Nikšićki defektolog -logoped Predrag Ćosović, skreće pažnju na to da sve veći broj djece ima neki od problema u govoru. To potvrđuju, kako kaže, poslednje statistike, u koje su se, sudeći po njegovim iskustvima, uklopila i djeca iz opštine Nikšić.
On je za portal Onogošt objasnio koji su to najčešći govorni problemi i kako ih prepoznati .
“ Postoji šira lapeza govornih problema kod djece. Imamo djecu koja ne pričaju ništa, zatim djecu koja mucaju, što najčešće nije samo govorni problem. U zadnjih par godina bilježi se porast djece koja imaju problem razvojne disfazije kada dijete nema dovoljan fond riječi za njegov uzrast. Postoji i dislalija koja predstavlja učestali problem djece u predškolskom uzrastu,a usled koje djeca nepravilno izgovaraju određene glasove”, objašnjava Ćosović.
Posebnu pažnju on posvećuje razvojnoj disfaziji jer je, pokazuju njegova iskustva, sve više djece i u Nikšiću sa tim problemom.
“Razvojna disfazija može biti ekspresivnog i receptivnog tipa. Ekspresivnog kada dijete sa tri ili četiri godine nema dovoljan fond riječi, i receptivnog tipa, koji je malo teži oblik, gdje dijete ne može adekvatno da ispolji i obradi rečenicu odnosno jezičku misao. Nije rijetko da dođe dijete koje paralelno slabo priča, a neke stvari kao imenovanje boja, brojanje i slično, na engleskom izgovara. Kada vidite da je dijete očuvane inteligencije u, naprimjer, u slaganju kockica, slagalica, i prepoznate njegovo interesovanje u svemu tome , tada ono razumije i to je, svakako, bolji slučaj”, objašnjava on i dodaje da veću predispoziciju za ovaj problem imaju djeca koja provode vrijeme uz tablet, kompjuter, video igrice, crtane filmove, gledaju programe na stranom jeziku, ali napominje i da uzrok može biti i u prenatalnom periodu.Da bi se kod djeteta otkloni problem, Ćosović ukazuje na važnost pravovremenog prepoznavanja problema.
“Prvi znak da dijete ima problem u govoru jeste kada , na primjer, dvogodišnjak, ne izgovara ništa već samo vuče roditelje za ruku i pokazuje na ono što mu je potrebno u dijelu primarnih nagona, kada taj gest dominira. Roditelj može da primjeti da je problem u perspektivi još kada beba od 9 ili 10 mjeseci nema faze gukanja, potom odvajanje slogova, ali to ne mora da znači”, kaže Ćosović.
Ukoliko se problem primjeti roditelji ipak, kako navodi ovaj logoped, mogu imati ključnu ulogu u njegovom otklanjaju.
“Ako roditelj primjeti da njegovo dijete od dvije godine razumije dosta stvari, vidi da ima logiku, koncept, a ima manji fond riječi i sa gestom pokušava da pokaže neke potrebe dobro bi bilo da krene od nekih najjednostavnijih stvari, od pokazivanja životinja, onomatopeje životinja, da krene sa tim odvajanjem slogova koji prete neki gest. Kada vide da dijete kaska u govoru najbolje što možete da uradite je da ga upišete u vrtić, jer će dijete da povuče vršnjačka grupa koja ne kasni u govoru. Tada će ono morati, usled provodjenja par sati sa njima da počne da se bori za sebe”, savjetuje on.U svom devetogodišnjem radu sa djecom nije imao loših iskustava, djeca ga obično veoma dobro prihvate. Mnoga djeca, objašnjava, aktivno sarađuju i to čitav proces čini mnogo lakšim.
“Ima djece koja dođu baš sa željom da prevaziđu problem, jer počinje da ih opterećuje usled druženja sa djecom koja nemaju taj problem. Neki od njih nijesu svjesni problema, najčešće je tako, osim kada je u pitanju mucanje koje je primjetnije. Obično spojim dvoje, troje djece, usled čega kod njih proradi takmičarski duh pa to ide kao igra. Nekad se ipak preporučuje individualni rad”, objašnjava Ćosović način svog rada sa mališanima koji se najčešće zasniva na crtanju, sklapanju rečenice, pjevanju pjesmica, pisanju, ali i u vidu igre. Naravno, rezultati ne izostanu, ali oni, ipak ne dolaze jednakom brzinom kod svih problema.Dislalija ili neizgovaranje glasova se dosta uspješno reguliše kada dijete posjeti logopeda na vrijeme, a to je do pet godina, dok razvojna disfazija može dosta da se prolongira kada okasni dolazak. Ipak uviđanje problema na vrijeme, kako kaže ovaj logoped, povećava prosjek uspjeha.
“Pratite svoje dijete, ako možete malo više mu se posvetite da bi dijete čulo živu, riječ koja je mnogo bitnija nego tablet, crtani, kojih treba da bude, ali da budu limitirani. Obratite pažnju, pričajte sa svojim djetetom i naravno, upišite ga u vrtić jer mu niko ne može bolje pomoći u govoru, adaptaciji i socijalizaciji od vršnjačke grupe”, poručio je Ćosović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR