Radulović: Pitanje članstva u EU nije isključivo "vlasništvo" političkih elita, treba nam nova strategija za evropsko i građansko društvo

Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore prof. dr Branislav Radulović nedavno je upozorio da je rok za dobijanje IBAR-a poput - popravnog avgustovskog roka. U razgovoru za Portal Analitika, komentariše u kojoj je mjeri (i da li je) crnogorsko društvo svjesno da je ovo "posljednja šansa" da bi se Crna Gora održala u procesu Agenda 2028.

“Da li se radi o zamoru, zasićenosti ili nečem trećem, ali ne osjeća se potrebna društvena energija dovoljno posvećena da se pitanje IBAR-a zatvori na pozitivan način”, naglašava Radulović.

Sagovornik Analitike ukazuje da postoji nepodijeljena retorička podrška pridruživanju EU ali, kako kaže, osim dnevnog deklaratornog "zaklinjanja" u EU, nažalost, čitavi segmenti društvenog i političkog spektra "mrtvijem snom spavaju". 

“U toj atmosferi, sa manjkom administrativnih kapaciteta i opstruktivnim političkim procesom, ugrožava se šansa da "postignemo gol iz penala". Treba pozdraviti napore resorne ministarke za EU integracije i njenog tima, ali mora se primjetiti da pojedine političke "akcije" djeluju vrlo destruktivno i zabrinjavajuće i zasigurno ne vode unapređenju vladavine prava”, upozorava Radulović.

Analitika: Da li u te "destruktivne akcije" spadaju i posljednje zakonodavne inicijative oko Ustavnog suda?

Radulović: Instant "brzopotezna" riješenja, koja narušavaju pravni poredak i uvode "sistem antisistema" potvrđuju našu tezu da se u Crnoj Gori umjesto vladavine prava uspostavilo "pravo na vladavinu". Sportskim rječnikom kazano, to je kontrafaul ili možda čak i "namjerna lična greška".

Zasigurno da niko u EK za takvu konfuznu i vrlo problematičnu antisistemsku "normativnu djelatnost" neće dati "štrik", već zasigurno ozbiljnu primjedbu i upozorenje, koje su moguće već i stigle na adresu premijera.

Analitika: Je li uopšte moguće ispuniti sva definisana mjerila za poglavlja 23 i 24 do sredine maja, kako je najavljeno iz Vlade?

Radulović: Zasigurno nije moguće ispuniti sve, kao npr. izmjenu Ustava u dijelu eliminisanja ministra pravde iz Sudskog savjeta. Ovo nezavršeno "pitanje" naši evropski partneri neće uzeti kao "odlučujuću otežavajuću okolnost". Ali, neka druga pitanja nižeg nivoa čija realizacija objektivno zavisi samo od "političke volje" i administrativnih kapaciteta i koja su realno sprovodljiva, hoće sigurno.

Dakle, lopta je u našem posjedu. Zato je za vjerovati i nadati se da 44. Vlada neće "promašiti", kao što je to uradila 43. ispuštajući izvanrednu šansu da realizuje "Koncept 49".

Analitika: Sada smo u prilici da se fokusiramo na Agendu 2028. Koje rizike vidite u njenoj realizaciji?

Radulović: Svi rizici su dominatno u političkoj sferi, mada ne treba potcijeniti i manjak unutrašnjeg administrativnog kapaciteta. Naravno, tu su i vrlo promjenjivi spoljno-politički odnosi i prisutni "maligni uticaji" iz vana.

U tim i takvim okolnostima teško je razviti liberalno demokratsko društvo, funkcionalnu demokratiju ... vladavinu prava. Međutim, ova generacija crnogorskih građana mora biti svjesna da je ostvarenje "Agende 2028" sadržano u pitanju: da li ćemo uskoro postati punopravni građani EU ili njena (za duži period) periferija.

Analitika: Mogu li i koliko građanska i strukovna udruženja mogu doprinijeti da se ubrza proces integracija u EU?

Radulović: Pitanje članstva u EU nije isključivo "vlasništvo" političkih elita, već ukupni društveni benifit koji treba da ostvari cijelokupna crnogorska zajednica. Uloga civilnog društva, akademske zajednice, strukovnih organizacija neizmjerno je velika i značajna, jer generišu ukupnu društvenu energiju i proces čine prihvatljivom za sve, a ne samo za jednu ili drugu političku opciju.

Zato nam treba neka vrsta nove Strategije za evropsko i građansko društvo koja bi na inkluzivan i nepolitičan način proširila opseg subjekata spremnih da dinamiziraju proces integracija i prihvatanja evropskih vrijednosti.

Dakle, treba nam nova državna i društvena paradigma i dodatna energija da Crnu Goru integrišemo i društvo iz postojećeg stanja letargije i hibernacije "probudimo" i konačno uvedemo u evropski civilizacijski krug, gdje po svojoj istoriji, geografiji, kulturi nesumljivo pripada.