Kako mali Đokica pravi veliku Srbiju, dok EU i CG snom mrtvijem spavaju

Crnogoraca je u Srbiji 1981. bilo oko 150 hiljada, da bi se do popisa 2011. istopili na oko 37 hiljada. Asimilacione propagandne politike i administativne tehnike dale su, dakle, izvanredan rezultat - posmatrano iz ugla države Srbije i ideologa projekta velike Srbije/Srpskog sveta. 

Dokument koji nam je dostavila naša čitateljka (ime poznato redakciji) pokazuje kako je birokratija našeg susjeda u tišini realizovala identitetski inžinjering pretvaranja Crnogoraca u Srbe. Ona u Srbiji živi skoro četvrt vijeka i do danas nije dobila državljanstvo te zemlje. Zahtjevom se, kao što vidite u dokumentu, obratila nadležnom organu još 2012. jer joj je državljanstvo bilo neophodno kako bi zasnovala stalni radni odnos, Nije ga dobila nikada, zato što je prije osam godina, prvi put, a onda i u još nekoliko navrata, odbijala je da se "izjasni kao pripadnik srpskog naroda" jer je nacionalno Crnogorka. 

Priča nam da je bilo i otužnih situacija: rukovodilac organa koji je, u jednom od ranijih pokušaja, odlučivao o njenom zahtjevu, inače rođeni Nikšićanin, začuđeno je pitao:"Što ti je to toliko bitno, nijesmo ni mi Srbi najgori"?

- Ne kažem da ste najgori, samo kažem da sam ja Crnogorka i ne prihvatam da me ucjenjujete", odgovorila mu je naša čitateljka. 

Kako u julu 2012. kad je zahtjev podnesen, tako u septembru 2020. kad je stigao posljednji poziv da popuni formular za državljanstvo, uslov da se izjasni kao pripadnica srpskog naroda - nije promijenjen.

Zanimljivo je da su dva člana najuže porodice naše čitateljke dobile državljanstvo Srbije, iako su se izjasnile kao nacionalni Crnogorci. "kvaka" je u tome što su "papire" dobili prije 2006. dok je postojala zajednička država SiCG. 

Za sve ove godine i decenije na javnoj sceni - političkoj, kulturnoj, medijskoj - caruje narativ o ugroženim pravima Srba u Crnoj Gori. Kulminirao je prije dvije godine izjavama tadašnjeg poglavara SPC, patrijarha Irineja, koji je ocijenio da je Srbima u Crnoj Gori teže nego u NDH, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi gore nego u Otomanskoj imperiji.

Srbija je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, otvorila je nekoliko pregovaračkih poglavlja i logično je pitanje kako se u državi koja (bi trebalo da ) je pod budnim okom Brisela tako drsko, sistemski krše garantovana prava pripadnika crnogorske nacionalne zajednice? 

Logičnije je, međutim, zapitati se: kako to Crna Gora, matična država Crnogoraca, nikad zvanično nije digla glas protiv ovakve politike države Srbije? Zašto decenijama naš ambasadori, Uprava za dijasporu, Vlada ... nijemo posmatraju asimilaciju desetina hiljada nacionalnih Crnogoraca u susjednoj državi?

Ćutanje crnogorske države najbolji je alibi za ćutanje briselske administracije. Mada, da Evropska komisija drži do svojih principa, da umjesto Varheljija i njemu sličnih birokrata u komesarskim foteljama sjede ljudi stvarno zainteresovani za evropske vrijednosti, ovakvo šikaniranje po nacionalnoj osnovi ne bi se moglo dešavati u državi kandidatkinji za EU.  

Dok "pleme naše snom mrtvijem spava" dolje potpisani mali Đokica i slični operativci države Srbije imaju odriješene ruke da i ovih 37 hiljada najodanijih svom crnogorskom nacionalnom osjećaju ubijede da na narednom popisu budu praktični i u rubrici nacionalna pripadnost upišu - Srbi.

Za to vrijeme sa zvaničnih govornica i medijskih propagandnih platformi u Beogradu i Podgorici slušaćemo istu, staru priču o 300 hiljada poganih Crnogoraca koji maltretiraju 10 miliona Srba. Osim ako neko ne zaključi da bi u mandatu Zdravka Krivokapića ta mantra mogla ispasti previše blesavo, čak i za plaćene da je propagiraju.

A, Crnogorci? Pa, kao i dosad, mogu da se požale jedni drugima i - Anteni M.