21 °

max 20 ° / min 6 °

Ponedjeljak

30.03.

20° / 6°

Utorak

31.03.

15° / 7°

Srijeda

01.04.

7° / 3°

Četvrtak

02.04.

13° / 1°

Petak

03.04.

15° / 3°

Subota

04.04.

17° / 6°

Nedjelja

05.04.

18° / 6°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Da li teror i tiranija mogu biti nenasilni?

Stav

Comments 4

Autor: Antena M

  • Viber

Da li teror i tiranija mogu biti nenasilni?

Piše: Žarko Dragićević, književnik

O ljudima je teško govoriti, treba ih upoznati. Potrebno se zagledati u šta su se odjenuli, šta govore, kakvi su im izrazi lica i kakve poruke šalju. Tako odlučim da opišem prisutne na „PROTESTNIM LITIJAMA“ u Crnoj Gori.

Riječi zamagljuju stvarnost, jer osluškujem pristrastne uzvike:

„Kosovo je Srbija“!

„Trepča je naša“

„Crna Gora i Srbija, to je jedna familija“

„Ne damo hramove“

Potom,iskusno projektovanim scenariom,kao prašinu u oči, kao masiranje mozga, kao znak mirnog okupljanja u glas čujemo kako isti ili prividno neki, tobože mirni „protestanti“ skandiraju:

„Ne damo svetinje“

Ne mogu da vjerujem, uskliknuli su isti oni,koji pjevaju izgubljenom Kosovu, Trepči, Crnoj Gori koja ih je 2006. smjestila u slijepu ulicu istorije, a uknjiženi hramovi su posebna „cosa nostra“ priča, od Mitropolije crnogorske do Patrijaršije SPC.

Niko da usklikne:

„Živjela domovina, živjela Crna Gora“

Posmatram ih, razgovaram,pokušavam da ih razumijem,a nemoguće je. Niko od tih ljudi osim sveštenika ne zna ni ona nekolika reda „Oče naš „ da ponovi, nikada nijesu pročitali red iz jevanđelja, a u hram nijesu ušli ni za krsnu slavu, eto takav je „vjerni narod“ na ulicama Crne Gore.

Prikazuju izopačeni srednjovjekovni srpski svijet iluzionizm, izražavaju hirovito otpor prema Crnoj Gori, govoreći o vlasti, opet prikrivanje rušilačkog poriva, poučeni da još nije vrijeme, ovi ljudi ne prikazuju odanost Državi, oni prizivaju samo scenario užasa sa kojim nas plaše.

U stvarima koje se obično nazivaju politikom, sveštenici su ušli poprilično naivno, tvrdoglavo i bezumno.

U internim manifestima su implementirali „svetosavlje“ iznad „pravoslavlja“ Dražine, Kalabićeve, Račićeve „četničke crne trojke“ iznad nedužnog naroda, čiji je jedini grijeh bio nevinost. U manifestima novije istorije, Srebrenica, Kosovo su pobjeda „srpskog oružja“ i „srboslavlja“. Međutim mitovi „kosovskog boja“,  „neznanih Obilića“, „Dražinih crnih trojki“, „genocida u Srbrenici i Kosovu“ nikada nijesu bili mitovi ili primjer, već prezir crnogorskog nacionalnog bića prema histeriji ljudske izopačenosti.

Usled procesa pristupanja Crne Gore EU, u CG je izvršena precizna podjela aktivnosti u cilju rušenja crnogorske države. Uz korištenje sofisticirane medijske tehnologije, crkva preuzima resor nekadašnjeg plemenskog crnogorskog vojnog uređenja, sabiranje i registraciju, bratstvenika, plemenika i građana u protestnim marševima. Politička partija „srpske ideologije“ Demokratski front preuzima resor regrutnih centara, propagandno etiketiranje i unižavanje pojedinaca, institucija i animiranje „srbijanske dijaspore“.

Demokrate neumorno lociraju afere, unazad 30 godina za koje su mnogi već osuđeni, sa sofisticiranom tehnologijom rada na terenu označavaju „kuću po kuću“ i „čovjeka po čovjeka“ stvarajući tako mapu „podobnih i nepodobnih“, kao i rad sa podobnim ili povodljivim predstavnicima manjina u CG.

Prava Crna Gora zadužena je za agresivne perfomanse i promovisanje „panslavizma“.

SNP, Ujedinjena CG, Radnička partija umjerenije nastupaju, zbog očuvanja pozicija svih navedenih u opštinama gdje imaju vlast, zbog lojalne populacije starijih penzionera koji ne šetaju i malog broja građanski orijentisanih Srba.

Tzv. nezavisni mediji u CG su informativna i „dizajn“ logistika crkvene strategija, dok su „prosrpski portali" propagandna logistika „kreatora, koordinatora i izvršioca“  koji su otpočeli „verbalno nasilni“ jer se više ne može govoriti o nenasilnom napadu na CG.

Institucije Republike Srbije, oficijelni državnici, službe bezbjednosti programirano unose strah i atmosferu panike i projektovanog neizbježnog haosa, zajedno sa medijima lojalnim vlasti, finansijskom logističkom podrškom i instrukcijama SPC i SANU, do te mjere „energično“ da je to prešlo granicu mogućih diplomatskih odnosa, koje bi trebalo preispitati. Logično se nameće odgovor, da to rade da bi eventualnim priznanjem Kosova razdržavljenje Crne Gore bilo kompezacija sa kojom bi očuvali vlast.

Na sreću po Crnu Goru, svi pomenuti akteri u napadu na CG nijesu sebi ostavili alternativu, jer nijesu predvidjeli „bumerang efekat“, a iz razloga potcjenjivanja inostranih interesa u CG, stranih investicija, članstvo u UN, NATO, proces pridruživanja, kao i međunarodni ugled CG u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda, a uz to i veoma dinamičnu diplomatsku aktivnost u svim razvijenim zemljama, kontakte premijera sa najuticajnijim evropskim ličnostima, a istovremeno višednevne kontakte predsjednika sa uticajnim ličnostima iz svijeta politike, analitike i akadamske zajednice USA u periodu sa kraja 2019, i početka 2020. god.

Narod Crne Gore, bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost, odslušao je i istrpio „sledovanje velikosrpstva“, hramovi nijesu oteti, SPC pozvana je na razgovore koje odbija, iako je odbila i zvaničnu registraciju. Mitropolija Crnogorsko primorska, nekada jedinstvena i samostalna, u CG  svedena je na enklavu SPC, narod je istrpio i obilježavanje CG srbijanskim trobojkama, ispoštovao povorke koje se ne mole već koje suzno proklinju i političkim parolama motivišu nasilje.

DO KADA?

Sve što se dešava na litijama nema povezanost sa vjerom, već sa agresijom na Crnu Goru! Lideri EU i UN, kao i NATO pakta, nedjeljama posmatraju mantru „velikosrpske osovine“ i prividno uzdržani još uvijek tolerišu koaliciju velikosrpskih nacionalista i konfesionalnog fundamentalizma, ali nijesu ih izjednačili sa dostignućima građansko demokratskog društva, tako da će povratni udar, demokratije možda spor, ali efikasno će dezintegrisati posljednje desničarsko nacionalističko društvo u Evropi koje u Srbiji traje duže od 30 godina.

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

CG1

Svaka Vam čast gospodine Dragićeviću. Tačan slijed događaja. Sigurno je ovo zadnji trzaj velikosrpskog fašizma, i zadnji pokušaj spc, da bude Država u Državi. DA JE VJEČNA CRNA GORA !!!!!!!!!!

Rajna

Tako je, gospodine Žarko. Stvari treba nazvati pravim imenom. Jer ovo jeste teror, atak na zdravi razum. Mržnja prema svemu crnogorskom vuče se ovih dana ulicama naših gradova, tobože u ime odbrane vjere i crkve. Džaba im ga, vratićemo oteto, domovino naša mila!

Neka je vječna!

Savršen i precizan portret "mirnih" pokušaja vraćanje zalutale ovce stadu. Srpski nacionalizam ima konstantu bez obzira na političku opciju na vlasti da "ako ne bude kako mi kažemo, ima da vas nema". Rezultati na terenu bi trebali biti otriježnjujući. Ali ne i za njih.Ne brinite Crnogorci !