Crnogorska ekonomija suočava se sa ozbiljnim izazovima – od rasta javnog duga i deficita, preko slabljenja konkurentnosti i stagnacije kupovne moći građana, do rekordnog spoljnotrgovinskog jaza. Na sve to upozorava Miloš Vuković, izvršni direktor Fidelity consultinga, koji u razgovoru za Bankar.me ocjenjuje da su aktuelna fiskalna politika i program Evropa sad 2 kratkovide i štetne mjere, koje umjesto stabilnosti donose dodatnu neizvjesnost.
„Trenutna ekonomska situacija u Crnoj Gori je zabrinjavajuća i obilježena dubokim fiskalnim, strukturnim i institucionalnim slabostima“, kaže Vuković, naglašavajući da je budžetska politika u neskladu sa domaćim zakonima i evropskim standardima. On smatra da je model razvoja baziran na potrošnji i improvizaciji, dok nedostaju ključne strukturne reforme koje bi obezbijedile održiv rast.
Prema njegovim riječima, nastavak trenutnog kursa mogao bi dovesti do urušavanja penzionog sistema, daljeg rasta deficita i pada životnog standarda, dok šanse za promjenu postoje jedino kroz ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju, reformu javne uprave i diferenciranu ekonomsku politiku.
Kako generalno ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori i šta konkretno očekujete od ekonomije Crne Gore u budućnosti? Koje su prilike koje vidite, a koji su rizici kada sa kojima ćemo se suočiti u narednim godinama?
Kada je prošle godine javnosti prezentovana Fiskalna strategija, ukazao sam da je to dokument koji ima ozbiljne stukturne manjkavosti i koji će napraviti karambol u ekonomiji Crne Gore:
- preuranjenost u odnosu na prethodno potrebnu izradu sektorske politike koja tretira reformu penzionog sistema
- kontradiktornost efekata predloženog smanjenja poreskog opterećenja na tržištu rada
- nedostatak odgovora na ukorijenjenu inflaciju
- preambiciozan i nekredibilan plan naplate izvronih prihoda budžeta, prvenstveno PDV-a
- makroekonomski podaci koji ukazuju na postepeno hlađenje ekonomije
- ne postoje mjere nužnu diverzifikaciju ekonomije
- ne tretira neuralgične tačne crnogorske ekonomije
Trenutna ekonomska situacija u Crnoj Gori je zabrinjavajuća i obilježena dubokim fiskalnim, strukturnim i institucionalnim slabostima. Budžetska politika nije u skladu ni sa domaćim zakonskim okvirom ni sa evropskim standardima – deficit je previsok, javni dug raste, ekonomija slabo raste, a prihodna strana budžeta se oslanja na nekredibilne projekcije i prekomjerno zavisna od PDV-a. Program “reformi” “Evropa Sad 2” je pogoršao fiskalnu sliku, bez jasnih kompenzacionih mjera koje bi pokrile izgubljene prihode.
Inflacija u Crnoj Gori raste brže nego u ostatku eurozone , što posebno opterećuje najsiromašnije slojeve i srednje klase. Uz to, rigidnosti na tržištu rada i gubitak cjenovne konkurentnosti dodatno smanjuju šanse za održiv rast.
U narednim godinama očekujem dalje pogoršanje fiskalne stabilnosti, sa vjerovatnim rebalansima budžeta i rastom deficita iznad planiranih 3,5% BDP-a. Takođe, moguće je da će doći do urušavanja penzionog sistema, s obzirom na drastičan rast deficita Fonda PIO.
S druge strane, postoje i prilike. Ključ leži u sprovođenju ozbiljnih i profesionalnih strukturnih reformi – od fiskalne konsolidacije i racionalizacije javne potrošnje, preko diferencirane i produktivnije ekonomske politike, do reforme javne uprave i borbe protiv inflacije kroz bolju regulaciju tržišta.
Ukoliko se nastavi sadašnji kurs – fokusiran na potrošnju, površni populizam i kratkoročne mjere – Crna Gora se izlaže realnoj opasnosti produbljene ekonomske krize i daljeg pada životnog standarda.
U Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike Crne Gore za period 2025-2028 koje je Vlada usvojila navodi se da će Crna Gora će ove godine imati nižu stopu ekonomskog rasta od planirane, 3,5 odsto umjesto 4,8 odsto koliko je planirano u Fiskalnoj strategiju iz jula prošle godine i Programa ekonomskih reformi iz januara ove godine. Koji su vaši realistični scenariji za ekonomski rast Crne Gore u narednom periodu i na kojim konkretno pretpostavkama ili činjenicama se oni baziraju?
Još u julu 2024. godine sam jasno ukazivao da je planiranu stopu rasta od 4,8% nemoguće ostvariti. No, tada su predstavnici Ministarstva finansija bili decidni u ispravnost svojih projekcija; čak su naveli da su konzervativno planirali i da je moguć i veći rast.
Naravno, sada su ti isti ljudi revidirali stopu rasta sa 4,8 na 3,5%, što je manje od plana za čak četvrtinu. Sa druge strane, paradoksalno, prihodi budžeta su planirani na istom nivou iako imamo evidentan pad ekonomske aktivnosti u odnosu na plan, što je, priznaćete, nemoguće.
No, upitan je i rast ekonomije od 3% u 2025. godini. Naime, u prvom kvartalu je zabilježen rast od svega 2,5%. Zašto pišem svega? Iz razloga što je Crna Gora jedina država u kojoj je sprovedena fiskalna ekspanzija kroz radikalno smanjenje doprinosa za PIO – mjera koju, na primjer, ostale države kandidati za članstvo u EU nijesu sprovele a koja povećava potrošnju, ključnu komponentu BDP-a. U Crnoj Gori, stopa rasta BDP-a u Q1 2025 godine je manja od nekih država koje to nisu učinile.
Drugim riječima – da nije bilo smanjenja doprinosa za PIO, Crna Gora bi bila u recesiji.
Da zaključim: sa velikim stepen vjerovatnoće mogu pretpostaviti da će u 2025. godini, realna stopa rasta naše ekonomije biti manja od 2% (a možda bliže 1%).
S obzirom na vaše ranije tvrdnje da program “Evropa sad 2” nije održiv i da se njim obmanjuju građani, možete li sada, nakon više od devet mjeseci od primjene Programa, detaljnije i argumentovano objasniti njegove negativne posljedice i da li tek možemo očekivati reperkusuje u narednom period?
Prvo da podsjetim na bilbord obećanja, koja su se trebala ostvariti do novembra 2024. Godine a koja se nijesu ostvarila: radno vrijeme 7 sati, prosječna penzija 600 eura, minimalna plata 700 eura, puna zaposlenost, uštede u budžetu 200 miliona eura na poziciji neproduktivne potrošnje…
Posebno ću da istaknem dobro poznati kalkulator koji je objavljen na sajtu PES-a a koji je obećavao 25% povećanje plate svima koji su primali preko 565 eura. O tome kako je nastao kalkulator smo pisali na našoj FB stranici : https://www.facebook.com/share/p/15pADAminZ/
Ukratko: uzeli su podatke o bruto (993 eura) i neto (797 eura) zaradi na kraju jula 2023. godine. Razliku od 196 eura su podijelili sa 797 (iznos neto plate iz jula 2023. godine) I tako su dobili 1.245922208281054 koji su unijeli u kalkulator.
Dakle, iza kalkulatora se nije nalazila nikakva inovativna analitika koja je proistekla iz nekih baza podataka, nikakva vještačka inteligencija koja unapređuje obračun plata, nikakva duboka razmišljanja i preispitivanja pretočena u kompleksne formule, nikakva duboka metrika koja je svijetlost dana ugledala nakon mjeseci razmjene iskustava i argumenata – kalkulator ES2 je bukvalno pripremljen za 2 minuta tako što su podijelili dva broja.
I to je suština paf paf ekonomske politike koja trenutno hara Crnom Gorom: donose se krupne odluke koje nemaju nikakvog utemeljenja u podacima.
Naravno, kalkulator je obrisan ali je ostao u pamćenju kao jedna od najsurovijih i najbrutalnijih prevara građana Crne Gore.
Ekonomska politika Vlade, koja je posljedica fiskalne strategije, ima niz ozbiljnih propusta:
- Ne tretira povećanje produktivnosti, već sav novac usmjerava u potrošnju,
- Ne tretira problematiku deficita robnog bilansa niti deficit tekuceg racuna koji je eksplodirao u 2024 i 2025. godini,
- Ne adresira regionalne dispratitete sa posebnim akcentom na stukturne probleme sjevernog regiona,
- Ne sadrži mjere poput progresivnog oporezivanja dobiti niti ostalih sličnih alata fiskalne politike,
- Nema optimizacije javne uprave,
- Nema smanjenja neproduktivne potrosnje za obecanih 150-200 miliona eura; naprotiv, imamo njeno povećanje,
- Nema novih sredstava za aktivne mjera politike zaposljavanja,
- Nema dodatnog poreza na trgovnu kriptovalutama,
- Nema povecanja sredstava za podrsku privredi vec isti ostaje na skromnom nivou,
- Uprkos blagom povecanju, izdavajanje za zdravstvo ostaju na niskom nivou od oko 800 eura po glavi stanovnika. -
Poređenja radi, Švajcarska izdvaja oko 10.000 eura za zdrastvo po glavi stanovnika a Singapur oko 4.000 eura,
Uvodjenje akciza za mirna vina stvorilo je snažan pritisak na porodicne biznise, koji nece mogu biti konkuretntni zbog malog obima proizvodnje i nedovoljnih kapaciteta za izvoz ili pozicioniranje za supstituciju uvoza,
U 2025., subvencije su smanjenje u odnosu na 2024. Godinu,
Već ove godine osjećamo posljedice „reforme“ zvana Evropa sad 2, naredne godine možemo očekivati još snažnije negativne posljedice neodrživog modela ekonomskog razvoja.
Okarakterisali ste predloženi budžet za 2025. godinu kao rasipnički i nedovoljno razvojni. Iz trenutne perspective, na kojim konkretnim primjerima bazirate ovu ocjenu i koji su, po vama, ključni pokazatelji nedomaćinskog upravljanja javnim finansijama?
Zakon o budžetu za 2025. Godinu je usvojen uz grubo kršenje Zakona o budžetu i fiskalne odgovornosti. Naime, analizirajući podatke iz smjernica makroekonomske I fiskalne politike 2025-2028 godine, može se zaključiti da se većina budžetskih agregata nalazi van okvira predviđenim kriterijuma fiskalne odgovornosti:
- primarni gotovinski suficit neće biti dostignut u posmatranom srednjoročnom periodu,
- nivo javnog duga projektovano je da se kreće od 61% u 2025. godini do nivoa od 66.4% u 2028. godini, te nije - ispunjen kriterijum ostvarivanja nivoa javnog duga ispod 60% BDP-a.
Dodatno, članom 22 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti definisan je limit potrošnje kao maksimalan nivo budžetske potrošnje koji je obavezujući za 2026. godinu i indikativan za 2027. i 2028. godinu. Limit potrošnje se utvrđuje kao zbir limita potrošnje za tekući budžet, budžet državnih fondova, kapitalni budžet i budžetsku rezervu. Stopa rasta limita potrošnje za tekući budžet i budžet državnih fondova mora biti manja od planirane stope realnog rasta BDP-a, dok stopa rasta limita potrošnje za kapitalni budžet i budžetsku rezervu ne može biti veća od stope nominalnog rasta BDP-a.
Analizirajući podatke iz Smjernica makroekonomske I fiskalne politike 2025-2028 godine, uzimajući u obzir procijenjenu stopu realnog rasta BDP-a koja iznosi 3,10% BDP-a u 2026. godini odnosno 3,00% u 2027. i 3,20% u 2028. godini, budžet državnih fondova u posmatranom periodu je izvan granica, odnosno raste po stopi većoj o procijenjene stope realnog ekonomskog rasta.
Takođe, troškovi Kapitalnog budžeta rastu po stopi većoj od procijenjene stope nominalnog ekonomskog rasta.
Nadalje, da podsjetim čitaoce portala Bankar o nekim stavkama vezanim za budžet: Jahte su oslobođene akciza za gorivo. PDV za sektor turizma I ugostiteljstva je povećan za 115%. Uveden je PDV za online trgovinu, bez obzira na iznos. Uvedene su akcize na mirna vina. Povećane su akcize na cigarete i zašećerena pića. Uvedena naknada od 3 centa po litru za naftne derivate. Zakup plaža je 3 puta skuplji.
Sa druge strane, država planira kupovinu malog luksuznog aviona od 25 miliona eura dok nemamo avion za gašenje požara.
Istovremeno, budžet za zdravstvo manji nego je tražen. Isto važi i za MUP. Nema obećanih robnih rezervi. Nema državne kompanije za dostavu namirnica. Nema povećanja naknada za majke sa troje i više djece. Nema povećanja socijalnih davanja. Nema optimizacije javne uprave. Nema smanjenja neproduktivne potrošnje.
Ovako bih mogao unedogled, ali ću se zaustaviti jer mislim da građani svakog dana osjećaju “dobrobiti” ovako koncipiranog budžeta ali i “vizije” razvoja zemlje.
Prošle godine spoljno trgovinski deficit iznosio je skoro 3 i po milijardi eura. Kakva su, po vama kretanja ove godine, i imate li,nakon pola godine, projekcije koliko bi mogao iznositi u 2025.?
Zanimljivo je da je u maju dostignut neslavan negativni rekord – uvoz je bio 10 puta veći od izvoza, što je najgori rezultat u novijoj ekonomskoj istoriji Crne Gore. Na žalost, ovakav trend će se nastaviti jer Crna Gora nema nikakvu proizvodnu bazu kojom bi kompenzovala rastući uvoz. Ekonomski model razvoja države nije nimalo promijenjen; naprotiv, program “reformi” koje sam gore opisao, zakucao je dugoročni nastavak katastrofalnog spoljno trgovinskog deficita jer je sav višak novca koje je država ostvarila kroz priliv novca od ruskih I ukrajinskih građana, iskorišćen za potrošnju.
Posmatrajući podatke iz prve polovine godine, spoljno trgovinski deficit je oko 9% veći nego u istom periodu prethodne godine. Stoga, možemo očekivati da spljnotrgovinski deficit dostigne iznos od oko 3,8 milijardi eura.
Dosta je zabrinjavajućih informacija o turističkoj sezoni ove godine od strane privrede, dok sa druge strane iz Vlade dolaze oprečne informacije. Koliko neuspješna sezona može uticati na ukupne tokove i robnonovčani bilans, generalno ekonomsku situaciju u državi?
Plašim se da će ova sezona biti još i dobra kakva će biti sljedeća jer se turizmu pristupilo improvizatorski, kao da je to još jedan kalkulator zarada koji se lako može obrisati. Hotelima je nametnut najveći PDV za smještaj od 15%, dok privatni smještaj ima ozbiljnih problema da napuni kapacitete do praga rentabilnosti.
Osjeća se uveliko da je sezona slabija, što će se u punom obimu iskazati u septembru i oktobru, kada se budu svodili računi i pravili planovi za narednu godinu.
Imajući u vidu da turizam direktno i indirektno generiše 30% BDP-a, potpuno je neshvatljivo da se na ovaj način tretira najjača grana privrede.
Kako komentarisete to da će u 2027. godini na naplatu stići dug Crne Gore u iznosu većem od milijardu eura, uključujući glavnicu od 750 miliona eura za obveznice emitovane u decembru 2020. i pripadajuće kamate. Da li i kakve posljedice to moze imati po fiskalnu stabilnost Crne Gore?
Crna Gora je u decembru 2024. usvojila strategiju upravljanja dugom za trogodišnji period, kojom je predviđeno da se u 2025. godini zadužimo 450 miliona eura kroz eurobond. Već u martu ove godine, strategija je prekršena jer smo se zadužili 850 miliona eura. Šta više napisati o upravljanju javnim dugom, kada Vlada ruši strateški dokument koji je sama usvojila?
Evo još jednog primjera kako se donosioci odluka ugraju sa zdravima razumom građana: državni dug Crne Gore će se u periodu 2025-2028 godine povećati za milijardu eura, dok će se trošak kamate na ukupan dug povećati za svega 12 miliona eura.
Dakle, državni dug raste sa 4,5 na 5,5 milijardi eura u 2027. godini (povećanje od 23%), a godišnji trošak kamate raste sa 149 na 161 miliona eura u 2027. godini ( povećanje od 8%).
Sa druge strane, kamata u fiskalnoj strategiji iz 2024. godine je u 2027. godini planirana na 221 miliona eura, što je 60 miliona eura ili čak 40% više u odnosu na podatak iz Smjernica koje su usvojene ove godine.
Evo možda i najkomičnijeg podatka: trošak kamate u 2025. godini je projektovan na 160 miliona eura, dok je u 2026. godini projektovan na 136 miliona eura ili 24 miliona eura manje nego u 2025., iako se 2026. godine državni dug povećava za 250 miliona eura u odnosu na 2025.
Stoga, zbilja možemo očekivati da se neozbiljnost nastavi u narednim godinama.
Eurostat navodi da je kupovna moć građana danas slična onoj iz 2019. godine. S obzirom na prihode države i lokalnih samouprava zbog inflacije, kako komentarišete disbalans između rasta prihoda države i stagnacije kupovne moći građana?
Dva su strukturna problema kojima se Vlada uopšte ne bavi a zbog kojih je inflacija u Crnoj Gori značajno veća u odnosu na EU.
Prvi, evidentan je nedostatak domaće proizvodnje i uvezivanje proizvođača I trgovinskih lanaca. Drugi, postoji lančano zidanje marži koje nastaje od strane uvoznika, distributera i na kraju maloprodaja, što svoju kulminaciju doživljava u ljetnjoj turističkoj sezoni.
Upravo su ove dvije pojave trebala biti najsnažnije tretirane od strane donosioca odluka. Međutim, to nije iznenađujuće, s obzirom na to da visoka inflacija pogoduje budžetu, jer se izvorni prihodi ne bi mogli puniti planiranom dinamikom u slučaju usporavanja inflacije. Drugim riječima – Vladi odgovora visoka inflacija jer je to skirveni porez na građane, koji plaćaju krajnju cijenu.
Dodatno, Vlada nije donijela niti jednu mjeru u vezi rapidnog povećanja cijena stanova i rente, što stvara pritisak na domicilno stanovnike koji ne mogu da kupe stan niti da rentiraju po prihvatljivim cijenama.
Podaci su jasni I uvjerljivi – kupovna moć građana je gotovo identična kao 2019. godine, dok je trajno urušena prihodna strana budžeta dok sa druge strane imamo rapidno povećanje troškova. Pitanje je vremena kada će se posegnuti za povećanjem poreza I ostalih nameta, kako bi se izbalansirala ova neodrživa situacija.
Prije par dana, poslanici PES-a su upravo iz ovih razloga predložili povećanje stope poreza na dobit, kako bi budžet dodatno prihodovao 17 miliona eura. Na svu sreću, zaustavljeni su u tom štetnom naumu.
Ranije ste upozoravali na moguće probleme sa predloženim zakonom o strateškim investicijama. Koji su to formalni i suštinski nedostaci koji mogu ugroziti javni interes i na koji način bi se ti nedostaci mogli otkloniti?
Nacrt Zakona o strateskim investicijama sadrži niz ozbiljnih formalnih I suštinskih nedostataka koji ukazuju na neadekvatnost u njegovoj pripremi I potencijalne posljedice koje mogu ugroziti javni interes. Ovi propusti, namjerni ili rezultat nedostatka pažnje, zahtijevaju hitnu I temeljnu reviziju kako bi se izbjegle dalekosežne negativne posljedice po Crnu Goru.
Jedan od najozbiljnijih problema jeste potpuno izostavljanje preciznih zakonskih odredbi o zaštiti kulturnih dobara I životne sredine. Hrvatski zakon, kao primjer dobre prakse, predviđa detaljne
Procedure za sprovođenje procjene uticaja na životnu sredinu, pribavljanje ekoloških dozvola, saglasnosti na izvještaje o bezbjednosti I sanacionim programima, kao I ocjene prihvatljivosti. Sve ovo nedostaje u crnogorskom zakonu, ostavljajući prostor za zloupotrebe koje mogu direktno ugroziti
Prirodna I kulturna dobra zemlje. Ovaj propust otvara osnovanu sumnju da su ove odredbe svjesno izostavljene kako bi se omogućilo sprovođenje investicionih projekata bez adekvatnih provjera I kontrole.
Zakon predviđa nerealno kratke rokove za postupanje državnih organa u osjetljivim I složenim
Procesima, što će neminovno dovesti do pada kvaliteta rada. U praksi, ovo znači da će se odluke od vitalnog značaja za građane, životnu sredinu I privredu donositi površno I bez potrebne analize. Takav pristup ne samo da ugrožava transparentnost, već I otvara vrata potencijalnim greškama I zloupotrebama.
Jedan od najozbiljniji suštinskih nedostataka crnogorskog zakona je izostanak mehanizama za pravnu kontrolu prije sklapanja ugovora o raspolaganju državnom imovinom. Ovo je ključan problem koji može dovesti do pravne nesigurnosti, neusklađenosti sa zakonima I potencijalne štete za državne interese.
Potpuno je izostavljen dio zakona koji bi precizno regulisao način raspolaganja nekretninama u vlasništvu države Crne Gore. Ovaj nedostatak otvara prostor za potencijalne zloupotrebe, posebno u kontesktu netransparentnih procedura.
Umjesto predviđanja nezavisnih tijela, koji već postoje, poput Savjeta za privatizaciju I kapitalne projekte ili Nacionalne investicione komisije, zakon centralizuje sva ovlašćenja u Ministarstvu finansija. Ova centralizacija nosi rizik smanjene transparentnosti I povećava mogućnost donošenja odluka bez adekvatne kontrole.
Zakon ne razmatra imovinu koja je predmet restitucije, iako je ovo pitanje od ključnog značaja u procesu privatizacije I upravljanja državnom imovinom. Ovaj propust može rezultirati pravnim sporovima I dodatno ugroziti kredibilitet zakonskog okvira.
Sjeverni region, koji već decenijama trpi posljedice ekonomske zaostalosti I depopulacije, potpuno je zanemaren nacrtom zakona. Neprepoznavanje ovog regiona kao područja od posebnog interesa u zakonu predstavlja još jedan pokazatelj nedostatka strateškog pristupa, što je u suprotnosti s potrebom za regionalnim razvojem I smanjenjem ekonomskih dispariteta unutar zemlje.
Jedan od ključnih ciljeva svakog investicionog zakona trebalo bi da bude stimulisanje zapošljavanja I smanjnje nezaposlenosti. Međutim, crnogorski zakon ne predviđa nikakvu direktnu vezu između Investicija I otvaranja novih radnih mjesta, niti smanjenja broja nezaposlenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Poreske olakšice, koje bi mogle biti snažan podsticaj za investitore, nisu dovoljno jasno definisane, čime se smanjuje privlačnost zakona za potencijalne investitore.
Zadaci agencije za investicije, koja bi trebala biti ključni akter u sprovođenju zakona, nisu dovoljno jasno definisani.
Takođe, operativni tim, koji bi trebao imati jasnu ulogu u koordinaciji I sprovođenju aktivnosti, ostaje nepreciziran, što stvara konfuziju u vezi s odgovornostima I nadležnostima.
Da sumiram: Navedeni nedostaci ukazuju na ozbiljan problem u konceptualizaciji I izradi zakona. On ne samo da ne ispunjava osnovne standarde pravne preciznosti I transparentnosti, već I pokazuje nedostatak strateškog pristupa u ključnim segmentima poput zaštite životne sredine, regionalnog razvoja, zapošljavanja I upravljanja državnom imovinom. Sve to nalaže hitnu intervenciju I značajne izmjene kako bi se osiguralo da zakon služi interesima države I njenih građana, a ne uskim interesima određenih grupa.
Kritikovali ste pretjerano optimistična očekivanja Vlade u borbi protiv sive ekonomije. Koje konkretne mjere, po vašem mišljenju, Vlada treba da preduzme kako bi se efikasnije borila protiv sive ekonomije i povećala budžetske prihode?
Šta reći o borbi Vlade protiv sive ekonomije kada je nedavno donešen Zakon o legalizaciji objekata, po kome će se moći legalizovati bespravno podignuti objekti za smiješne novčane iznose? Da me ne shvatite pogrešno – potrebno je donijeti Zakon o legalizaciji objekata; no, isti mora propisati značajno veće iznose koji se moraju platiti prilikom legalizacije objekata. Takođe, treba napraviti veliku razliku između objekata koji služe za primarno stanovanje i onih objekata većih gabarita koji služe za generisanje prihoda kroz rentu.
Što se tiče dodatnih mjera za smanjenje sive ekonomije, već postoji mnogo rješenja koja su predlagana a koja, nažalost, Vlada nije uzela u razmatranje.
Često ističete da aktuelna ekonomska politika nema sistemske reforme. Koje su najvažnije sistemske reforme koje su Crnoj Gori hitno potrebne da bi obezbijedila dugoročnu ekonomsku stabilnost i prosperitet, a koje Vlada zanemaruje?
Aktuelna ekonomska politika je rapidno preuzela negativne ekonomske prakse koje smo imali prije 2020. godine. Sve ono što prethodnim vlastima nije palo na pamet da uradi, jer su bili koliko-toliko razumni, ova vlast radi bez ikakvih skrupula.
Crna Gora ima kontradiktornost između niske akumulativne sposobnosti crnogorske privrede koja gotovo da ne proizvodi finalni proizvod (zapravo, u najvećoj mjeri se zasniva na uvozu istih) na jednoj, i orijentacije na finansiranje potrošnje kroz ubrizgavanje više stotina miliona eura kroz redistrubuciju doptinosa za PIO i novih kreditnih zaduženja građana koji će nominalno ali ne i realno povećati plate, na drugoj strani.
Dodatna potrošnja je zacementirala postojeće ekonomske odnose u Crnoj Gori, što znači da prostora za diversifikaciju ekonomije više nema. Usvajanjem fiskalne strategije, nepovratno je izgubljena šansa da ekonomija Crne Gore počne mukotrpni dugoročni ali nužni proces diverzifikacije koji će smanjiti zavisnost države od jedne privredne grane (turizam).
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR