Povijesna djela kojima se treba vraćati, ove sedmice izdvaja profesorica crnogorskog-sbh jezika i književnosti u rožajskoj Gimnaziji mr Mirsada Šabotić.
Jednu od najkreativnijih i najpreduzimljivijih nastavnica u regionu znamo po sjajnim projektima (nedavno smo čitali o crnogorskoj kocki u svemiru) i konstantnom promovisanju mladih talenata. Za taj nesebični trud dobila je prestižne nagrade u oblasti obrazovanja, a kruna je državna nagrada “Oktoih” 2016.
Profesorica Šabotić je takođe uspješna književnica, a napisala je i režirala i dvadeset i pet pozorišnih predstava. Djela su joj prevođena na turski, albanski, italijanski, mađarski i engleski jezik. Osim romana, pjesama i kratkih priča koje su nagrađene u zemlji i inostranstvu, objavila je brojne recenzije, romansirane biografije poznatih ličnosti, te analitičke i istraživačke radove obrazovnog i vaspitnog sadržaja u časopisima i zbornicima.
***
“Dobra zemlja“ Perl Bak je roman koji je davnih tridesetih godina dobio Pulicerovu nagradu. Autorka je na reprezentativan način dala sliku istrajnog čovjeka koji se upornošću i voljom da svoju egzistenciju učini dostojnom bivstvovanja mukotrpno bori za život. Današnje vrijeme je vrijeme Davida i Golijata i ovaj roman je odličan primjer da za čovjeka postoji nada, iako su pred njim prepreke koje se na njega bespoštedno obrušavaju. Slike ljubavi, boli, života i smrti date su kroz vrijeme kada je Istok potresla socijalna revolucija, a Zapad se našao u nemilosti ekonomske krize.
Roman “Beli unuci” autora Ismeta Rebronje, zanimljivo je štivo i snaga ovog djela je u tome da, umjesto realnih slika, provocira estetsku reakciju. Ono što je percipirano kao nemoguće i fantastično postaje realno, jer je predstavljeno kroz metaforsku prizmu, koja je osjenčena simulakrumskom, to jest, prividnom realnošću. U svijetu fikcijske književnosti uloga pisca je da kroz demistifikaciju otkrije realitet, a autor Belih unuka je svojom literarnom projekcijom, koristeći fantazmagoriju, dao realnost univerzalizujući probleme čovjeka kroz istoriju. Rebronja se ovim romanom okreće izučavanju vlastitog formalnog izraza i poetskog statusa. Njegova se dekonstrukcija vidljive predmetnosti svijeta u mitskoj umjetnosti, na pragu XXI vijeka, pokazuje kao svojevrsni stav naspram realnog, u kojem se paradoksalno, kroz odsutnost vidljivo prepoznatljivog, utemeljuje spoznajna funkcija umjetnosti.
“Životinjska farma”, roman britanskog pisca Džordža Orvela čitala sam nekoliko puta i uvijek u njemu nalazila univerzalnost i svevremenost. Čovjeku je iskonska potreba za pohlepom, slavom, sebičnošću i sličnim devijantnim pojavama izvitoperila um i vjekovima taj njegov nagon poprimao je sjenku onog životinjskog. Satirična slika duhovne devijacije zapravo govori o događajima koji su doveli Staljina na vlast, kao i opis njegove vladavine prije Drugog svjetskog rata. Životinjski svijet u ovom romanu slika je, nažalost, i savremenog društva jer se čovjek polako udaljava od vrijednosti, od ljudskog i polako animilizira. Ovaj roman je opomena ljudskom rodu i predložila bih ga na čitanje svima onima od kojih zavisi ljudska egzistencija.
Dževad Karahasan, jedan od trenutno najuticajnijih modernih pisaca, predstavlja primjer prave erudicije i proznog egzotizma. Njegova djela nas uvode u svijet istočnjačke mistike, a u postupku mistifikacije glavnih junaka krije se magija pripovjedačke tehnike. Najpoznatiji je po djelu “Istočni divan”, koji je klasični primjer modernog romana s elemenatima istočnjačke mudrosti, stoga smatram da je vrijedan pažnje i čitanja.
Nezamjenljivi Borislav Pekić najuticajniji je prozni pisac na EX YU prostorima. Njegov je rad u direktnoj vezi sa njegovim životnim stavovima; živio je svoju literaturu i nikada nije pristajao na kompromise. Bio je često meta vlasti, zatvaran zbog svojih slobodarskih stavova… živio je život pravog pisca, jer po čemu nas umjetnost odvaja od stvarnosti ako ne po hrabrosti i istrajnosti. Napisao je epos naše književnosti, koji nosi naziv “Zlatno runo”, a alegorija je antičkog istoimenog mita. Ovaj roman podstiče na bezbroj mogućnosti da se kritički preispita sudbina naroda jer autor na vješt način istoriju izjednačava sa legendom, realni svijet boji fantastikom i čitalac na trenutak preispituje istinu o jednom vremenu i društvenom poretku uopšte. Budući da pisci u većini slučajeva unose biografskog u svoja djela, ovo je istovremeno i piščev stav prema životu, jer roman djelimično otkriva zašto je Pekićev život okončan u izgnanstvu u Engleskoj.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR