Feđa Štukan: Iza podjele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći

“Ne mogu biti nacionalista jer nacionalista ne može biti dobar čovjek. Nemoguće je voljeti djecu koja se zovu kako tebi odgovara, a u isto vrijeme biti spreman ubiti djecu čije ti se ime ne sviđa. Ne postoji dobar čovjek koji može ubijati djecu ili opravdati to”, kaže Feđa Štukan za Novi magazin.

Feđa Štukan (48) je sarajevski glumac, pilot, padobranac i pisac. Njegov roman Blank dosad ima najmanje 14 izdanja i već je uvršten kao lektira na jednom univerzitetu u Americi i na mostarskom fakultetu, a moguće je da postane obavezno štivo i u Crnoj Gori.

Nekada specijalac u ratu u BiH sa samo 18 godina, pacifista razočaran u tzv. patriotizam, glumljenjem ludila se demobilisao, bio heroinski zavisnik, beskućnik u Njemačkoj, pa postao pilot i padobranac, predavač, dobio kćer Aju, okumio se sa Bredom Pitom i Anđelinom Džoli, glumio u holivudskoj i ovdašnjoj A produkciji (Zemlja krvi i meda, Savršen dan, Nečista krv, Klan…) bio aktivista koji je instalacijom Make Love Not War uzdrmao i samog papu, govorio je za Novi magazin o svojih nekoliko života u jednom bivstvovanju.

„Obučen sam za razna oružja, pa tako i za snajper. Jedini put kad sam upotrebio snajpersku pušku bio je tog dana. Na sreću, ispalo je da sam loš snajperista, ali ipak, taj pucanj u živog čovjeka za mene je bio strašan kao i samo ubistvo. Iako ga nisam ubio, jesam pucao da ubijem. To je samo po sebi dovoljno užasno. Dovoljno je da dobijemo moć, nekad je dovoljna samo prilika, a nekad nam sama situacija može pomračiti um. Sposobni smo i za divne, ali i za jezive stvari“, ukazuje on.

Od njegove mine poginuo je nadnacionalni i natkonfesionalni pas Žuća, koga zove „brate moj jedini“, a onda je glumio ludilo da se oslobodi vojske.

„U tih par dana desilo se nekoliko stvari koje su me promijenile. Shvatio sam da sam izmanipulisan, da je rat biznis, da iza podjele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći. Da sam tada ubio čovjeka, vjerovatno bi moj život nastavio u tom pravcu, svoju savjest bih oprao patriotizmom, nastavio da ubijam ljude i prihvatio neki od odgovarajućih narativa koji takve stvari opravdava, ali ubio sam psa, koji mi ni na koji način nije mogao biti kriv, stradao je mojom krivicom, njegova smrt mi je pomogla da shvatim besmislenost nasilja i bitnost svakog živog bića“, ističe Štukan.

Bio sam mrtav, ne skoro nego potpuno, najmanje 10 puta – od heroina od overdouza.

Dodaje da ga nacionalisti ostrašćeno pljuju šta god da radi, ali da ne obraća pažnju jer „oni pljuju po svemu“.

„To ponašanje je samo projekcija unutrašnjeg stanja. Nisu oni mene pljuvali zato što sam otišao nego zato što oni nisu mogli. Blank nije pisan da bude izdan ili čitan, nije pisan da se bilo kome svidi, pisan je da ga moja ćerka pročita ako poginem na nekom od mojih divnih sportova“, kaže on.

Na pitanje da li se i dalje deklariše kao Jugoslaven, Štukan kaže da niti jedna teritorija nije nešto sa čim može da se identifikuje.

„To je samo prostor određene kvadrature. Ja nikako ne mogu biti prostor. U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven. Atomi karbona od kojih smo najvećim dijelom izgrađeni nastali su u eksploziji zvijezde. Ako se moram identifikovati sa bilo kojim prostorom – jer to od mene traže ostali homo sapiensi – onda to može biti samo svemir jer, realno, ja jesam odatle. Ja sam svemirac. Doslovno. Ja se ne mogu smanjiti na bilo koju naciju, nacija podrazumijeva teritoriju, kolika god da je, premala mi je, ja nemam granice u glavi“, naglašava on.

Države su samo zapišane teritorije na kojima se mi majmuni osjećamo „sigurno“.

Dodaje da ne može biti nacionalista jer „nacionalista ne može biti dobar čovjek“.

„Nemoguće je voljeti djecu koja se zovu kako tebi odgovara, a u isto vrijeme biti spreman ubiti djecu čije ti se ime ne sviđa. Ne postoji dobar čovjek koji može ubijati djecu ili opravdati to. Ne može se selektivno biti dobar. Ili si dobar ili nisi. Meni je potpuno isto žao ljudi stradalih u Jugoslaviji i ljudi stradalih u Ruandi. Ne zanima me kojih su boja, vjera i nacija jer to su za mene trivijalnosti. Patriotima je to neshvatljivo, oni misle da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati vrijedniji od Tutsija. Ako patite samo za ‘svojima’, vi niste dobar čovjek nego ograničen“, smatra Štukan.

Kad god ga pitaju o politici, pun je prezrenja prema toj profesiji.

„Ti ljudi brutalno iskorištavaju ograničenost i nepismenost svojih birača za vlastito bogaćenje, a ovi jadnici, zbog svojih izrazito skromnih kongnitivnih kapaciteta, to ne mogu da shvate. Nadam se za dobrobit čovječanstva da će uskoro softveri početi voditi države, ako države uopšte moraju da postoje. Ljudi su još preegoistični za tako odgovoran posao“, ističe Štukan.

Prema njegovom mišljenju, bog nije stvorio religiju i nema nikakve veze s njom.

„Religiju čini grupa ljudi koja ubjeđuje druge ljude da upravo oni zastupaju božje interese na ovom svetu, a ti interesi su novac, novac i samo novac i da upravo oni imaju ključ vječnog života i ako platite njihove usluge, živjećete vječno. Ljudi žele da žive vječno, ne razumiju da život ne bi imao nikakvog smisla kad ne bi bilo smrti, tad bi večno živjeli u potpunom besmislu, a to ne biste mogli prekinuti jer je vječno. Probajte zamisliti to. Ljudi ni ovaj kratki život ne mogu ispuniti smislom i sadržajem, a priželjkuju vječnost“, kaže on.

On dodaje da je religija „međunarodna kriminalna organizacija koja je odgovorna za smrt puno više ljudi od nacističke Njemačke“.

Anđelina i Bred su takođe ateisti, kao i svi holivudski glumci s kojima sam dosad radio. Njih dvoje su mi šišali ćerku. Postoji taj neki paganski običaj prvog šišanja. Tako smo postali kumovi.

„Religije grupišu ljude, grupisanje stvara podjele, podjele stvaraju predrasude, predrasude mržnju, mržnja vodi u smrt, ergo, religija je fabrika podjela, a samim time i smrti. Uprkos tome što je deklarativno za mir, mir i tolerancija su u dijametralnoj suprotnosti sa grupisanjem i podjelama. Da pojednostavim, to je kao kad biste pozvali samo pola razreda na rođendan. Protiv ideje boga nemam ništa, zaista, jer to je samo jedna u dugom nizu teorija nastanka svega, ali ti ljudi u crnom s tim svojim morbidnim idejama i običajima, oni su suštinsko zlo“, smatra Štukan.

Odgovarajući na pitanje kako bi želio da studenti razumeju roman Blank, Štukan kaže kako se nada da je uspio mlade da uvjeri da ne probaju teške droge jer one ubijaju. Kaže i da ima ponude za ekranizaciju, ali da još ništa nije odlučio s tim u vezi, dodavši da je prestar da glumi sebe.