21 °

max 35 ° / min 20 °

Četvrtak

09.07.

35° / 20°

Petak

10.07.

37° / 21°

Subota

11.07.

36° / 22°

Nedjelja

12.07.

34° / 23°

Ponedjeljak

13.07.

31° / 21°

Utorak

14.07.

33° / 19°

Srijeda

15.07.

33° / 21°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
„EPISKOP CRNE GORE JE AUTOKEFALAN (ΑΎΤΟΚΈΦΑΛΟΣ)” – grčka crkvena istorija iz 1861. godine

Istorija

Comments 1

Autor: Jelena Ćetković

  • Viber

„EPISKOP CRNE GORE JE AUTOKEFALAN (ΑΎΤΟΚΈΦΑΛΟΣ)” – grčka crkvena istorija iz 1861. godine

Piše: Vladimir Jovanović

Činjenica da je Vaseljenska patrijaršija, sa śedištem u Carigradu (Istanbulu), vijekovima pratila političke smjernice Otomanske carevine, koja je Crnoj Gori smrtni neprijatelj, uzrokuje i da su odnosi sa autokefalnom Mitropolijom crnogorskom – Crnogorskom pravoslavnom crkvom normalizuju tek nakon Veljega rata 1876-1878. godine.

Naime, jedna od posljedica toga rata jeste i zvanično priznanje nezavisnosti Knjaževine Crne Gore od strane Otomanske carevine i uspostavljanje međusobnih diplomatskih odnosa.

Knjaz na Fanaru: Vaseljenski Patrijarh blagosilja Crnogorce (1883)

Posljedično, vaseljenski patrijarsi i mitropoliti crnogorski su otvoreno mogli razmjenjivati, za poglavare autokefalih crkava uobičajena, kanonska pisma, encikle i epistole, tj. izvještavati se međusobno o svim važnijim događajima.

No, i prije toga – svjedoče stariji crkveni akti (nomokanon „Σύνταγμα”, 1855) i istoriografski spisi na grčkome jeziku – Vaseljenska patrijaršija prećutno priznaje autokefaliju Crkve u slobodnoj Crnoj Gori i s njom, ukoliko je to bilo moguće, održava i neposredno evharistijsko jedinstvo.

Na primjer, episkop raško-prizrenski (Ράσκας και Πριζρένης) Vaseljenske patrijaršije, Ananije, 31. januara 1831. dolazi u slobodnu Crnu Goru, na sâmu granicu – u Manastir Kom, mauzolej Crnojevića, da bi rasofora Radivoja Petrovića (Njegoša), zamonašio u Petra, te ga rukopoložio za jeromonaha i uzdigao u čin arhimandrita; pa će se Njegoš, od tada, sve dok avgusta 1833. u Petrogradu ne bude rukopoložen u episkopa, potpisivati: Архимандритъ чeрногорскiй Пeтръ Пeтровичъ…

Rekoh, starije crkvene istorije na grčkome jeziku takođe donose podatke o autokefaliji naše Crkve.

Sada ću predočiti preko „Antene M” crnogorskoj javnosti dosad nepoznatu knjigu: „Sažetak crkvene istorije”, („Επίτομος εκκλησιαστική ιστορία”) iz 1861. godine (na grčkome: ΑΩΞΑ). Rukopis je kompletiran dvije godine ranije (1859).

Autor je poznati grčki naučnik, istoričar i filolog Στέφανος Κομμητάς (Stefanos Komitas), a dopune je napisao Γ. Χιωτου, profesor crkvene istorije Liceja Zakintosa.

U osvrtu na ondašnje crnogorske prilike (str. 335-336), navode se poznati podaci: 1851. knjaz Danilo (Δανιήλ) razdvoji državnu od crkvene vlasti, a do tada Vladika (Βλαδίκα) bijaše, ne samo poglavar Crkve, već i vladar Crne Gore (δεσπότου τού Μαυροβουνίου).

Za Njegoša se veli da je po tituli arhiepiskop (Αρχιεπισκόπου Πέτρου Πέτροβιτς). Njegoš jeste od 1834. arhiepiskop, ali od 1844. ujedno – i mitropolit.

Istraživao sam, između ostaloga, to pitanje tokom rada na knjizi „Petar II Petrović Njegoš, arhiepiskop i mitropolit, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve (1830–1851)” i ustanovio da se Njegoš u svega nekoliko pisama potpisivao kao arhiepiskop, etc.

Opet, provjerljivo je da se, sa titulom „egzarha svetoga prijestola Peći”, od crnogorskih vladika nije potpisivao niko – doslovno: niko – osim Vasilija Petrovića-Njegoša (1709 – mart 1766), i to, dakle, u vrijeme kada je Crkva u Crnoj Gori zaista nominalno potpadala pod samoupravnu Pećku arhiepiskopiju (trajno arondiranu septembra 1766).

Tvrdnju o dijelu titule „egzarh svetoga prijestola Peći” nalazimo na stranicama knjige „Επίτομος εκκλησιαστική ιστορία”. Međutim, sačuvano je preko 1.700 pisama Njegoša, no ni on se nikada nije potpisivao tako – uostalom, Peć u njima Njegoš će pomenuti samo jednom i to u vezi nabavke nekakvog konja!

Njegoš o Pećkoj patrijaršiji? (1)

Egzarh (έξαρχος) je, doslovno, izaslanik, određen za izvjesni crkveni posao, privremena titula, a ne arhijerejski čin u koji se neko rukopolaže, ili trajno uzdiže – nedavno smo imali trojicu egzaraha Vaseljenskoga Patrijarha u Ukrajini, koji, po obavljenome poslu, za koji su naznačeni egzarsima, više ne nose takve titule.

Najvažniji podatak – da je Crkva pravoslavnih Crnogoraca autokefalna, to 1859. ili 1861. za Grke, ni za pravoslavnu braću Ruse, nije sporno, ni tada – ni decenijama kasnije.

DOKUMENTI: Страданіямъ подвергается и Черногорская Церковь

U knjizi „Επίτομος εκκλησιαστική ιστορία” se ne precizira – od kada tačno je naša Crkva autokefalna? – ali je iz konteksta jasno da podrazumijevaju: najkasnije Njegoš jeste poglavar autokefalne Crkve (αύτοκέφαλος).

U prijevodu piše:

„Episkop Crne Gore proglašen je autokefalnim sa titulom egzarha svetoga prijestola Peći kao i vladara Crne Gore i Brda”.

Ili, u originalu:

'Η έπισκοπή Μαυροβουνίου έκηρύχθη αύτοκέφαλος ύπό τόν ίτλον έξαρχος τού ιερού θρόνου Πεκίου και δεσπότης Μαυροβουνίου καί Βέρδης”.

                                                                              ***

U nastavku, objavljujem faksimile naslovnice i djelova citiranih stranica (335-336) knjige „Επίτομος εκκλησιαστική ιστορία”…

 

 

 

Komentari (1)

POŠALJI KOMENTAR