DAJ BOŽE, PODURALO!

Piše: Jovan Nikolaidis

Desio se nacionalni Praznik, desila se Kultura! Desio se 5. Internacionalni sajam knjiga u Podgorici. Desio se nacionalni interes.

Bez banalnosti, kako se inače često kod nas u politici kulture barjači nacionalnim. Ovoga puta – na Sajmu dovoljno mladosti, dosta intelektualnog, dovoljno i poslovnog. Najzad manifestacija kakvu zapisivač ne pamti od vremena kad je Nova crnogorska književnost podigla (uz društvenu i socijalnu) maltene kulturnu revoluciju i ozračila naš maleni prostor darovitošću i hrabrošću.

Toliko silno i lijepo da je odijecao svijetom taj novi glas, prethodnica proglašenju Danu nezavisnosti Crne Gore. Potom je, nakon nekoliko zlatnih godina, zavladao muk, gasila se energija, jer je štošta  prepušteno našoj poslovičnoj ležernosti i lijenoj misli.

Sada, nakon Sajma, radujući se, vidio sam novu snagu, novu estetiku, opet nadiru mladi ljudi. Nadareni i načitani.

Sve ovo pokrenula je energija nekoliko pametnih i radišnih ljudi iz Sekretarijata za kulturu Grada Podgorice, patriotski raspoloženih, a ne uobičajeno mlitava strategija iz Ministarstva kulture, što je naš tradicionalni specifikum: javne uprave, logikom mjesta koja zauzimaju, pune su trutova i ameba. Vrcave ideje i konzistentni projekti od nacionalnog značaja i dalje će se rađati iz - alternativa.

Plemenite potrebe i napora pojedinaca da se  nacionalna kultura zemlje podigne, učvrsti.

Sretna je okolnost što je Grad Podgorica i Bemax, i finansijski i na svaki drugi prirodni način (tako su bar javili mediji!), od početka podupirao ovu plemenitu manifestaciju.

Jer se kultura, nacionalna pogotovo, mora redovito afirmisati i donacijom države, kojoj su ovakvi zamasi i čvrsto zaleđe i čist obraz.

Avaj, gospoda iz Ministarstva kulture će i dalje potpisivati protokole o saradnji diljem svijeta i samoubilački afirmisati famoznu kulturnu industriju, ne znajući kakav je to liberalno-imperijalni kancer po nacionalno dostojanstvo male države Crne Gore.

Ako i znaju prirodu te bolesti, koja je i kod nas ispustila viruse (zar nam nije dosta, putem ljetnjih festivala i kojekakve nejezde beogradskog podzemlja u „srpskoj Budvi, Boki i Hercegnovom“, a počeo je i Ulcinj da se giba pod šundom albanske subestrade), malo je od aktivnosti ekipe iz pomenutog Ministarstva da Sajam obiđu, vide, ali ne i da ga čvrsto posvoje/usvoje kao redovitu matricu/maticu afirmacije knjige, prevodilaštva i crnogorske književnosti. Kulturi jeste potreban marketing, kultura jeste dijelom tržišni proizvod, ali - kulturna industrija?! Gospodo, znate li vi što znači fenomen „kulturna industrija“ u zemlji koja još diše plemenski i predgrađanski? Ubica uzvišenoj, čistoj umjetnosti, lopov nacionalnog resursa u kulturi, davitelj slobodne misli i djelovanja? Performansi i instalacije - pa mi toga već imamo!

Čitavo Primorje je odavno jedna ogavna, malo je reći šarada neukusa, taj folklor nije naš, čemu nam plastični isus rigidnog neoimperijalizma.

U okruženju intelektualci dižu glas protiv onog što se i ko nas valja pod morbidnom sintaksom „kulturna industrija“. Znamo da je kultura, elitna pogotovo, skupa. I da treba ulagati u ideje od nacionalnog značaja, u umjetnosti pogotovo.

Nacionalno dostojanstvo je dragulj koji traje, obnavlja se i treba da jača, od jeftine kulture 'čorba po dolini', dovoljno se nje namnožila u našoj narcisoidnosti i klerofašizmu. Umjetnost, zdrav duh nacije, općenito ne trpi tačerizam u kulturi. Trgovačka pomama, kultura kao lilihip, ne može se sve iz kulture iznijeti na tržište i laku potrošnju. Ne ubijajmo slobodni duh i djelovanje! Mi smo naivno samo prepisali alineje iz srbijanskog zakonodavnog okvira koji tretira osnivanje i sadržinu te i takve kulturne industrije,  otvorili poziv za IPA projekte. I tu smo stali, s mišlju: učinili smo što se od nas traži.

Sajam o kome govorim zdrav je početak moguće svedržavne akcije o uspostavi kulturnog modela zemlje. Najzad! Direktno, u srce našeg naslijeđa i dušu moderniteta koji se na Sajmu desio. Spojili su se razgovori o jeziku, narječjima, crkvi, vojsci (naravno crnogorskoj!), o mitovima i kvazimitovima; novi časopis „Fokalizator“, nastavlja duh naše tradicije,  stilizuje neomodernizam i novi realizam najedno, sarađuje sa regijom i svijetom i potpora je prevodilaštvu, otvara dramsko pismo... Sve na jednom mjestu, crnogorskom. A svako poštovanje nudi i drugima, bez ostatka - Sajam koji, kao domaćin, nije zaboravio na druženja sa kulturama susjeda.  Da nismo sami.

Zato iz pune rečenice, kao crnogorski pisac, bivam zadovoljan što sam ovakav Sajam vidio, na njemu učestvovao. Smatrajući da je on u ravni nacionalnog praznika kulture. Ovo je prvi put, ovoliko dobro i zdravo. Čim su dječica skakutala na maskenbalu Sajma! Daj bože, ponovilo se! Time će narasti i milosrđe, i moral i naše dostojanstvo u kulturi, u čemu smo dosada bili u mankamentu. Amen!