Na Klinici za ortopediju KCCG nakon tri decenije zamijenjen je aparat za artroskopiju.
Aparat je, inače, namijenjen savremenim intervencijama na koljenu, ramenu i skočnom zglobu.
Ta invazivna metoda, sa minimalnim hirurškim rezom, prvenstveno je bila namijenjena sportistima, jer im je omogućavala kraći postoperativni tok i tako garantovala brži povratak na teren. Zbog ohrabrujućih rezultata počela je i njegova masovnija primjena.
Udruženim snagama načelnik Ortopedije doktor Nikola Bulatović i načelnik Urgentnog centra u KC-u doktor Nermin Abdić za portal Antena M navode da su već savremenom metodom uspješno izveli priličan broj intervencija.
ANTENA M: Dotrajali aparati za artroskopiju prilično su vam otežavali rad. Novim aparatom Klinika za ortopediju može se pohvaliti kao jedna od grana hirurgije koja je među prvima primijenila invazivnu metodu liječenja. Koje intervencije najčešće obavljate?
BULATOVIĆ: Stari aparat za endoskopiju, odnosno artroskopiju datira još iz prve polovine devedesetih godina. Posljednje dvije godine imali smo velike probleme, nijesmo mogli da obavimo dovoljan broj intervencija. Snalazili smo se kako znamo i umujemo, pozajmljivanjem opreme sa hirurgije, tako da je broj intervencija smanjen u odnosu na prethodne.
Nabavkom savremenog aparata koji pruža ogromne mogućnosti, olakšali smo i skratili put od intervencije do oporavka. Do sada smo uz stručnu podršku doktora Kezunovića koji je glavni ''krivac'' zašto mnogo volimo svoj posao, uradili preko trideset hirurških intervencija.
Najveći broj zahvata obavljen je na koljenu i zglobu. Tačno je da je ova metoda u početku bila namijenjena sportistima i to kod povreda meniskusa i ligamenata.
Međutim, sa ponosom moram da istaknem da mi pratimo trendove koji se proširuju i na oblast traumatologije.
Za sada, još uvijek uz stručnu pomoć konsultanta doktora Miroslava Kezunovića obavljamo intervencije na skočnom zglobu, sportske povrede, uspješno intervenišemo i kod degenerativnih stanja kod starijih osoba kao što je ukočeno rame.
Dakle, invazivna hirurgija nije rezervisana samo za mlađe osobe i sportiste, već je njena primjena namijenjena svim generacijama.
Na nama ljekarima je obaveza da što kvalitetnije savladamo ove vještine koje bi bile bezbjedan standard za sve kojima je ova metoda neohodna u cilju oporavka.
ANTENA M: Invazivne metode uključuju i stručne konsultatne. Ko Vas je uveo u novi metod rada?
BULATOVIĆ: Već sam napomenuo da je doktor Kezunović jedan od prvih radio zahvate novom metodom. Među konsultantima koji su nam pomagali su dr. Srđan Živanović koji živi u Danskoj i dr Hrvoje Klobučar iz Zagreba sa kojim smo radili finalnu edukaciju iz ove oblasti.
ANTENA M: Koju vrstu anestezije primjenjujete prilikom intervencija?
BULATOVIC: Za rameni zglob koristi se opšta anestezija, za koljeno i skočni zglob u opšta ili spinalna anestezija. Tok rehabilitacije je različit. Pošto je riječ o minimalno invazivnoj metodi, pacijenti dobro podnose intervenciju, i postoperativni tok je mnogo brži nego kod klasičnih operacija. Zahvat se radi sa kamerom i instumentima kroz dva otvora promjera pet milimetara, na zadovoljstvo i pacijenta i ljekara.
ANTENA M: Koja intervencija je najčešća?
BULATOVIĆ: Koljeni zglob je dominantan, česte su intervencije kod ukrštenih ligamenata i meniskusa.
ANTENA: Koliko je realno očekivati da povrijeđenom koljenu nakon artroskopije bude vraćena funkcionalnost kao prije povrede?
BULATOVIĆ: Trudimo se da uradimo regeneraciju odnosno reparaciju kako bi koljeno imalo prvobitnu funkciju. Nerijetko uspijemo u tome.
Statistički podaci govore da su komplikacije prilikom intervencije savremenom metodom svedene na minimum.
Ne postoji hirurška intervencija koja vas može zaštititi od rizika. Bitno je da se prije intervencije otklone potencijalni faktori rizika.
ANTENA M: Da li je pacijentima koji su na liječenju na Klinici za ortopediju obezbijeđena adekvatna zdravstvena zaštita?
BULATOVIĆ: Mislim da jeste. Na Klinici za ortopediju i traumatologiju hospitalizuje se oko 1.500 pacijenata godišnje.
U naš protokol je upisano 913 operacija, a do kraja godine ta cifra će biti veća od 1.100. Na Klinici je trenutno devet specijalista. Dobrim planiranjem uspjeli smo da napravimo adekvatnu zamjenu kadru koji uskoro odlazi u penziju. Klinika ima jednu salu za operacije i 48 kreveta. Uskoro se sa specijalizacije iz Beograda vraćaju naša tri specijalizanta koja će biti velika stručna pomoć ovoj klinici. Klinički centar i naša Klinika za ortopediju jedine su ustanove koje zbrinjavaju povrede kičmenog stuba, karlice i politraume. Ova godina obilježila je porast traumatoloških povreda.
Incidenca povreda kičmenog stuba i karličnog prstena prevazilazi cifre koje možemo pročitati u udžbenicima.
Uzrok, u prvom redu je saobraćajni traumatizam, koji je doveo do rapidnog porasta trauma i politrauma. Trenutno na našem odjeljenju imamo 45 pacijenata od kojih je pet operisano od povreda kičme. Imamo i životno ugrožene pacijente koji zahtijevaju veoma složen hirurški način liječenja i ne manje zahtjevan postoperatini period oporavka.
ANTENA M: Ocijenite nivo zdravstvene zaštite u Crnoj Gori od 1 do 10.
BULATOVIC: Ne znam da li sam dovoljno odgovoran da u ime cijelog Kliničkog centra dajem takvu ocjenu, ali kao jedan od ljekara sa Klinike za ortopediju mogu da kažem da zaslužujemo visoku poziciju. Maksimalno pružamo kvalitetne medicinske usluge. Tamo gdje nam je neohodna pomoć zatražimo je od konsultanata ne samo iz regiona već i šire kako bi smo adekvatno riješili zdravstveni problem naših pacijenata. Konkreno, za problematiku kičmenog stuba napravili smo ugovor sa uglednim turskim profesorom Čagatajom, koji sa svojim timom dolazi u Crnu Goru zbog najsloženijih hirurških intervencija posebno kod pacijenata koji su nekvalitetno liječeni na drugim klinikama.
ANTENA M: Koliko su pacijentu nakon intervencija neophodni rehabilitacioni centri u regiji?
BULATOVIĆ: Nema potrebe za tim. Fizikalna rehabilitacija u okviru KC-a pacijentima omogućava kvalitetan oporavak, nakon koje ih ukoliko je to neophodno šaljemo u Institut dr Simo Milošević u Igalu.
Doktor Nermin Abdić ortoped i načelnik Urgentnog centra pored komplikovanih operacija koje izvodi sa kolegom Nikolom Bulatovićem iznosi i zabrinjavajuće statističke podatke kada je riječ o povredama.
ANTENAM: Statistika je nažalost neumoljiva, i pokazuje alarmantne podatke o broju traumatološki povrijeđenih pacijenata tokom ove godine.
ABDIĆ: U posljednih 19 godina, ova godina je bila jedna od najtežih. Veliki broj pacijenata zbrinut je sa ortopedskom traumatologijom u Urgentnom centru i Ortopedskoj klinici. Tokom ove godine u Urgentnom centru Crne Gore zbrinuto je 13.680 ortopedskih pacijenata.
Od njih je između 10 do 15 odsto primljeno na Ortopedsko- traumatološku kliniku, a od ukupnog broja do sada je operisano njih 915. Praktično se na Klinici za ortopediju i traumatologiju zbrinjavaju sve traumatološke povrede, osim izuzetnih slučajeva, gdje i mnogo napredniji centri u regiji ne mogu da se nose sa tako kompleksnim povredama.
Moram da naglasim da je drastično smanjen broj pacijenata sa traumom koji idu na liječenje van Crne Gore. Uzrok skoro nezapamćenom broju povreda je nemarnost u saobraćaju, takozvani saobraćajni traumatizam, povrede prilikom rada na građevini kao i pokušaji samoubistava pri skoku sa visine. Posljedice su prelom vratnog segmenta kičmenog stuba, koje su jako ozbiljne, životno ugrožavajuće i ostavljaju vrlo ozbiljne posljedice, kao što je trajni invaliditet.
Takođe, povrede grudnog i slabinskog dijela kičmenog stuba koje su najčešće sa neurološkim defektima. Zbrinjavamo, takođe, sve vrste povreda gornjih i donjih ekstremiteta.
ANTENA M: Šta nedostaje Klinici za ortopediju?
ABDIĆ: Pored impozantnog broja pacijenata i jedne sale, nama nedostaje mikroskop. U tehničkom smislu, odnosno u smislu implatanata koje ugrađujemo bilo da su u pitanju endo proteze i esteo sintetski materijal kada stabilizujemo određene prelome ne zaostajemo za centrima u regiji.
ANTENA M: Vaš poziv je jedan među najstresnijim. Svakodnevno ste suočeni sa rijekom ljudi koja u vama prepoznaje spas za svoje zdravlje. Kako vi čuvate vaše zdravlje i imate li savjet protiv stresa?
ABDIĆ: Znam da ću biti pogrešno shvaćen ali ću iskoristiti priliku da kažem sljedeće: od velikog broja pacijenata što se tiče ortopedije, jedan dio je, slobodno mogu reći zalutao u Urgentni centar.
Bol u predjelu kičme star mjesec nije za Urgentni centar. Bol u koljenu koji traje više mjeseci nije za Urgentni centar i to u gluvo doba noći kada su ljekari istrošeni tokom radnog dana.
Takvi pacijenti skoro pa da zlopotrebljavaju usluge Urgentnog centra na uštrb onih kojima je pomoć neophodna i hitna.
Što se tiče moje rehabilitacije, samo neko ko nije od krvi i mesa ne može da emotivno doživi određene momente u našoj struci.
Ovo sigurno ostavlja posljedice na nas, naše porodice i prijatelje.
Traži i uzima ogromno slobodno vrijeme koje bi trebalo provesti sa našim porodicama. I onda kad ste u prilici da im se posvetite, poželite da se osamite.
2019. je godina kada se obilježava jedan veoma značajan jubilej u medicini-osam decenija rada ortopedije.
Intervju sa ljekarima Nikolom Bulatovićem i Nerminom Abdićem slušajte sjutra u 10 sati i 10 minuta u emisiji Grad na Anteni M.
Razgovarala : Ana Ašanin
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR