Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Rusko raketiranje Ukrajine spremalo se dugo i imalo je za cilj uništenje cijele energetske infrastrukture Ukrajine. Uz to, planirano je za vrijeme kad se temperature spuštaju, kako bi se nanijela bol i šteta civilnom stanovništvu. Kremlj je, treba li reći, prezadovoljan ovom barbarskom akcijom.
Desetog dana oktobra Rusija je ispalila 84 rakete i 24 drona kamikaze. Pa i moj rodni grad - Kijev, koji ima već 1540 godina i vidio je u svojoj istoriji dosta osvajača, mada ovako cinične neandertalce zbilja još nije.
Juče sam pošao na dječje igralište u središtu našeg glavnog grada, da vidim šta su neandertalski gmazovi učinili. Uništili ga balističkom raketom. U Moskvi su izjavili da svi ciljevi pogođeni, kako je i planirano. Na ovo igralište sam dolazio još sedamdesetih godina prošlog vijeka kad sam pohađao srednju školu u centru grada. Krajem devedesetih ovdje sam dovodio svoju malu ćerku.
Sada svaki stanovnik Kijeva, pa i čitave Ukrajine ima samo jednu želju – uzeti za grlo Vladimira Putina i snažno ga zatresti. Što li misli da postiže ako balistička raketa pogodi dječje igralište? Šta li bi rekao da neko uništi igralište nedaleko od Kremlja? Ili je možda uvjeren da će bez posljedica ubijati ukrajinsku djecu i uništavati stare slavenske gradove?
Nije zgoreg opet spomenuti, potomci finsko-ugarskih plemena Merja kojem pripada porodica Putina, Jerzja oko grada Rjazanj kojem pripada Moskovski patrijarh Kirilo, plemena Ižora iz kojeg je bivši ruski predsjednik Medvedjev odlučili su uništiti najstariji i najveći grad u slavenskom svijetu.
A nakon ovih bezočnih raketiranja ukrajinskih gradova, javila se još jedna poznata kremaljska persona - Sergej Lavrov. On doduše nije potpuno finsko ugarskog porijekla. Lavrov je odmah poslije bombardovanja dao predlog za mirovne pregovore. To je stari moskovski trik pljuvanja u oči. To smo prolazili dva puta - u 2014. i početkom 2015. Ali odgovor je jednostavan. Prvo odgovornost svih koji su naredili raketiranje civilnih objekata u Ukrajini, pa možda i možemo pregovarati.
Poslije bombardovanja civilnih objekata, svi saveznici izrazili su punu moralnu i političku podršku Kijevu i počeli slati savremene sisteme protiv raketne odbrane za potrebe ukrajinskih oružanih snaga. Njemačka je poslala najnoviji sistem protiv avionske odbrane IRIS-T. Kijev očekuje da će Francuska i Italija poslati kompleksni SAMP-T. SAD će ubrzati predaju sofisticiranog protivraketnog sistema norveške proizvodnje NASAMS. Osim toga, SAD predali su dodatno za potrebe ukrajinske armije 4 sistema za salvo paljbu HIMARS, a Njemačka zajedno sa Danskom naručila proizvodnju još 16 teških artiljerijskih sistema SUZANA-2. Odmah ide i sastanak ministara odbrane NATO o tome kako dati Kijevu još vojne podrške u suprotstavljanju ruske neisprovocirane agresije protiv Ukrajine. Ovo pitanje takođe će biti razmotreno na Generalnoj Skupštini UN.
Kremlj je računao da će ovom demonstracijom žestine uplašiti Kijev i čitavu međunarodnu zajednicu, a dobio je čvrst odgovor od svih demokratskih društava. Moskva gubi bitke na jugu i istoku Ukrajine. Još pet sela oko Hersona je ukrajinska vojska oslobodila. Na istoku su oružane snage Ukrajine sve bliže oslobađanju sjevero-zapada Luganske regije.
Kremlj polaže puno nade na tek regrutovane vojnike koji bi trebali spasiti situaciju. Ali oni nisu spremni za ratovanje i posrijedi su samo potencijalne žrtve. Moskva misli ratovati kako je svojedobno u Drugom svjetskom ratu vodio borbe maršal Žukov. On je slao na klanje milione sovjetskih vojnika i na račun velike prevage nad Vermahtom u količini pješadije dobijao pobjede. Zato SSSR ima ubijenih 20 - 27 miliona demografskih žrtva sovjetskih stanovnika kad je hitlerovska Njemačka, koja je ratovala sa pola Evrope izgubila 7,5 miliona ljudi.
Vladimir Putin i ruski General štab isplanirali su za sljedeću godinu gubitke od 134,5 hiljada vojnika. To je više od dva puta nego dosad, ali ne vjerujem da je rusko društvo spremno nositi se sa takvim ogromnim žrtvama u ljudstvu. U doba interneta teško je sakriti ogromne gubitke kako je uspijevalo Staljinu. Za takvo planiranje vlastitih ratnih žrtva Vladimira Putina ruski narod može staviti na raspijeće. Kockanje Kremlja tuđima životima može puno koštati Putina i njegovo okruženje. Možda neće biti revolucije, ali žestokog i krvavog ruskog bunt hoće. I ko zna što će biti sa sadašnjim ruskim predsjednikom.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR