Turistička organizacija Tivat za čitaoce portala Antena M ove sedmice izdvaja naslove u koje vrijedi uložiti vrijeme.
Bilo da tražite štivo u koje ćete utonuti dok odmarate u Crnoj Gori, tragate za autentičnim receptima ili želite da saznate više o crnogorskoj istoriji… Dame koje čine tim TO napisale su par redaka o tri svjetska klasika, ali i tri skrivena crnogorska dragulja.
***
Monografija Radojice Raša Pavićevića, “Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori”, jedno je od autentičnih djela posvećenih kulturno-istorijskom naslijeđu Crne Gore i kao takvo edukativno štivo preporuka je Sandre Kilibarde.
U ovoj knjizi detaljno su predstavljene brojne tvrrđave, bedemi, utvrđeni gradovi i sl. i čitaocu približavaju jedan veliki fortifikacioni sistem, koji se dugi niz godina razvijao na teritoriji Crne Gore. Ova knjiga je ostavila jak utisak na mene jer je probudila svijest o postojanju impozantnih utvrđenja, koje nas okružuju, a na koje se, istini za volju, rijetko osvrćemo. Fortifikacioni objekti koji se nalaze na našem prostoru predstavljaju jednu sponu sa davnim vremenom, što daje pečat kulturno-istorijskom nasljeđu, te sam mišljenja da bi iste trebalo valorizovati kako bi se upotpunila turistička ponuda Crne Gore.
Dejana Stjepčević izdvojila je knjige dva Tivćanina. “Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi “ Anđelka Stjepčevića hronika je kulturnih događaja kroz kulturna i istorijska svjedočanstva koje je autor prikupljao i prikazao hronološki kroz povijest ovog naselja. Osim podataka o bogatoj kulturnoj baštini u knjizi je prikazan socijalni i ekonomski život stanovništva Gornje Lastve uz prateće fotografije. Knjiga koja je ostavljena u nasljedstvo budućim generacijama da poštuju i čuvaju svoju tradiciju i porijeklo od zaborava za mene ima i emotivnu notu. Posrijedi je autorski projekat mog oca, te za mene predstavlja i moralnu obavezu da nastavim očevim stopama na očuvanju kulture i običaja mog zavičajnog naselja Gornje Lastve.
“Bokeška pjatanca” novinara i publiciste Maša Čekića struka je opisala kao trideset priča povezanih nitima prošlosti, najčešće mrvicama sa bokeške trpeze. “Ispričane su laganim stilom, jednostavno, sa dosta riječi koje karakterišu bokokotorsko jezičko područje. Mašo je i veliki gurman, kulinarstvo mu je u krvi. On ima neki šmekerski odnos prema jelima i zato je u knjigu uvrstio 145 recepata i fotografije iz ponude bokeške kuhinje”, kazala je Blaženka Vučurović predstavljajući ovu knjigu. “Priče su pune dogodovština, detalja, opisa običaja, načina života, istoriografije, te informacija o ljudima, pojmovima, vremenu kada se sa malo zelja i gavica trebao vezat kraj sa krajem, kada su ljudi živjeli skromno, pošteno i posvećeno porodici”, impresije su Vlaste Mandić, autorke knjige “Bokeška kužina“.
“Čarobni brijeg” Tomana Mana roman je kojem se uvijek vraća Magdalena Tujković, jer pruža filozofski pogled na naizgled obične životne teme i procese.
Za ovo književno djelo, koje daje izvanrednu sliku duhovnog stanja u Evropi u godinama prije Velikog rata, Tomas Man je dobio Nobelovu nagradu. “Čarobni brijeg” je privukao moju pažnju jer obuhvata živote i svakodnevnicu raznih profila ljudi, a ono što je srž romana, a što je na mene ostavilo utisak, jeste “vrijeme”. Prosta definicija za takvu kategoriju ne postoji, no autor pokušava da je definiše kroz likove što navodi čitaoca na duboko razmišljanje.
Silvana Čupić podsjetila je na vanvremenske vrijednosti Egziperijevog “Malog princa”.
- Knjiga koja ne poznaje granicu starosti.
Biram da vjerujem da je mladost radost života, a radost je vječna mladost.
- Knjiga koja priča o djetinjstvu, mašti i neizbježnosti odrastanja.
Biram da vjerujem u ljepotu puta kojim nas mašta vodi na krilima naših želja.
- Knjiga koja opisuje čovjeka u djetetu, i dijete u čovjeku.
Biram da vjerujem da emotivna iskrenost djeteta živi u svakom čovjeku, bez obzira na realnost trenutka koji živimo.
- Knjiga koja uči životnim lekcijama.
Biram da vjerujem da se najbitnije životne lekcije uče u školi koja se zove ljubav, vjernost, razumjevanje i poštovanje.
- Knjiga koja vraća nadu u bolje sjutra, jer „Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne može sagledati“.
Direktorka Gabrijela Glavočić cijeni da “Ljubav u doba kolere” nikoga ne može ostaviti ravnodušnim…
Markez nas vješto vodi kroz jednu melodramu dvoje kontradiktornih ljubavnika, koji nakon više od pola vijeka savladani milošću vremena i snagom te svoje ljubavi na kraju ipak istrajavaju u njoj. Roman je u meni budio i romantiku i žal i suze i smijeh, kao i neizbježno razmišljanje o prolaznosti i životu. Ono što najviše zaokuplja pažnju čitaoca jeste autorova moć da vještinom svog pera dočara i predjele i ljude, čak i hranu i mirise, kao da smo i sami lično prisutni u romanu i posmatramo sve iz nekog ugla, neposredno svjedočeći svemu. Ovo je svakako jedan od najljepših romana posvećen bezgraničnoj ljubavi, a na određen način i oda bračnoj ljubavi sa svim njezinim poteškoćama, dosadama, nepodnošljivostima i beskonačnom privrženošću koju stvaraju zajednički proživljene godine. Vrijedi uroniti u nju i izgubiti se neko kvalitetno vrijeme.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR