U prostoru oko i između galaksija u vidu ogromnih nevidljivih oblaka jonizovanog vodonika krije se polovina materije kosmosa. Uobičajeno, ona ne bi mogla da se vidi, ali je međunarodni tim astronoma i astrofizičara razvio tehniku koja otkriva ova mjesta za skrivanje u tami među zvijezdama.
Kasnije posmatranja potvrdila su da se nedostajeća polovina materije univerzuma krije u obliku intergalaktičke magle vodonika izbačene dalje od aktivnih jezgara galaksija nego što je iko mislio.
„Smatramo da, kada se udaljimo što dalje od galaksija, otkrivamo sav taj nedostajeći gas“, kaže astronom Borjana Hadžhijska sa Univerziteta Berkli u Kaliforniji i Nacionalne laboratorije „Lorens Berkli“.
„Preciznije, moramo da uradimo precizne analize sa simulacijama koje još nijesmo obavili. Želimo da pažljivo uradimo posao“, dodaje ona.
Uobičajeno, barionska materija čini oko pet odsto gustine mase-energije u univerzumu. Ostatak čini tamna materija (27 odsto) i tamna energija (68 odsto). Tamna materija i tamna energija nijesu predmet ovog istraživanja, već misterija nedostajeće barionske materije koja je zbunjivala naučnike decenijama.
Problem je što naučnici jednostavno nijesu znali gde se veliki deo nje nalazi. Po broju atoma, vodonika ima 90 odsto u svemiru, a čini 75 odsto mase univerzuma. Zbog toga, ogroman procenat nedostajeće barionske materije mora da čini vodonik.
Naučnici vjeruju da im je do sada nedostajalo više od 50 odsto vodonika u kosmosu. Vodonik u svemiru može da bude jonizovan radijacijom što mu daje blagi sjaj, ali u prostoru između galaksija, gas je previše raštrkan, a sjaj preblag da bi mogao da se detektuje.
Kako vidjeti nevidljivo?
Ipak, postoji još načina da se posmatra nevidljivi oblak vodonika. Jedan metod je da se posmatraju promjene u svijetlu iza njega – pozadinsko osvetljenje kosmičkih mikrotalasa.
„Pozadina kosmičkih mikrotalasa nalazi se iza svega što vidimo u univerzumu. To je ivica vidljivog kosmosa. Pomoću tog pozadinskog svijetla možemo da vidimo i gde se nalazi gas“, objašnjava kosmološkinja Simon Ferero sa Nacionalne laboratorije „Lorens Berkli“.
Dok svijetlo putuje kroz retke oblake jonizovanog vodonika, može da bude da dobije na sjaju ili da se priguši dok se odbija od elektrone u gasu. Kao što se može pretpostaviti, i pozadinsko osvjetljenje kosmičkih mikrotalasa je takođe veoma slabo i teško vidljivo.
Zbog toga je rješenje slaganje opservacija, odnosno snimaka, jednih na druge kako bi se naglasile one veoma blage i skoro nevidljive odlike. Istraživači su to uradili sa više od milion svetlećih crvenih galaksija u radiusu od osam milijardi svetlosnih godina od Mlečnog puta.
Njihovi rezultati su pokazali da je oreol vodonika obavijenog oko ovih galaksija mnogo veći nego što se ranije mislilo. Takođe nudi i mogućnost da su oreoli veći čak i od onoga što je ova studija usjpela da detektuje.
„Mjerenja svakako idu u prilog tome da pronađemo sav nedostajeći gas“, ističe Simon Feraro.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR