Piše: Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar, akademik i potpredsjednik DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije
Mirko Tomov Božović (Limljani, Crmnica, rođen 1887. - umro u Baru 1959.) bio je oficir, kapetan crnogorske vojske, učesnik balkanskih i Prvog i Drugog svjetskog rata. Jedan je od predvodnika Božićnog ustanka 1919. u Crmnici, nakon čijeg je sloma emigrirao u Italiju, u Gaetu aprila 1919. a onda premješten u Padulu, da bi opet bio vraćen u Gaetu u okviru oficirskog kora crnogorskih trupa u inostranstvu.
Vratio se jula 1919. u ekspediciji tada komandira Krsta Zrnovog Popovića radi ponovnog podizanja crnogorskog naroda na novi ustanak za oslobođenje Crne Gore od srpske okupacije i nasilne aneksije. Mirko T. Božović vodio je sa komitskom grupom gerilske oružane akcije protiv srpskog okupatora Crne Gore da bi tokom 1920. ponovo emigrirao u Gaetu.
Zelenaš i crnogorski suverenista Mirko T. Božovic je nakon dobijene amenestije odlučio da se vrati u rodni kraj početkom 1922. Nastanio se u rodnim Limljanima ali je stalno bio pod nadzorom režima Kraljevine SHS.
Pripadao je Crnogorskoj stranci, opozicionoj i autentičkoj crnogorskoj državotvornoj partiji između dva rata. Tokom Drugog svjetskog rata u periodu 1942-1944 kapetan Mirko T. Božović je pripadao oficirskom štabu crnogorske nacionalne zelenaške vojske "Lovćenske brigade" pod komandom brigadira/generala Krsta Popovića.
U okviru zelenaške "Lovćenske brigade" kapetan Mirko Tomov Božović bio je komandir-komandant njene autonomne čete u Baru, koja je brojala više od 100 vojnika, a bila je raspoređena u barskom podrucju, na relaciji: Bar-Dobra Voda- Zupci i Tuđemili.
Uloga Mirka T. Božovića kao zelenaša i crnogorskog patriote, jednog od komandanata oružanih formacija generala Krsta Z. Popovica tokom Drugog svjetskog rata bila je jako humana i velika. Spašavao je i štitio narod barskog područja, svih vjera, od represalija stranih okupatora i četničkih oruzanih kvislinških formacija.
Sa svojom zelenaškom vojničkom četom uspio je da zaustavi, pored ostalih njegovih hrabrih, časnih djela, četničke oružane grupe pod komandom Pavla Đurišića i njemu podvasnih lokalnih komandanata, koje su namjeravale da na prostoru Bara i dijela Ulcinja muče i ubijaju civilno stanovništvo, naročito i u prvom redu Muslimane.
Kapetan Mirko T. Bozović umro je i sahranjen kao slobodan i zaslužan čovjek 1959. u Baru. Njegov sin Rade Božović bio je moj dugogodišnji, do njegove smrti, prijatelj i bio je član LSCG. Umro je, kao i otac mu kao iskreni crnogorski slobodar i suverenista.
Delvidek
Zelenasi vazda cista obraza za razliku od cetnika i komunista. Prvi radili za velju srbiju a drugi za crvenu kominternu. Da je vjecna Crna Gora!
Bravo
@Posjsjetilac Jako godi vidjeti kako se ipak čitaju tekstovi g.Adžića a dis-like-ovi potvrđuju koliko su neprijatelji CG uznemireni. Svaki primjer crnogorske hrabrosti i viteštva u njima izaziva strah. Zar nijeste naučili lekciju: Crna Gora je vječna!
Posjsjetilac
Hvala Vam! Pišite o ljudima koji vole i brane svoju Crnu Goru neće li se u bar nekom od "ugašenih duša" probuditi iskra hrabrosti i ljubavi prema svojoj zemlji. Svi mi, ja sam Bošnjak, treba da budemo brana izdajničkom i okupatorskom nesoju. Živjela Crna Gora! Da je vječna!