Zarobljeno tužilaštvo

Piše: Miodrag Živković (Facebook objava)

Neću reći ništa novo ako konstatujem, kako je u našoj malenoj zemlji tužilačka organizacija, gotovo tradicionalno u čvrstoj sprezi sa političkim elitama. Odnos "pokroviteljstva", odnosno uticaja i kontrole državne vlasti nad ovim značajnim državnim organom mijenjao se u prošlosti zavisno od želja i potreba vladara i njima bliskog političkog puka. I, ako nam se nekada činilo da tužilačka organizacija ima određeni stepen autonomije, bio je to nažalost, samo privid.

Mora se primijetiti, do najnovije smjene u tužilaštvu, koja je izvedena prilično nasilno i suprotno uzusima dobre prakse, jer se i Zakon mijenjao "preko noći" da bi se doveo poželjan i politički podoban Specijalni tužilac, to pokroviteljstvo države je imalo neku mjeru ukusa, ozbiljnosti i tradicije, koliko god ona bila dobra ili loša.

Najnovijim izborom čelnih ljudi tužilačke organizacije, moj je utisak, a mislim da se ne varam, dobili smo politički zarobljeno tužilaštvo kojim upravlja jedan čovjek i na najprimitivniji način ga koristi za svoju ličnu promociju. Da problem bude veći i izraženiji, taj čovjek (nažalost premijer CG) psihološki neuravnoteženog profila i dokazano zlih namjera zloupotrebljava tužilaštvo, urušavajući i posljednje ostatke njegovog naslijeđenog dostojanstva i prividne samostalnosti i nezavisnosti.

Lakše, nego ikada ranije i laicima je jasno da je krivično-pravni progon rezervisan i obezbijeđen samo za one koje targetira premijer i njegova nesrećna družina i potpuna zaštita progonitelja od svih, pa i lako vidljivih zlodjela koja su se nagomilala za ove dvije godine.

Kako sam najduži dio svog radnog vijeka proveo u pravosuđu (kao sudija i advokat), nije mi teško primijetiti da je ova najnovija politička elita za veoma kratko vrijeme ogrezla u kriminalu, ali je nažalost zaštićena od svakog progona državnog tužilaštva. Nijesu tako zaštićeni ni "bijeli medvjedi" od brojnih međunarodnih organizacija za zaštitu životinja i prirode.

Radi lakšeg razumijevanja o čemu pišem i na što upozoravam, navest ću samo mali broj primjera koji ubjedljivo govore o nevjerovatnoj selektivnosti tužilaštva kojom se štite naši "bijeli medvjedi" oličeni u premijeru i njegovim ministrima.

Ako tužilaštvo ćuti i ne reaguje....

- Kod potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora kojeg je u ime države Crne Gore potpisao premijer, sa crkvom Srbije, omogućavajući na taj način i tim ugovorom otuđenje najvrrijednije imovine države Crne Gore u ime i korist crkve druge države, a na štetu sopstvene države, bez ijednog valjanog dokaza o postojanju svojine te, tuđe crkve na toj imovini;

- Kod tajnog i organizovanog zaduženja države Crne Gore od međunarodnih finansijskih fondova u iznosu od 750 miliona eura (sa kamatama 890), od lica (ministara) koja u trenutku zaduženja nijesu na to bila ovlašćena;

- Kod realizacije ekonomsko-finansijskog programa "Evropa sad" kojim su podriveni i do neslućenih granica razoreni finasijski temelji ove zemlje, sa nesagledivim posledicama za budući finansijski oporavak;

- Kod enormnih šteta nastalih gašenjem ranije aviokompanije, bez ikakvih ekonomsko-finansijskih analiza i stvaranja nove aviokompanije koja pokazuje brojne nedostatke u svom funkcionisanju (bilježi ogromne gubitke i ne ostvaruje ni dio rezultata ranije kompanije);

- Kod progona "nepodobnih" direktora gotovo svih škola u jednom danu i dovođenja ideloško podobnih, od strane bivše ministrice obrazovanja, čime je pričinjena ogromna šteta budžetu Crne Gore (i svima nama) jer svi protjerani direktori lako dobijaju sudske sporove i naplaćuju štetu od države;

- Kod progona stranih investitora (Aman resort i ostali) nasiljem i na druge načine, usljed čega država Crna Gora trpi ogromne štete;

- Kod uzurpacije nevjerovatnih pola milona kvadratnih, državnog zemljišta od strane bivšeg gradonačelnika Budve i mnogo toga još;

Itd, itd,.. mogao bih još dosta nabrajati, ali dužina ovog teksta je ograničena.

Iz svega izloženog, nije teško zaključiti da je u posljednje dvije godine zadovoljenje pravde u Crnoj gori, najblaže rečeno selektivno, da ne kažem dirigovano.

Ako dobro znamo da je najveća nepravda - selektivna pravda, nije teško izvesti zaključak o politički zarobljenom tužilaštvu čije akcije hvali, motiviše i podstiče upravo nesrećni premijer otvoreno ukazujući na put besčašća i odsustva profesionalizma ovog za društvo i državu veoma značajnog državnog organa.

Ako znamo, a znamo da iza svih progona i zaštite progonitelja stoji prije i iznad svega politička, ideološka, a što ne reći i vjerska podobnost, lakše nam je zaključiti koliko je ovo besčašće ozbiljno i opasno.