1 °

max 5 ° / min -1 °

Subota

16.01.

5° / -1°

Nedjelja

17.01.

2° / -2°

Ponedjeljak

18.01.

4° / -3°

Utorak

19.01.

6° / -3°

Srijeda

20.01.

6° / -1°

Četvrtak

21.01.

10° / 4°

Petak

22.01.

10° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Epilog crnogorske krize (uzroci i posljedice primitivizma)

Stav

Comments 0

Autor: Antena M

  • Viber

Epilog crnogorske krize (uzroci i posljedice primitivizma)

Piše: Žarko Dragićević, publicista

Crnogorsko društvo je istovremeno oboljelo od ranjenog srpskog šovinizma, pandemije i ekonomske krize izazvane pogrešnom strategijom i nedostatkom vizije privrednog razvoja “grobara crnogorske privrede i privatizacije“. 

Danas i ekonomski laici vide da je strateška „superiornost turističke privrede“, privredne grane „uslužno prilagođene turizmu“ dovela u stanje proizvodne hibernacije, a time i u neizbježni bankrot ukoliko zdrastvena kriza u svijetu bude trajala i u 2021. godini, što je već izvjesno jer revitalizacija svjetske ekonomije poslije pandemije trajaće najmanje 5 godina, da bi dosegla nivo na kojem je bila prije pandemije.

Nemoguće je zamisliti da će Zdravko Krivokapić - Mandatar za sastav nove Vlade, ekonomskim i političkim diletantizmom uspjeti da u bilo kom pogledu unaprijedi stanje u podijeljenom društvu i nadolazećoj pandemiji siromaštva.

Zašto?

Projekcione reforme u državnoj upravi, proizvodnja izbornih i zakona o javnoj upravi, državnim službenicima i Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koje Krivokapić postavlja kao primarne još više opterećuju društvo, kako finansijski, tako i u stvaranju dodatnog osiromašenja u kojem će kulminirati politički anarhizam.

Primarni cilj nove Vlade je u uslovima pandemije morao biti iznalaženje rešenja za prevazilaženje socijalne i ekonomske krize, kroz program animacije umrtvljenog kapitala građana, kroz javne radove, emisiju državnih obaveznica i ubrzanu revitalizaciju sela kroz program otvaranja mini poljoprivrednih i proizvodnih ekonomskih jedinica. To bi značilo aktiviranje unutrašnjih rezursa nasuprot restriktivnom zaduživanju kod MMF-a.

Koncentraciona a ne „diletantska Vlada“, respekt za par ličnosti sa dokazanom profesionalnom biografijom, bila je, a i sada veoma izvjesno prelazno rešenje u uravnoteženo podijeljenom crnogorskom društvu. Iluzorno je vjerovati da jedan čovjek “politički i ekonomski diletant“ ima viziju i autoritet da društvo učini progresivnijim i ekonomski  stabilnijim.

Posebno je problem karakter Vlade: „jednonacionalna i dogmatski isključiva“, očigledno da joj je u ovom trenutku potrebnija expertiza nego „fikcija umišljenih experata“.

Sve ovo govori da je društvena, politička i ekonomska kriza u Crnoj Gori došla do svoga kraja. Ispostavilo se da strategija koncerna Vijesti (URA) i strategija Crkve (idemo zajedno da nas je više) nije nikakvo rešenje, već manipulacija u svrhu „posrbljavanja države i društva“.

Kako će društvo u kriznim mjesecima (januar, februar i mart) odgovoriti i postupiti sa velikosrpskim fundamentalizmom i iracionalnim strateškim planom prikrivenog interesnog lobija koncerna Vijesti u privatizaciji države, više nije pod znakom pitanja.

Siromaštvo, glad, nezaposlenost će na vrata Vlade dovesti obmanute glasače, unižene nacionalne manjine i crnogorske suvereniste ujedinjene u nužnosti ekonomskih promjena. Protesti neće imati racionalni, već karakter  u kojem  legitimne institucije neće imati moć da se suprotstave nekontrolisanoj pobuni, protiv svih uzročnika krize.

URA i Pokret za promjene još uvijek koristeći umjeće manipulacije govore da državnost Crne Gore neće biti ugrožena.To je jasno svima da je državnost ustavnim ograničenjima zaštićena. Ugrožen je građanski karakter društva u ime jednog poslanika, a ne voljom naroda.

Dosadašnja tišina Demokrata na prvim zasijedanjima Skupštine pokazaće koliko su saučesnici u promjeni karaktera crnogorskog društva ili koliko su na liniji građanskog koncepta države. Iako prisutni na političkoj sceni duže od 5 godina, zbog bojkota Parlamenta nepoznati su crnogorskoj javnosti, a zbog poštovanja državnih simbola i institucija bili su pošteđeni javne kritike ili procjene. Budućnost Demokratske Crne Gore odrediće njihov nastup u Parlamentu i stavovi o budućem karakteru društva.

DF i „takozvani“ povratak Pokreta za promjene izvornim programskim načelima ne zaslužuju komentar i ozbiljniju analizu.

Razlog je u psihološkoj strategiji specijalnog rata: zbuniti, dezorjentisati, posijati sumnju. Taj plan nije prošao, jer je Pokret za promjene kako ideološki, još više finansijski inficiran posrednim sredstvima DF iz tajnih fondova Republike Srbije za destabilizaciju regiona i ostvarenje prevashodno teritorijalnih, a ne nacionalnih interesa srpskog naroda. Medijski napadi na Mandatara Zdravka Krivokapića su samo privid i dogovorena strateška igra detaljno zamišljenog plana-srpske dominacije nad Crnom Gorom.

DPS, SDP, SD, BS i Albanske partije izabrale su mirni put i tranziciju vlasti, što je međunarodnoj zajednici poslalo jasnu sliku o građanskom i demokratskom karakteru ovih partija u izgradnji društva. Ujedno se taj način pokazao najdjelotvorniji u borbi protiv propagandno psihološkog terorizma, a uz stvaranje novih patriotskih i građanskih pokreta kreira se idealni ambijent da se „anomalije tranzicije„ otklone, da se demokratizuju institucije i donesu zakoni koji će na prijevremenim majskim ili septembarskim izborima 2021. omogućiti dugoročnu stabilnost društva.

NVO sektor koji je nešto manje doprinio dominaciji destruktivizma se budi, jer logistika koju je NVO sektoru pružao koncern Vijesti je izazvana neprofesionalizmom uredništva Javnog servisa RTCG koji je pokušajem amortizacije i negativnih tendencija u društvu, ostavio prostor „zavisnom“ mediju da manipuliše i unedogled ponavlja ili pravi senzaciju od bizarnih lokalnih događaja, a na taj način usmjeravajući građanski NVO u podršku URI, svom nedonoščetu političko društvene sazrelosti.

Protjerivanje srpskog ambasadora je početak hladnog rata na Zapadnom Balkanu, ne samo između Crne Gore i Srbije, već intenziviranje problematičnog pitanja Republike Srpske i autonomnosti Sandžaka.

Istovremeno pitanje odnosa Srbije i Kosova je, dolaskom Bajdena za predsjednika, politika svršenog čina i podrška EU biće uslovljena hitnim rešenjem „kosovskog problema“.

To je ujedno i kraj autokratske vladavine Aleksandra Vučića i izvjesno novi „crni oktobar“ u Srbiji. U Crnoj Gori legalno i ilegalno boravi u sveštenstvu, u diplomatskim, kulturnim i nacionalnim organizacijama instaliran je samostalni obavještajni aparat za destabilizaciju Crne Gore.

Nažalost to se nije moglo spriječiti, a još teže pretpostaviti da će poslije prijema Crne Gore u UN i posebno NATO, srpski državni vrh rizikovati da ide toliko daleko.

Jer ma šta da se bude dešavalo sa dolazećom Vladom, crkveno pitanje, posebno registracija ostaju konflikt koji nužno iziskuje kompromisno i obostrano prihvaćeno rešenje.

Tek sa protjerivanjem ambasadora Srbije mi smo postali međunarodno vidljiv problem i neizbježno je posredovanje međunarodne zajednice.Trenutna šteta po crnogorsko društvo počinje da prolazi u dugoročnu korist.

Posljedice miješanja međunarodne zajednice snosiće sadašnja vladajuća većina iz razloga što EU neće ponoviti „hrvatsko-bosansku grešku“ i dozvoliti da pregovara sa političkio nacionalističkim ekstremima kakvi su: Mandić, Knežević, Milačić i Medojević.

Kakav će biti EPILOG CRNOGORSKE KRIZE?

Crna Gora će ostati država sa osnaženim građanskim karakterom. Registracija SPC jeste moguća, ali neće se desiti jer u tom slučaju nema zakonski i katastarski kontinuitet nad imovinom (inače nelegalno knjiženje će imati epilog u Strasburu).

Takođe je Mitropolija crnogorsko primorska vlasništvo SO Cetinje, Ostrog je zasebna katastarska jedinica i td, tako da će se nužno registrovati Pravoslavna Crkva Crne Gore. 

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR