Tri prsta u oko

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Dok se još nisu smirili elektroni na medijumima koji su vašingtonske fotografije očas “prekrstili” u podgoričke razglednice, baratajući ciframa litijaša i gostiju zbog kojih bi se i Vladimir Vladimirovič (Putin) zabrinuo, subotnja litija u našem glavnom gradu ostavila je za sobom tri pitanja na koje će vođstvo tog protesta “koji nije protest” i te politike “koja nema političke motivacije i zahtjeve”, morati da odgovori.

Prvo, kuda dalje? Očigledno je, kako prolazi vrijeme i nižu se “ne-političke” “litije”, da se tenzije (u početku čak i sa blagim ukusom kolektivne histerije) ne mogu dovijeka održavati. Bez gostiju sa strane, uglavnom muzičko-scenskih, teško da će prosto hodanje i sakupljanje biti dovoljno interesantno čak i najvatrenijim vjernicima/“vjernicima”. Nema katarze, jer je stav crnogorske vlasti, čak i ako, za ovu priliku, preskočimo nesnalaženje nekih njenih djelova i funkcija, utemeljen čvrsto u stavu da se može i treba pregovarati i dogovarati - o primjeni Zakona. A taj zakon niđe neće pobjeći, niti će nepokretne i pokretne svetinje neko odnijeti. Kada se Zakon čita i pročita, iznova i iznova, nema u njemu ništa od onog što rukovodstvo srpske crkve u Crnoj Gori kao u transu ponavlja svojim sljedbenicima.

Zbog toga su procesije i njihove vođe pred raskršćem: da li da pregovaraju o primjeni Zakona ili da se otvoreno, definitivno i svima bjelodano jasno okrenu opozicionom djelovanju - u punom značenju te riječi. Prva opcija bi bila svima draža, tj. onima koji red, regularnost, miran i demokratski način rješenja sporova pretpostavljaju definitivnoj konfrontaciji i sukobima. A sukobi i nova “ćeranja” su druga opcija, koja i definitivno vodi srpsku crkvu u krah i u našoj zemlji.

Drugo, kako sa pravoslavnim svijetom u pokušaju da se donošenje Zakona proglasi, bar pred tom publikom, kao agresija na pravoslavlje, uništenje bogomolja i otimanje sakralnih objekata?

Sva je prilika da su Risto Amfilohije Radović i oni koji ga savjetuju žrtvovali te potencijalne saveznike zarad privremenog utiska neinformisanih i neukih da je dokazak Onufrija (koji je, treba li reći, isto ono u Ukrajini što i Radović u Crnoj Gori) nekakva slavna pobjeda. Na žalost i tugu te namjere, posjeta sveštenika kojeg u sopstvenoj zemlji Ukrajini priznaje samo Moskva, je - čisti autogol. U vremenu koje obilježava nesaglasje i oštri sukob ruske crkve sa Vaseljenskom patrijaršijom, ignorisanje odluke patrijarha Vartolomeja neće, da se pitomo izrazimo, popraviti ugled koji Amfilohije “uživa” na toj centralnoj adresi pravoslavnog svijeta. Upravo suprotno, paljenje mosta je priručna metafora koja nam prva pada na pamet. (Sve je ovo povezano sa stvarnim značenjem Vartolomejevih poruka što može, a što ne može priznati u Crnoj Gori.)

I treće, završno, mada se u crnogorskoj analitičkoj i ekspertskoj javnosti, sa i bez znaka navoda, mogu “plastiti” brojna definitivna visokoumna mišljenja kako je SPC/MCP dobila nekakvo zadovoljenje na “svim značajnim adresama međunarodne zajednice”, koji su je/ih, tobože podržali, stvari, sa “vječnim” izuzetkom Moskve, stoje sasvim drukčije. Netačno je da važne zemlje EU, ili cijela EU, zajedno sa Vašingtonom, na bilo koji način daju za pravo Radovićevim političkim aspiracijama i ciljevima. Još manje - zapravo: ni malo - nisu skloni da na bilo koji način podrže političko djelovanje i miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore, ne samo zbog toga što se tu listom radi i o članicama NATO. (Sada bi bilo zgodno ubaciti priču Amfilohija Radovića o NATO-kao “četvrtom rajhu”, njemu tako dragoj u vremenu koje je prethodilo našem članstvu u Alijansi - ali nemamo vremena za te egzibicije ... Da se ne zaboravi, ipak.)

I time dolazimo do kraja, tamo đe Amfilohije Risto Radović ... hm ... ne govori istinu kako njegovi protesti uživaju podršku Pape. Obrazac te lažne vijesti je isti onome koji će i pismo američkog državnog sekretara proglasiti podrškom protestima u formi litija.

Pošto to, jasno je, nije slučaj, mitropolitu srpske crkve u Crnoj Gori ne ostaje mnogo preostalih prstiju na ruci - da ih bolje upotrijebi nego ova tri pobrojana.

Teško ga u tome možemo savjetovati, čak i kad bi nam vjerovao.