Bećirove knjige nema ni u Srbiji?!

Pisac Bećir Vuković,  jedan od dobitnika Trinaestojulske nagrade za knjigu "Kuće beskućnika", koje nema ni u jednom registru u Crnoj Gori, u intervjuu za Gradsku RTV kazao je da je knjiga objavljena i registrovana u Narodnoj biblioteci Srbije.

"Ja sam uglavnom knjige objavljivao uglavnom u Beogradu i Novom Sadu, u najprestižnijim kućama. Nikad nijesam čuo da neko zaviruje u famozni CIP, ali neka bude - jer, ova knjiga je čista", istakao je Vuković.

Možda je nagrađena knjiga "čista", ali joj ući u trag ne da nije lako, nego - nije moguće!?

Uvid u bibliografsko-katalošku bazu podataka "COBISS:SR sistem" pokazuje da nijedna biblioteka nema primjerak ove knjige!

Zašto je tako? Možda je "Kuće beskućnika" nestalo iz biblioteka nakon što je dospjela u žižu javnosti zbog prašine koju je podigla u Crnoj Gori?

Ili se, pak, umjesto spekulacija na temu đe je knjiga te je nema, treba osloniti na takoreći corpus delicti ovoga neobičnog slučaja, da ne kažemo težu riječ - na ono što zvanično piše: "Kuće beskućnika" - u štampi!

E, sad, kako je žiri došao do knjige koja je u štampi i koje niđe nema, pa još utvrdio da je vrijedna Trinaestojulske nagrade, pitanje je bez odgovora. Barem zasad. 

Ispada da slučaj nagrađene knjige Bećira Vukovića nije samo pod estetskim i moralnim upitnikom, nego postaje sumnjiva i iz ugla legalnosti. Što bi, s obzirom na trendove, moglo da dovede do pojave vetinga među laureatima velikih državnih nagrada, ali i među članovima žirija, svojevrsnim tajnovidcima koji su nagrade dodjeljivali ratnim zločincima, njihovim simpatizerima i autorima knjiga kojima se ne može ući u trag... a na kraju i onima koji su kreirali društveni ambijent za nagrađivanje nedostojnih.

Pogledajte uz napomenu da se po metapodacima sa sajta vidi da su posljednje promjene bile 4. jula. I to bi moglo da znači štošta.

.