebno je promijeniti okolnosti koje tjeraju mlade ljude da odlaze, odnosno povećati njihovu motivaciju da ostanu u Srbiji. To se može postići jedino stvaranjem povoljnog ambijenta za život, kako na nivou lokalne zajednice tako i na nivou države. Mladim visokoobrazovanim ljudima treba omogućiti da koriste stečena znanja, a prije svega da žive od svog rada”, navodi se u odgovorima dostavljenim Pobjedi.

Ostavi komentar

0/300