14.03.2023.
Beogradskim sporazumom, na današnji dan 2002. nakon 83 godine postojanja u različitim oblicima, granicama, sastavu i društvenim uređenjima, ugasila se i posljednja Jugoslavija.
Krvavo i bolno umiranje države počelo je, međutim, posljednje decenije dvadesetog vijeka, a potpisima na Sporazum u Palati Federacije priznat je kraj zemlje čija je "klinička smrt" nastupila mnogo ranije.
Iste večeri, međutim "na aparate je priključen" politički plod, nazvan Srbija i Crna Gora - novi oblik udruživanja nekadašnja dva oka u glavi, koja su na sva bitna politička i ekonomska pitanja gledala u različitim pravcima.
Dokument - Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore- su potpisali visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Havijer Solana, predsjednici Crne Gore Milo Đukanović i SRJ Vojislav Koštunica, te premijeri, Filip Vujanović i Zoran Đinđić i Miroljub Labusu u ime Savezne vlade.
Evropski je izaslanik, pred brojnim novinarima i TV ekipama, ostavljao utisak čovjeka zadovoljnog postignutim. Naglasio da je za EU, a posebno za njega ovaj dan veoma važan jer je napravljen značajan korak ka stabinlosti u regionu i Evropi. Obećao je podršku Unije, naglašavajući da to nije kraj već početak novog poglavlja koje će državnu zajednicu dovesti u porodicu država EU.
Ostali, uprkos optimističnim izjavama, nijesu imali previše razloga za slavlje. Predstavnici Srbije zbog bojazni da je to korak koji Crnu Goru vodi ka nezavisnosti, predstavnici Crne Gore, jer im je taj korak upravo odložen.
Đukanović je ocijenio i da ovim dokumentom nije ugroženo osnovno pravo koje ima svaka država i svaki narod, da poslije određenog perioda preispitaju svoje raspoloženje i provjere volju građana. Srpski je premijer Đinđić, pak, obećavao jeftiniju i funkcionalniju zajednicu.
Konačno, funkcioneri savezne države, jer su od narednog dana mogli u penziju. U najboljem slučaju na biro za nezaposlene.
Ne krijem da nijesam srećan, rekao je tada potpredsjednik Savezne vlade Miroljub Labus.
Građani, koji su svoju dozu emocija potrošili na krize, sankcije ratove, gubitke, profitere i novokomponovane biznismene, siromaštvo i siromašenje, na mržnju i nacionalizam, slike egzodusa i razorenih gradova, na Sarajevo, Dubrovnik i Vukovar, na Mostar i Prištinu, na Srebrenicu i masovne grobnice... novu tvorevinu dočekali su, uglavnom kao nametnutu i nefunkcionalnu, kao plod kompromisa i pritisaka bez budućnosti i perspektive.
Državna zajednica Srbije i Crne Gore, nakon 11 mjeseci usaglašavanja i formalno je ozvaničena 4. februara 2003. usvajanjem Ustavne povelje i konstituisanjem Skupštine.
Za vrijeme trajanja Državne zajednice gotovo nijedna predviđena obaveza nije ispoštovana.
Sporazum je, predviđao da tri godine od potpisivanja Srbija i Crna Gora imaju prvao da istupe iz državne zajednice, što je na referendumu 21. maja 2006. godine Crna Gora i uradila, vrativši se na mapu samostalnih, suverenih zemalja, omogućivši Srbiji, istovremeno, da i sama to postane.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR