FOTO: Upoznajte Jovanu Perošević, CRNOGORKU koja komanduje AMERIKANCIMA!

Kad se pomene riječ Crnogorka, prvo što pada na pamet je vrijedna, domaćica, lijepa, nerijetko i ''kršna''.

Nikada uz tu riječ nećemo vezati muške poslove i, recimo, riječi poput vojnik, oficir, komandant... Zar ne?

Jovana Perošević će vas uvjeriti u suprotno.

Ona je Bjelopoljka koja je usred SAD-a komandovala četom od 600 ljudi u američkoj Mornaričkoj akademiji – drugoj najstarijoj akademiji za pripadnike oružanih snaga SAD!

Mornarička akademija Sjedinjenih Država (United States Naval Academy), koju ćete bolje prepoznati po skraćenici NAVY, posebno iz filmova, je četverogodišnja američka akademija federalnih službi sa sjedištem u Anapolisu u državi Merilend.

Osnovana je 1845. i druga je najstarija akademija za pripadnike oružanih snaga SAD. Svrha joj je obrazovanje budućih oficira Ratne mornarice.

Svakog ljeta u Akademiju obično dođe 1300 brucoša za koje se koristi naziv "plebes" (od rimskih plebejaca), koji započinju rigorozni program tzv. Plebejskog ljeta (Plebe Summer); od njih samo 1000 pitomaca dipomira. Pitomci se moraju držati strogog kodeksa časti. 

Upravo je jedan od tih hiljadu izabranih Jovana Parošević. I ona je potpisala kodeks časti, kojim se obavezala da će voditi moralan i častan život u skladu savojnom etikom. 

Za naš portal ispričala je svoju priču.

Jovana za sebe kaže da joj je cilj, ''baš kao i svakom studentu na kugli zemaljskoj - da položi ispite i završi školovanje''. Ipak je, dodaje, njena priča ''malo drugačija od priče običnog studenta''.

''Vojna akademija nije laka stvar. Posebno za jednu mladu Crnogorku, koja je na drugi kraj svijeta, u obećanu zemlju, otišla noseći sa sobom samo čistu ambiciju i ništa više'', priča Jovana.

Kaže da su joj najviše u ostvarenju svog sna i ambicija pomogli, naravno, roditelji.

''Oni su me od malena nekako usmjeravali na pravi put i vječno ću im biti zahvalna na tome. Onda sam ja, po prirodi stvari nekako, preuzela odgovornost i smatrala da treba da budem što bolja kako bih bila dobar primjer za sestru i braću, kao najstarija sestra'', kaže Jovana i dodaje da je tu priču nastavila i u Americi.

Jovana sa roditeljima

''Danas kao nadređeni oficir - kadet imam zapravo istu ulogu za svoje podređene, a to je da ih vodim primjerom i pomažem u njihovom razvoju'' kaže Jovana u razgovoru za portal Antena M.

Ipak, Jovana je pravi dokaz da se do uspjeha ne dolazi lako.

'' Moje liderske uloge koje trenutno posjedjem u četi nijesu došle tako lako. Prva godina na akademiji bila je, jednom riječju – brutalna. Tek sam se odvojila, došla u potpuno novi svijet. I to kakav svijet. Boot – camp je nakratko uspio da mi oslabi duh, ali nikada u potpunosti'', iskrena je Jovana.

Scene koje je preživjela na početku, prave su kao iz filmova koje gledamo.

''Nije mi bilo nimalo lako dok sam, na primjer, radila sklekove, a iznad mene stoji nadređeni i viče ODUSTANI! Baš u tim momentima vodio me prkos koji imamo mi Crnogorci, da dokažemo da možemo, da nam ne mogu ništa. I uspijevala sam'', kaže Jovana.

Prva godina studija bila je najteža jer je trebalo vremena Jovani da se navikne... Na sve.

''Nedostajala mi je porodica, a onda i generalno toplina ljudi naše zemlje. Ovdje ljudi imaju svoje ciljeve, planove i jedini im je cilj da ih ostvare. To je jedino bitno i to je jedino čemu teže. Svi su fokusirani na svoju agendu i jedino što žele je da išćekiraju zadatke koje imaju tog dana'', priča Jovana i dodaje da je naravno uz sve to nedostajala i naša kuhinja.

''Jako mi je bilo teško da se naviknem na kihinju i hranu. Jer je naša hrana neuporedivo zdravija, ukusnija i bolja'', kaže kroz osmijeh Jovana.

Najslabija tačka kad je stigla bilo joj je trčanje jer nikada, kaže, nije forsirala sebe na tom polju.

''Počevsi sa vrlo slabim rezultatima na fizičkoj spremnosti imala sam mnogo izazova, da bi naredne godine ostvarila izvanredne rezultate, trčeci vrijeme preodređeno za muški standard''.

Od te pobjede, krenule su i druge.

Jovana kao komandant čete od 600 vojnika

''Kadeti su počeli da dolaze kod mene za pomoć, tražili su moje mentorstvo i podršku iz vrlo jednostavnog razloga. Ja sam bila 'underdog' , neko ko se mučio sa svim aspektima Akademije, ali isto tako sam napravila brz preokret . 'Od nule do kule' što bi mnogi rekli. To mi je dalo kredibilitet, ali mi je drgo što sam ipak ostala, cijenim, skromna i razumna'', kaže Jovana.

Jovana je svoja znanja i vještine prenosila na 600 ljudi kao njihov nadređeni

Kaže da joj je drago što je bilo tako, puno padova i uspona. Da nije, misli da ne bi mogla danas da bude dobar mentor.

''Sa 16 godina nijesam znala kako se zapravo ostvaruje takva vrsta cilja, ali danas mi je u potpunosti jasno da motivacija drugih dolazi kada se poslije životnih padova i prepreka sami dižemo iznova. Tada smo sposobni da dižemo druge jer smo samo postali snažniji. ''

Ipak, Jovana je sigurna da je liderske afinitete u Ameriku donijela od kuće.

Jovana kaže da joj je otac uzor

''Roditelji, braća i sestre, mentori, profesori, prijatelji, svi su me oni naučili nečemu, ali moj liderski uzor će uvijek biti moj otac. Svaki put kada donosim važne odluke u četi, vidim sve više koliko koristim očev primjer u radu. 'Čojstvo i junaštvo', opšti crnogorski princip je zapravo princip kojim živi moj otac, i odrastajući uz takvu mantru, nikada nijesam ni pomišljala o odustajanju. Čojstvo i junaštvo postao je i moj princip'', iskrena je Jovana.

Imala je priliku i da nauči da upravlja letjelicom

Jovana je danas časni predstavnik 18. Čete i ima svoj tim koji usmjerava i o kojem se brine kao nadređeni.

Prilike koje je imala na Akademiji, bile su, kaže, sjajne.

''Sljedećeg vikenda, na primjer, idem da ronim sa ajkulama u Sjevernoj Karolini jer sam dio ronilačkog kluba sa naprednom sertifikacijom. Ni na jednom koledžu ne bih imala liderske prilike gjde sam rukovodila 600 kandidatakao komndant čete, ili priliku da rukovodim letjelicom ili uvježbavam taktičke manevre sa američkim fokama i marincima, ili da plovim od San Dijega do Havaja'', prisjeća se Jovana.

Iskustvo u Americi Jovana i dalje sabira, do kraja ove godine, kad će uspješno završiti četvorogodišnje školovanje na Akademiji. Pitali smo je, za kraj, da li, nakon svega naučenog, ostaje u Americi. Za razliku od mnogih naših uspješnih ljudi koji kad odu, više se ne vrate, Jovanin odgovor nas je iznenadio.

''Imam jasne planove za budućnost. Sve što sam naučila ovdje želim da dobro zapamtim, spakujem i donesem samo najbolje u moju Crnu Goru kad se vratim'', zaključila je Jovana u razgovoru za portal Antena M.

Razgovarala Mirjana Dragaš