Direktor Crnogorske plovidbe: Pare iz budžeta do sada otišle na vještačko održavanje kompanije

Izvršni direktor Crnogorske plovidbe Vladimir Tadić kaže da se prenošenjem neistina u vezi sa situacijom u toj kompaniji usložnjava situacija, te da se ljudi demotivišu da istraju u naporima da se, kako navodi, spasi što se spasiti može. Tvrdi da je novac iz budžeta do sada išao na vještačko održavanje Crnogorske plovidbe.

“Samo je pitanje kada će nam brodovi stati u nekoj od luka i biti prodati na licitaciji pa sam mišljenja da je bolje da mi to uradimo i podmirimo dugovanja, pa će ostati makar nešto da se vrati i državi”, kazao je, između ostalog, Tadić.

Saopštenje Tadića prenosimo u cjelosti:

Nakon svih novinskih natpisa i “prepucavanja” osjećam potrebu da se opet oglasim i javnosti Crne Gore predočim stvarno stanje u našoj kompaniji Crnogorska plovidba A.D. Kotor.

Zahvaljujemo se na pažnji svima koji je posvećuju Crnogorskoj plovidbi i podržavamo potrebu da javnost čuje i drugačija mišljenja. Već jednom sam pozvao sve predstavnike medija da sva pitanja koja imaju i sve informacije koje su im potrebne mogu dobiti direktnim kontaktom kako na upit, tako i lično zakazivanjem razgovora u prostorijama CP.

Ovo je izuzetno izazovan momenat u kojem se nalazi kompanija, a pogotovo pomorci koji se trude da poprave stanje na brodu i omoguće da nekako isplovi uprkos svim poteškoćama. Raznim objavama pravi se medveđa usluga svima nama u CP, a naročito pomorcima na brodu jer pojedini navodi jednostavno nisu istiniti. A prenošenjem neistina usložnjava se situacija i demotivišu se ljudi da istraju u naporima da se spasi što se spasiti može. Mnogi od njih stavljaju svoje profesionalne i ljudske kapacitete na kocku u cilju isplovljavanja broda a to se relativizuje i obezvređuje.

Da se osvrnem konkretno na brod Kotor. To je brod koji je lošiji od broda 21. maj i sa kojim kompanija konstantno ima probleme, a neki od njih se ne mogu riješiti već dvije godine, klima uređaj na brodu ne funkcioniše ispravno i pored posjete više servisera, pa se temperatura u kabinama i zajedničkim prostorijama ne može spustiti ispod 30° i pomorci rade i odmaraju u izuzetno lošim uslovima.

Da ne pominjem ostale kvarove na kormilu, S/Band radaru, UV lampama, sistemu protiv požarne zaštite, loše hidraulične cijevi, česte blackout glavnog motora, kvarove na pomoćnim motorima, kompresorima i ostale probleme sa kojim se svakodnevno susrećemo jer se radi o brodovima kineske gradnje koju su veoma lošeg kvaliteta.

Želim napomenuti da sam na mjesto izvšnog direktora stupio početkom februara ove godine i zatekao stanje da je kompanija imala negativan bilans u prethodnoj godini u iznosu od 778.000 eura, da su dugovi prema dobavljačima iznosili oko 500.000 eura, od čega su oko 300.000 eura istekle valute, i trebali biti plaćeni u prošloj godini. Zatekao sam problem i sa nevraćenim Overdraft kreditom kod Prve banke u iznosu od 400.000 eura, a i dug prema državi u iznosu od preko 36.000.000 eura.

Utvrdio sam da najamnine u iznosu od 7000-8000 dolara nijesu dovoljne ni za pokrivanje dnevnih operativnih troškova, a kamoli za neki profit neophodan za vraćanje dugova i skupljanje neophodnih sredstva sa redovan petogodišnji remont brodova koji će krajem naredne godine iznositi od 1.500.000-2.000.000 dolara po brodu, da ne govorim o kupovini drugih brodova u cilju obnove flote, a samim tim i nastavak rada ove kompanije.

Sve ovo je upućivalo da je kraj poslovanja veoma blizu, jer ne postoji mađioničar koji ovaj propali projekat može izvesti iz ove situacije.

O svemu ovom sam informisao nadležno Ministarstvo pomorstva, ali se ipak nastavilo sa radom kako bi se dala još jedna šansa da se, uz saradnju sa Barskom plovidbom, nekako izađe iz ove situacije, ali onda dolaze kvarovi na brodu Kotor, prvo u Kolumbiji, a potom u Americi.

Prilikom dolaska broda, u luci u Kolumbiji desio se kvar na motoru, pukla je brtva na drugom cilindru i motor je izgubio kompresiju, izgubili su pogon i samo brzom reakcijom remorkera je spašeno da se brod ne nasuče na obližnje ostrvo od kojeg je bio na dvadesetak metara. Nakon popravke, brod nastavlja prema luci, ali onda puca brtva na četvrtom cilindru i brod opet ostaje bez pogona, lučke vlasti ga izbacaju na sidro i zahtijevaju posjetu Klase BV i testiranje broda što je sve zajedno izazvalo trošak od 120.000 dolara.

Nastavilo se prema Americi, opet kvar na motoru i posada je prinuđena da brod vozi u emergency modu i tako je putovao prema luci Jacksonville a potom i prema luci Savana gdje nas je posjetio ITF a potom i Coast guard i koji su ustanovili određene nepravilnosti pa je brod zadržan, što mu je treće zadržavanje u poslednje dvije godine, što je rizikovao gubitak klase i povlačenje sertifikata.

Iz ovog razloga klasifikaciono društvo Bureau Veritas nalaže detaljnu kontrolu broda i njihov isprektor nalazi preko 30 nepravilnosti koje je bilo neophodno otkloniti a koje nijesu otklonjene ni dan danas.

Ovaj trošak u Americi će koštati preko 1.000.000 dolara i mi kao kompanija nemamo nikakvu mogućnost da to platimo, pa rizikujemo da brod ostane tamo i proda se na licitaciji u zamjenu za isplatu tih dugovanja.

Iz tog razloga sam alarmirao Ministarstvo pomorstva i obratio im se za hitnu reakciju i s obzirom da bi bilo kakva novčana pomoć, pa čak i garancija bila nezakonita zbog poglavlja 8 – Konkurencija, jedino je rješenje da se predloži da se stavi zaloga na brodu za predmetna dugovanja kako bi se izvukao iz te luke i s obzirom da ne postoji način da se taj i ostali dugovi vrate bez prodaje broda jer našim poslovanjem u trenutnim tržišnim uslovima ne postoji način da redovno servisiramo obaveze, a kamoli da vratimo ove dugove.

Takođe, realno je očekivati i tužbe vlasnika tereta i unajmitelja zbog nepoštovanja ugovora, koje će sigurno biti milionske.

Dakle, samo je pitanje kada će nam brodovi stati u nekoj od luka i biti prodati na licitaciji pa sam mišljenja da je bolje da mi to uradimo i podmirimo dugovanja, pa će ostati makar nešto da se vrati i državi.

Ovo sve pišem da bi građani bili informisani i u kakvoj je situaciji naša kompanija, jer su oni između ostalog i njeni vlasnici i da su pare iz budžeta do sada išle na vještačko održavanje ove kompanije.

Nadam se da ću na ovaj način prekinuti ovu “tursku sapunicu” u koju novinski tekstovi pretvaraju jednu situaciju koja je više nego izazovna jer stanje treba prihvatiti kao takvo, a svi koji misle da ovi brodovi imaju budućnost mogu da ih kupe i ostvare njihove zamisli.