Govor staropodgoričkog muslimanskog stanovništva ulazi u sastav šireg istočnocrnogorskog dijalekta. Za vrijeme otomanske uprave muslimansko stanovništvo jezičke karakteristike razvijalo je u okviru crnogorskog jezika koji im je bio zajednički sa pravoslavnim stanovništvom, a jak uticaj na njega imao je i albanski jezik.
Pohađanjem vjerskih škola u njihov rječnik ulazile su tuđice, u prvom redu turcizmi, koji su se zadržali do današnjih dana. U knjizi Rječnik govora podgoričkih muslimana Adnana Čirgića piše da je posredstvom trgovine dolazilo do kontakta s raznim narodima i govornim predstavnicima, pa su se samim tim razvijale i brojne specifičnosti.
Evo nekoliko primjera:
Haber – vijest, glas
Zerzevat – povrće, zelen
Zehar – gorak, otrovan
Rahat – spokojan, zadovoljan
Čara – spas, pomoć
U knjizi dalje piše da je poslije Berlinskog kngresa i potpadanja Podgorice pod crnogorsku vlast, došlo do nerijetkog iseljavanja muslimana. Dolaskom većeg broja pravoslavnih mještana koji su sa sobom nosili govorne karakteristike svog kraja, ovaj govor se vremenom mijenjao i došlo je do izjednačavanja s govorom većinskog pravoslavnog stanovništa, te se približio književnom standardnom govoru. Specifičnosti starog govora, kako piše Čirgić, očuvane su najviše u Tuzima i Skadru.
Otpade ti puce s košulje. (puce- dugme)
Pun sam safre. (safra- muka, unutrašnji bol)
U jednom od prethodnih tekstova pozvali smo vas da nam pošaljete neku starocrnogosku riječ, pa evo nekoliko primjera koje smo dobili od vjerne čitateljke.
Škanj – mala stolica, Crnogorcima poznata kao tronožac
Kain – lavor
Lapis – olovka hemijska
Vaši komentari inspirisali su nas i da se pozabavimo istraživanjima koja bi objasnila porijeklo skorupa i kajmaka. Ako potražite značenje riječi skorup, dobijate objašnjenje da je to kajmak. Smatra se da je kajmak riječ turskog porijekla, ali da označava isti mlječni proizvod.
Sudeći po vašim komentarima zaključak je sljedeći: u određenim mjestima, opštinama skorup i kajmak imaju različita značenja tj. nazivi su određenih mliječnih proizvoda. Kod nekih skorup/skorupac je ono što se nalazi na samoj površini tek skuvane domaće varenike (mlijeka). Dok je u nekom drugom govornom području proizvod skupljen upravo od masnoće sa vrha varenike ili mlijeka, a koja nakon nekog vremena stajanja dobija čvrstu strukturu.
Skorup ili kajmak je proizvod specifičan za Balkan, ali njegovo porijeklo je iz Srednje Azije.
Za nas u redakciji Antene M, ipak, nema velike misterije i saglasni smo da su posrijedi dva opako kalorična, neodoljiva i skupa prehrambena proizvoda. Naročito stari skorup, koji je, hvala Evropi sad 2, dostigao 50 eura za kilogram. Kajmak je, po definiciji, mladi i jeftiniji, ali nikako ne jeftin. Naročito preporučujemo onaj što ga proizvodi jedna firma nadomak Podgorice, kojoj naziv spomenut ne smijemo, jer bi ušli u zonu prikrivenog marketinga.
O ukusima i, eventualno, drugačijim pogledima na sadržaj pojmova skorup i kajmak, nećemo polemisati. Vjerujemo da smo saglasni barem o najvažnijem - možete ih bačit ako ima margarina u njima. Onda to znači da ni planinke više nijesu što su nekad bile.
*Nije dozvoljeno preuzimanje teksta bez saglasnosti redakcije portala Antena M

Sandra
Svaka čast za ovu rubriku..iskrena da budem nijesam znala sve riječi..a rahat koristim stalno..kajmak oder skup u Bazaru, no moj mali sin gospodin navikao da jede poparu s njim..
Marija
Obozavam ovu Vasu rubriku i samo nastavite.
Podgorica
Glavna osobina govora PG muslimana bila je posebna vrsta ikavice (dite, ali đećeta), koja se tu autohotno razvila. Nije uvezena ni iz Bosne ni iz Dalmacije jer samo "ije" "i", a "je" ostaje nepromijenjeno i dovodi do tipičnog cg jotovanja (viđet, śever, đevojka, ćepkat, Ćetković, iźes', a ranije i: pobljeć, nevljesta...). Danas dostina misli da "tradicionalno" priča bosanski:)))) A ne znaju da su im babe nosile "naške dimije" koje su se tako zvale da bi se razlikovale od "bosanskih dimija".