Crnogorska košarkaška euforija: KK Budućnost 1980/81.

Priredio: V.J.

Prije četiri i po decenije, od ishoda podviga ondašnje generacije titogradskih košarkaša, tj. svojevrsne crnogorske reprezentacije, da u svojoj prvoj sezoni opstanu u prvoj ligi SFR Jugoslavije — a u njoj su igrali asovi koji su osvajali i evropske i svjetske šampionate, 1980. i olimpijsko zlato — uveliko je zavisilo da li će KK Budućnost, kao do tada, biti nebitni provincijski klub, ili se vinuti do evropskoga ranga.

Kroz ovaj serijal — prethodna su četiri nastavka na donjem linku — statistikom i bitnijim opisima svih prvenstvenih utakmica Budućnosti, kao i fotografijama, pukušaćemo da dočaramo crnogorsku košarkašku euforiju 1980/81. sa epicentrom u Titogradu.

Poslije 11. odigranih kola, a nakon praznične pauze zbog Nove 1981. godine, 37. košarkaško prvenstvo u Prvoj A saveznoj ligi nastavljeno je utakmicama koje su odigrane u četvrtak 7. januara… 

* * *

- 12. kolo

BUDUĆNOST 73:79 CIBONA (36:43)

Titograd, 7. januara. — Sportski centar „Morača”. Gledalaca: oko 5.500. Sudije: Žutić i Gapić (obojica iz Beograda).

BUDUĆNOST: Nikola Antić 6, Dragan Ivanović 6, Branislav Vukićević, Milutin Petrović, Žarko Knežević 21, Marinko Kovačević 12, Duško Ivanović 20, Slavenko Rakočević 4, Borislav Đurović, Goran Bojanić 4, Milorad Bojanić, Milan Garić.

CIBONA: Nakić 4, Petrović 21, Bečić 2, Pavličević 8, Bevanda, Sikirić, Knego 12, Ćosić 36, Ušić 2, Savović, Gospodnetić.

Kao što se i očekivalo, favorizovani hrvatski klub je pobijedio. Ali, prema sportskom novinaru Željku Šoću igrači Budućnosti „pružili su renomiranom protivniku snažan otpor, naročito u prvom poluvremenu”.

I u svojoj 33. godini još bez premca najbolji centar jugoslavenske košarke i aktuelni reprezentativac, Krešimir Ćosić, serijom pogodaka, do 30. minuta donio Ciboni prednost od 17 poena. Domaći igrači uspijevaju pri kraju susreta da smanje razliku.

Za ovu utakmicu, čitamo u izvještajima — „vladalo u Titogradu i okolini veliko interesovanja”.

* * *

- 13. kolo

PARTIZAN 87:79 BUDUĆNOST (46:33)

Beograd, 10. januara. — Dvorana u Novom Beogradu. Gledalaca: oko 2.500. Sudije: Prelogović (Zagreb) i Belegu (Peć).

PARTIZAN: Todorić 19, Bukumirović, Kerkez 23, Petrović 18, Medić 2, Savović 4, Cvjetičanin, Milutinović, Pešić 21, Kovačević.

BUDUĆNOST: Antić 14, Dr. Ivanović, Vukićević, Petrović, Knežević 21, Kovačević 2, Du. Ivanović 18, Rakočević 4, Đurović 2, G. Bojanić 12, M. Bojanić 6, Garić.

U „mrtvoj trci” sa Cibonom za prvenstvenu titulu, ova je utakmica mogla biti fatalna za Partizan. U njihovom rosteru protiv Budućnosti nije bilo glavnog igrača Dragana Kićanovića (povreda), ni standardnog člana prve petorke, centra Miška Marića (kažnjen pauziranjem utakmice).

Budućnost je krenula na pobjedu, no izgrađenim napadačkim akcijama falila je realizacija. Partizan žestoko kažnjavao u kontrama i polukontrama: - u 4. minutu poveo sa 10:0; - u 8. minutu prednost se povećala na 22:6; - u 15. minutu 37:18. Poentiranje crnogorske ekipe je tek pred kraj poluvremena nešto popravljeno. Ukupno, uspjeh šuta iz igre Budućnosti u prvom poluvremenu: 40:13 (32,5/%).

Prema izvještajima u sportskoj štampi, „činilo da je Budućnost već kapitulirala”. Ali, umjesto ubjedljive pobjede Partizana, drugo poluvrijeme donijelo „grčevitu borbu za dva boda”.

Iako je domaći tim uspio da „udvajanjima” zaustavi Duška Ivanovića, otvoreni prostor u odbrani Partizana su sada znali da iskoriste njegovi saigrači, bekovi Budućnosti Nikola Antić i Goran Bojanić. Pod obručima, Žarku Kneževiću bio je nedorastao mladi centar domaćih Milenko Savović.

Sve u svemu, „otpisana” Budućnost u 37. minutu smanjuje na samo 2 poena razlike (75:77). Ali, Partizan je, uz „prijateljsko” suđenje, na svome terenu jedva izvukao dva pobjednička boda.

Srpski izvještači su kritikovali svoj klub, navodeći da neigranje Kićanovića i Marića „samo djelimično može opravdati Partizan, jer je tim koji juriša na prvo mjesto u prvenstvu”.

„Niti je Partizan imao moral, za razliku od Budućnosti — uporne, borbene ekipe koju nije lako pokolebati. Čak se i panika uvlačila u njegove (Partizanove) redove, imao je velike oscilacije, kao da neka strijepnja lebdi dok igra”.

„Budućnost zaslužuje čestitke za upornost i čvrstinu, ekipu nije zaplašio ni katastrofalan procenat šuta u prvih 20 minuta. Jedina zamjerka je što igrači ovoga kluba prigovaraju sudijama, iako najčešće nijesu u pravu”.

* * *

- 14. kolo

Šesta pobjeda!

BUDUĆNOST 85:81 BOSNA (45:36)

Titograd, 18. januara. — Sportski centar „Morača”. Gledalaca: preko 5.000. Sudije: Jovančić (Valjevo) i Radić (Šibenik).

BUDUĆNOST: Antić 12, Dr. Ivanović 4, Vukićević, Petrović, Knežević 8, Kovačević 10, Du. Ivanović 27, Rakočević 2, Đurović, G. Bojanić 16, M. Bojanić 6, Garić.

BOSNA: Vučević 4, Đogić 10, Benaček 16, Bosiočić 2, Izić, Radovanović 21, Bilalović, Varajić 16, Mutapčić 5, Hadžić 6, Mitrović 1.

Do ovoga kola, uvid u raspored preostalih prvenstvenih utakmica, imao je za Budućnost samo jednu pouzdaniju opciju: da bi ostala u prvoj ligi, Budućnost, uz pobjede na svome terenu nad direktnim konkurentima u borbi za opstanak (Radnički LMK, Kvarner), mora u Titogradu tući i najmanje još dvije ekipe iz gornjega dijela tabele (uz Bosnu, predstojala gostovanja u „Morači” Zadra, Crvene zvezde). Alternativno, manje relna su izgledala očekivanja da bi se te dvije spasonosne pobjede mogle izvojevati na gostujućim terenima (Šibenka, Rabotnički, Iskra Olimpija, Jugoplastika).

Minula utakmica na gostovanju protiv Partizana, pokazala je dobru formu igračâ Budućnosti, ali još više kako su oni na samoj granici sticanja iskustva neophodnog da u naglim obrtima prvoligaških utakmica iskoriste i najmanju slabost ili „loš dan” od sebe objektivno jačih ekipa.

KK Bosna nije samo aktuelni šampion Jugoslavije, sa bekgraundom titule klupskoga šampiona Evrope (1979). Nego je u tom trenutku ova ekipa imala najviše subvrhunskih košarkaša, ali i najkompletniji roster, tj. „klupu” sa koje su svi igrači ulazili u igru i u najtežim mečevima.

Da je za Bosnu i u sezoni 1980/81. igrao Mirza Delibašić, koji je međutim bio na odsluženju vojnoga roka, ovaj klub bi bio glavni favorit za titulu. Uz Delibašića, reprezentativci iz Bosne koji su kasnije te 1981. godine igrali na Evropskom prvenstvu u Čehoslovačkoj bili su centar Ratko Radovanović i krilo Predrag Benaček. Docnije, reprezentativci su i Borislav-Boro Vučević (rodom iz Bara, otac crnogorskoga reprezentativca Nikole Vučevića), Emir Mutapčić. Eks reprezentativac Jugoslavije bio je Žarko Varajić, rodom iz Nikšića, ponikao u tamošnjem KK Sutjeska. Već tada afirmisani Sabahudin Bilalović nastupiće za reprezentaciju BiH: biće najbolji strijelac Evropskog prvenstva 1993. u Njemačkoj, etc.

U neđelju, 18. januara 1981, na krilima podrške svojih navijača u grotlu „Morače”, prenosimo ocjenu iz štampe  — „košarkaši Budućnosti načinili pravi podvig”.

„U ekipi Budućnosti najviše zasluga za šesti prvenstveni trijumf imaju Duško Ivanović i Goran Bojanić”.

„Podatak da su gosti samo u dva navrata vodili sa dva koša razlike dovoljno govori o superiornosti domaće ekipe”, izvještavano je o utakmici u „Morači”.

* * *

- 15 kolo

Nova pobjeda!

BUDUĆNOST 85:81 RADNIČKI LMK (38:41)

Titograd, 24. januara. — Sportski centar „Morača”. Gledalaca: preko 5.000. Sudija Stevanov (Novi Sad) i Kurilić (Tuzla).

BUDUĆNOST: Antić 14, Dr. Ivanović 12, Vukićević, Petrović, Knežević 31, Kovačević, 10, Du. Ivanović 10, Rakočević 2, Đurović, G. Bojanić 2, M. Bojanić 4. Garić.

RADNIČKI LMK: Kovačević 18, Vučinić 25, Vučurović 17, Prelević 10, Petronijević, Banjanin 2, Marović 5, Mastilović, Kesar, Hranisavljević 2, Milovanović 2.

Za Budućnost, ova je utakmica „biti, ili ne biti”.

Važnost ovoga meča, pritisak crnogorske javnosti i možda trema igračâ Budućnosti… i prvo poluvrijeme je obilježeno njihovom konfuzijom.

Radnički LMK poveo i sa deset poena (39:29), vodio i na poluvremenu. I, čitamo iz izvještaja sa utakmice: „tada činilo se da će se Radnički LMK revanširati Titograđanima za poraz u prvom dijelu prvenstva”.

U pauzi, prema usmenim predanjima, hodnicima „Morače” se prolamao iza zatvorenih vrata svlačionice Budućnosti ljutiti glas trenera Čedimira-Čeda Đuraškovića; a domaći igrači u posljednji čas pred sudisjki zvižduk za početak drugog poluvremena opet izašli na teren.

Razlika je drastična!

Već u 6. minutu nastavka Budućnost izjednačila na 51:51, potom prešla u vođstvo. U 37. minutu na semaforu: 83:73.

Radnički LMK kreće na sve ili ništa: presingom i brzim završecima atakuje, uspijeva da se rezultatski približi, ali nedovoljno.

Slavlje u „Morači”!  

Štoviše, Budućnost je opet na 6. mjestu prvenstvene tabele; ali, to ništa ne garantuje: Budućnosti fali još najmanje jedna pobjeda za opstanak.

Izdvajamo igru Žarka Kneževića sa 31 poenom: on je u ovoj utakmici protiv Radničkog LMK odigrao svoju ponajbolju partiju u dresu Budućnosti, kako te tako i naredne sezone.

* * *

- 16. kolo

ŠIBENKA 107:83 BUDUĆNOST (50:45)

Šibenik, 31. januara. — Sportska dvorana, „Ivo Lola Ribar”. Gledalaca 3.000. Sudije: Oberknežević (Beograd) i Smirnov (Novi Sad).

ŠIBENKA: Vučica 8, Žurić, Kulušić, Jablan, Petrović, Slavnić 32, Macura 24, Marelja 8, Šarić 12, Jarić 6, Slavica 17.

BUDUĆNOST: Antić 16, Dr. Ivanović 4, Vukićević, Petrović, Knežević 16, Kovačević 12, Du. Ivanović 18, Rakočević 1, Đurović 4, Bojanić 12, Garić.

Sa dva srpska asa u svojim redovima, eks-reprezentativcem Zoranom Slavnićem, te iskusnim bekom Srećkom Jarićem (vođom 1972/73 šampionskog Radničkog LMK), uz standardni učinak Macure, Slavice, Vučice, Šarića i centra Marelje u odbrani — Šibenka je, da bi osvojila dva boda protiv Budućnosti, odigrala jednu od boljih utakmica u sezoni. Citiramo izvještača s lica mjesta J. Ramešu:

„Šibenska košarkaška publika odavno na svome terenu nije posmatrala ovako dobru igru svojih ljubimaca”.

Budućnost je povela. Šibenka tek u 16. minutu izjednčila i ubrzo preokrenula rezultat.

U drugom poluvremenu, „Šibenka vrlo dobrom igrom cijele ekipe zbunila igrače Budućnosti — koji su se večeras žestoko borili, ali im nije polazilo za rukom”.

* * *

- 17. kolo

BUDUĆNOST 90:91 ZADAR (46:46)

Titograd, 7. februara. — Sportski centar Morača. Gledalaca oko 5.500. Sudije: Prelogović (Zagreb) i Camplin (Murska Sobota).

BUDUĆNOST: Antić 4, Dr. Ivanović 22, Vukićević, Petrović, Knežević 12, Du. Ivanović 33, Rakočević, Đurović, G. Bojaniić 6, M. Bojanić 13, Garić.

ZADAR: Zuban, Čiklić, Popović 26, Sunara 8, Grković, Bebić, Baković, Zelić, Petranović 4, Ostarčević 22, Obad 2, Skroče 29.

„Košarkaši Zadra opet su dokazali da su jedna od najboljih ekipa. Na vrućem parketu u Titogradu uspjeli su da slave minimalnu pobjedu protiv borbenih igrača Budućnosti”, čitamo iz izvještaja.

Do pobjede nad Zadrom, Budućnost je mogla samo ako uspije u teškoj misiji: da zaustavi ljevoprukog „snajperistu”, beka Branka Skročea, reprezentativca, nosioca zlatnih medalja sa Svjetskog prvenstva (1978) i Olimpijade (1980) — koji je će ukupno tri sezone biti br. 1 na listi prvoligaških košgetera; i u aktuelnoj, sezoni 1980/81, on će biti prvi strijelac šampionata.

Ali, čak iako je Skroče u ispostaviće se paklenoj atmosferi „Morače” djelimično zaustavljen — postigao 29 poena, dakle ispod prośeka od 35 poena koji je na kraju sezone imao (ukupno 778 poena na 22 utakmice) — raspucali se njegovi saigrači: bek Petar Popović i krilni centar Nedjeljko-Mišo Ostarčević…

U 12. minutu Budućnost vodi sa 11 poena razlike (33:22). U drugom poluvremenu Zadrani prešli u vođstvo, koje je u 28. minutu iznosilo osam poena (66:58).

U finišu — drama.

Budućnost u 38. minutu vodi sa 90:88. Publika na nogama; a u dvorani izmaglica, što od kondezacije, uzavrelih strasti, što zbog duvanskoga dima (pušenje u sportskim dvoranama nije bilo zabranjeno).

I onda šok: Zadrani 25 sekundi prije završetka susreta poveli 91:90! I do kraja utakmice „svi napori domaćina da preokrenu rezultat u svoju korist nijesu urodili plodom”.

Uslijedile, da se poslužimo floskulom — „nemile scene”.

Prelogović iz Zagreba, kao i prethodne jeseni u Beogradu na utakmici sa Radničkim LMK, opet svirao na štetu Budućnosti. Sada, protiv Zadra, pridružio mu se još više i kolega Camplin; i, citiramo nepotpunu verziju novinskoga izvještača: „po završetku susreta neki neobuzdani gledaoci pokušali su da napadnu arbitre”.

Tačnije, i pokušali i uspjeli: iako okružen zaštitom titogradskih milicionara sa potegnutim, onda i upotrijebljenim pendrecima protiv „nekih neobuzdanih gledalaca”, a njih prije toga pokušali da smire i igrači Budućnosti i neki rukovodioci kluba — udaren je sudija Camplin.

- Nakon toga, Takmičarske komisija Košarkaškog saveza Jugoslavije (KSJ) Budućnost kaznila: utakmicu 19. kola, protiv Crvene zvezde, zakazanu za 21. februar, ne može da igra na svome terenu u Titogradu.

Crnogorski klub podnosi apelaciju Komisiji za žalbe Udruženja košarkaških prvoligaša. U žalbi se navodi: - mišljenje delegata na utakmici sa Zadrom, kako je organizacija bila dobra; - da je izgrednik odmah uhvaćen i identifikovan; - da je klub o svemu odmah izdao saopštenje; - da je prošle sezone, za još teži prvoligaški incident u Šibeniku, kada je utakmica bila prekinuta, KK Šibenka kažnjena novčano i uslovno…

Ali, žalba je odbijena. Budućnost obavještava KSJ da će prvenstvenu utakmicu 19. kola protiv C. zvezde igrati u Danilovgradu — u istoj, dakle, dvorani u kojoj je, oko godinu ranije, trijumfalnom serijom u pobjedama od 11:0 u mečevima Istočne grupe Druge košarkaške lige najvećim dijelom izboren prvoligaški status.

Uslijedila je i nova loša vijest: najavljeni prijenos utakmice sa C. zvezdom, koji je za cjelokupnu mrežu Jugoslavije trebalo da realizuje TV Titograd — otkazan.

Kako dvorana u Danilovgradu ne može da primi (čak i kada su tribine prepune) više od 1.500 gledalaca, makar djelimično će ogromno interesovanju navijača Budućnosti i crnogorske javnosti za ishod meča sa C. zvezdom biti udovoljeno direktnim prijenosom na Radiju Titograd, sa reporterom Bratislavom-Batom Kokoljem.

Od ishoda utakmice sa C. zvezdom u Danilovgradu, zavisiće i uspjeh Budućnosti: opstanak u prvoj ligi…

(Nastavlja se)

Zabranjeno je neovlašćeno preuzimanje feljtona u cjelini ili djelimično bez saglasnosti Antene M

Prijatelj feljtona je kompanija Eagle Hills Montenegro.