KAP ponovo na Anteni M: Gost crnogorski pisac Milorad Mijo Popović - Zašto je duhovno razaranje u Crnoj Gori sporedna tema?

Radio emisiju KAP - Kultura, analiza, polemika ponovo pratite na Anteni M, u novom terminu - subotom, od 11 sati i 10 minuta!

Gost ovoneđeljne emisije je crnogorski pisac Milorad Mijo Popović.

Urednica i voditeljka emisije Mia Zeković sa Popovićem razgovara o kulturnom stvaralaštvu u sadašnjoj crnogorskoj zbilji, te o inspiraciji da se bavi crnogorskim nacionalnim pitanjem u svojim djelima.

U nastavku čitajte akcente iz razgovora sa Popovićem.

Antena M: Vaša djela su u velikoj mjeri posvećena crnogorskom nacionalnom pitanju. Tako Vaš roman "Čovjek bez lica", iz 2016., za koji ste dobili Njegoševu nagradu, govori o crnogorskoj realnosti, zlim sudbinama ljudi u doba AB revolucije. Nazivaju ga najveći špijunskim romanom naših dana. Kakav je Vaš pogled sada na stanje stvari u društvu? Kako bi se Šćepan Dragišić, glavni lik romana, snašao u današnjem društvu? Šta bi sada otkrio o svom ocu Tripku?

Popović: To je zaista teško odgovoriti. Kako bih dao odgovor, vjerovatno bi morao napisati još jedan roman posvećen tom pitanju. Crna Gora je zaista fenomen, u raznim smislovima. Tako jedna mala ljudska zajednica, kroz 12. vjekova, toliko usložnjavanja politika i civilizacijskih promjena. Unutar tog malog svijeta su uvijek postojale kontradiktorne ideje i namjere. To je Bogom dan svijet za istraživanje, svijet inspiracije koji bi bio blizak i latinoameričkim piscima, koji nijesu morali izmišljati. Crna Gora se često nalazi i na raskršću uticaja Istoka i Zapada, ona je toliko inspirativna za nas pisce, i to je dobro.

Antena M: Vaša djela su inspirisana crnogorskim nacionalnim pitanjem, posvećena su mu i često govorite i o velikosrpskim stremljenima prema Crnoj Gori. U svjetlu toga, pitam Vas sljedeće: Zašto je duhovno razaranje u Crnoj Gori sporedna tema? Da li upliv velikosrpskog uticaja u našu teritoriju razara i naše duhovno stanje?

Popović: Isprva, to nije bila moja tema. Mene je zanimalo ono što je na margini društva, a ne nacionalno pitanje. Ali onog momenta kada su mi rekli da nijesam Crnogorac, tada sam počeo time da se bavim. To vam je kao da bolesnik piše o svojoj bolesti: da li je bolest izlječiva, kakvi su simptomi. Kako školski za to nijesam bio opremljen, počeo sam da izučavam fenomen nacije. Shavtio sam da bez okončanja nacionalnog procesa, uvijek ćemo biti u sukobu sa našim neprijateljem, velikosrpskim nacionalizmom, koji je konstantan. Ja sam ostario u toj priči, volio bih da sam to vrijeme koristio na ono što me se više tiče, recimo metafizičkog ljudskog usuda, ali nijesam mogao da biram vrijeme kada ću se roditi. Ipak je moja obaveza da stanem u odbranu onome što toliko dugo traje i što nam je dalo toliko vrijednosti.

Antena M: Na fonu velikosrpskog nacionalizma ostanimo i dalje. 12. marta ove godine navršilo se 20 godina od atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića. Kroz razne dokumentarne emisije, razgovore sa našom plejadom intelektualaca, Đinđić je upamćen kao dobar prijatelj Crne Gore. Smatran je državnikom u usponu i istinskim vizionarom. Kako bi Zapadni Balkan izgledao da Đinđić tog 12. marta 2003. nije ubijen? Kakvi bi bili odnosi Crne Gore i Srbije? Da li bismo imali uspon ovakvog duhovnog razaranja kao što ga sada imamo?

Popović: Reći ću ono što se neće svidjeti mnogim ušima i može zvučati surovo, ali smatram da je Đinđić danas živ pitanje je da li bi Crna Gora bila nezavisna u ovom smislu kao što je to danas. On je smatrao da je Srbija podunavska i mediteranska zemlja. Naravno, Đinđić je imao prozapadnu orjentaciju u odnosu na glavni tok, ali i dalje je njegovo stremljenje bilo da preuzme kormilo tadašnje zajedničke države i bude kapetan. Što se tiče Crne Gore, nije se razlikovao u velikoj mjeri od svih ostalih jer je smatrao da Crna Gora treba da bude dio srpske nacionalne države. Njegova sudbina govori o kontraverzama u srpskom društvu, koje su se direktno reflektovale na Crnu Goru.

Antena M: Za kraj našeg razgovora, možete li podijeliti sa nama šta nam novo spremate i kako je stvarati u današnjem kulturnom okruženju?

Popović: Upravo sada izlazi zbirka mojih pretežno političkih tekstova. To će se sastojati iz tri poglavlja, jedno će biti o BiH i nagradi koju sam dobio, drugi dio je omaž mojim dragim kolegama, mada je to većima mojih recentnih političkih tekstova. Ovu prozu koju pišem, zamišljeno je veoma ambiciozno, kao trilogija. Ali do kraja godine, svakako se nadam da ću uspjeti da završim moj roman o Cetinju, o nekim autentičnim i stvarnim likovima tog grada, a neke sam i izmislio. Vjerujem da će biti objavljen na jesen.