Piše: Ana Nives Radović
Istorija nas uči da transformativno zakonodavstvo, kada je riječ o Vašingtonu, dolazi ili veoma sporo ili nikako, a kad se i pojavi, obično je manje plod promišljenog dizajna, a više zakašnjela reakcija na probleme koji su dugo tinjali. Međutim, petodnevna zakonodavna ofanziva u vezi s digitalnom imovinom, koja se odigrala između 14. i 18. jula, sada kolokvijalno poznata kao „kripto sedmica“ prkosila je tom obrascu, budući da su tokom jedne sedmice, Sjedinjene Američke Države ne samo preusmjerile sopstveni pristup digitalnim finansijama, već su pokrenule globalno preusmjeravanje.
Glavna zakonodavna tačka bila je usvajanje GENIUS akta, uz paralelno izglasavanje Clarity Acta u Predstavničkom domu, koji sada čeka potvrdu Senata na jesen, a koji zajedno predstavljaju najznačajniju promjenu u američkoj finansijskoj regulativi još od postkriznih reformi poznatih kao Dod-Frenkov zakon, pri čemu ovoga puta njihov značaj nadilazi američke granice. Prvi put u šesnaestogodišnjoj istoriji digitalne imovine, najveća svjetska ekonomija iznijela je sveobuhvatan okvir koji digitalnu imovinu ne tretira kao prijetnju koju treba suzbiti, već kao infrastrukturu koju treba uređivati.
Iako su se zakonodavni procesi odvijali po salama Kapitola i kroz glasanja, implikacije su planetarne, pa „kripto sedmica“ više nije regulatorna enigma ili problem za sprovođenje zakona, već priznati dio finansijskog sistema kojem se svijet već prilagođava.
GENIUS Act, skraćenica za Government-Enforced National Integration for Universal Standards, uspostavlja federalni okvir za izdavanje i nadzor stejblkoina, tako što legalizuje stejblkoine vezane za američki dolar, zahtijeva njihovo potpuno pokriće američkim državnim obveznicama i podvrgava izdavaoce strogim obavezama izvještavanja pod okriljem Ministarstva finansija i drugih federalnih regulatora, čime ove ključne instrumente izvodi iz pravne nejasnoće i integriše ih u monetarnu arhitekturu SAD.
Clarity Act rješava širi taksonomski haos digitalne imovine, jer umjesto da pokušava da na silu uklopi novu tehnologiju u zastarjele kategorije, predlaže funkcionalni okvir koji uključuje klasifikovanje tokena prema njihovom ponašanju (da li funkcionišu kao roba, hartije od vrijednosti, sredstvo plaćanja ili programski alat) i dodjeljivanje nadležnosti regulatorima na osnovu toga. Riječ je o elegantnom, iako odavno potrebnom pokušaju da se bezgranična tehnologija uskladi sa granicama prava. Zbog toga ovakva sistemska promjena orijentacije američkog finansijskog aparata prema digitalnim tržištima postavlja nacrt koji će druge zemlje teško moći da ignorišu.
Možda se globalne implikacije najjasnije vide kroz prizmu stejblkoina. Oni koji su podržani dolarom već dugo služe kao de fakto finansijska infrastruktura u zemljama u razvoju, naročito tamo gdje haraju inflacija, odliv kapitala ili nestabilni bankarski sistemi. Ipak, ti instrumenti su uglavnom funkcionisali izvan obala SAD, bez pravnog pokrića i transparentnosti koju traže velike institucije, pa GENIUS to mijenja. Regulisanjem ovih sredstava unutar SAD i njihovim povezivanjem sa državnim obveznicama, Vašington je suštinski lansirao digitalnu ekstenziju dolara i to onu koja kombinuje kredibilitet federalnog nadzora sa brzinom i fleksibilnošću blockchain mreža, zbog čega je geopolitička poruka u ovom slučaju nedvosmislena.
U trenutku kad Kina izvozi svoj elektronski juan kroz digitalne koridore povezane sa Inicijativom Pojas i put, SAD odgovaraju decentralizovanim, privatno izdatim, ali federalno regulisanim alternativama. Dominacija dolara u analognom svijetu ostvarena je kroz likvidnost i povjerenje, pa bi u digitalnom dobu mogla biti ojačana kroz programabilne, globalno dostupne stejblkoine, podržane zakonom, a ne samo kodom.
Već sada, donosioci odluka mnogim zemljama preispituju svoje stavove prema stejblkoinima, pa bi ono što se ranije tolerisalo na marginama politike, uskoro moglo postati dio strateškog centra. Jurisdikcije koje se usklade sa GENIUS standardima, umjesto da im se opiru, mogle bi lakše doći do pristupa američkim tržištima kapitala, partnerstvima u fintech sektoru i prekograničnim trgovinskim kanalima.
Ni uticaj Clarity Acta, iako više konceptualan, nije manje važan. Globalni izazov regulisanja digitalne imovine uvijek je bio semantički koliko i pravni. Da li je token roba ili hartija od vrijednosti? Valuta ili API ključ? Veliki dio regulatornog zastoja širom svijeta proizilazi iz nedostatka zajedničkog vokabulara.
Vezivanjem regulatornog tretmana za funkciju sredstva, umjesto za namjeru izdavaoca ili tehnološku formu, Clarity Act nudi konceptualni alat za ostatak svijeta. Evropski MiCA okvir pokušao je nešto slično, ali ostaje ograničen specifičnostima pravne tradicije i tržišne strukture EU, dok Azija, s druge strane, ostaje šarena mapa i to od sandboxa u Singapuru do potpune zabrane u Kini.
Clarity Act ne rješava globalnu fragmentaciju, ali nudi zajednički jezik za razgovor i moguću harmonizaciju, pa za manje ekonomije, usvajanje ili prilagođavanje američkih klasifikacija nije stvar ideologije, već praktičnosti. Međunarodni regulatorni diskurs bio je dosad uglavnom reaktivan, s obzirom na to da su se tijela poput FATF-a i Baselskog komiteta fokusirala na rizik od sprečavanja pranja novca, sistemske šokove i zaštitu potrošača, pri čemu je kripto viđen kao prijetnja koju treba nadzirati, a ne sistem koji treba graditi.
„Kripto sedmica“ promijenila je tu perspektivu, jer je sa naglaskom na inkluziju, infrastrukturu i regulatorni pluralizam, Vašington predstavio agendu, onu koja digitalnu imovinu ne vidi samo kao alat za špekulacije, već i kao sredstvo za razvoj, modernizaciju plaćanja i finansijski suverenitet. Impikacije po Svjetsku banku, MMF i regionalne razvojne banke mogu biti duboke, naročito tamo gdje su mobilne finansijske mreže već prestigle zastarjele institucije.
Naravno, neće sve zemlje prigrliti ovu promjenu. Evropa bi mogla pružiti otpor onome što doživljava kao eksteritorijalni uticaj SAD, Kina će ostati čvrsta u svom restriktivnom stavu, a zemlje poput Indije i Nigerije mogle bi postati opreznije prema dubljoj dolarizaciji koju bi mogle izazvati američki regulisani stejblkoini, međutim, te tenzije neće usporiti napredak, već ga ubrzati. Nesuglasice su znak angažmana, a napokon postoji nešto stvarno oko čega se može raspravljati.
Najopasniji period u regulaciji kripta uvijek je bio interregnum, duga, neizvjesna faza između tehnološkog nastanka i pravne jasnoće, a ovim se taj period završava. SAD su prve povukle konkretne poteze, i to odlučno, tako da okviri koji se uspostave neće ostati samo lokalni. Oni su sada referentne tačke, bilo za usvajanje, prilagođavanje ili protivljenje.
U međunarodnoj regulativi, kao i u geopolitici, akcija izaziva reakciju, a kripto prvi put ima regulatorni centar gravitacije. Pitanje više nije da li će digitalna imovina biti integrisana u globalni finansijski sistem, već kako, i po čijim pravilima. SAD su napravile dugo očekivani potez, na ostatku svijeta je da odabere kako će na to da odgovori.
---------------------
Inicijalna verzija ovog članka dostupna je OVDJE.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR