Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Još na početku 20. vijeka revolucionari su prozivali carsku Rusiju tamnicom naroda. Jedan od zadataka Prve revolucije u Ruskom carstvu 1905.-1907. bilo je dati narodima pravo na svoj jezik, obrazovanje i razvoj kulture. Rusko carstvo propagiralo je ruski šovinizam, ali pod udarcima demonstranata i svih nezadovoljnih koji su tražili radikalne promjene u zemlji moralo se snažno popustiti u odnosu na nacionalna prava mnogih nacija i narodnosti koji su bili u sastavu carstva.
Poslije 40 godina zabrane korišćenja svog jezika i odsustva nastave na rodnom jeziku, Ukrajinci su tada vratili to pravo kao i neki drugi narodi. To je bio snažan udarac rusifikaciji mnogih naroda i nacija. Možemo reći da je ruski jezik u to doba postao dominantan u mnogim ukrajinskim gradovima samo zbog zabrane korišćenja sredinom 19. vijeka. U ukrajinskim selima to uopšte nije bilo moguće realizovati zbog čega je carska administracija koncentrisala svoju djelatnost u zabrani upotrebe ukrajinskog i drugih jezika osim ruskog u većim naseljima. A neke manje skupine praktično nisu dobile ništa od carskog režima u Peterburgu.
Povijesno proširenje granica Moskovske kneževine još u 14.-15. vijeku, kad je ona bila dio veće Mongolo-Tatarske države Zlatna horda provociralo je uništenje niza domicilnih naroda, koji su oduvijek stanovali na području evropskog dijela sadašnje Rusije. Apsolutnom većinom to su narodi koji su pripadali finsko-ugarskoj lingvističkoj grupi.
Prvi Slaveni iz Poljske na njihove terene, prije svega u zapadnom dijelu sadašnje RF, dolaze tek u 8. vijeku. Iz sadašnje sjeverne Poljske dolaze plemena pod nazivom Sloveni i sele se u veliku regiju gdje sa domaćim finsko-ugarskim stanovništvom osnivaju gradove Stara Ladoga i Novgorod. Takođe, iz sjeverne Poljske dolaze slavenska plemena pod nazivom Kriviči, koji se sele na područja sadašnje sjevero-zapadne RF i osnivaju zajedno sa lokalnim stanovništvom gradove Izborsk i Smoljensk. U regiju rijeke Moskva i južnije dolaze iz istočne Poljske slavenska plemena Vjatiča i Radimiča. Oni su zajedno sa lokalnim finsko-ugarskim stanovništvom osnivali gradove Moskva i Rjazanj.
U doba druge Kijevske države Rus (882.-1240.) na prvobitno finsko-ugarskima prostorima po nalogu velikih Kijevskih knezova bili su takođe osnovani gradovi Suzdalj, Tver, Pskov, Rjazanj, Murom, Bjeloozero, Jurjev. Sve ovo bili su neslavenski prostori, gdje su živjela uglavnom plemena finsko-ugarskog porijekla.
Tako je etnički sadašnji ruski čovjek postao kao mješavina od domicilnih plemena finsko-ugarskog porijekla Merja, Jerzja, Mokša, Muroma, Mešćera, Perm, Čeremisi, Votjaki, Čudj, Vodj, Ižora, Jemj, Korela, Burtasi i priodošlih iz teritorija Poljske slavenskih plemena. To su ogromni prostori sadašnjeg evropskog dijela Ruske Federacije. Ovi finsko-ugarski narodi i pridošli Slaveni iz Poljske bili su pokoreni drugom Kijevskom državom Rus u kojoj je titularni narod takođe nosio naziv Ruse. Samo, to se odnosilo na Kijev, Černigov, Perejaslav, Galič, Vladimir.
Pokoreni narodi na sjeveru zemlje često su počeli sebe nazivati Ruskije odnosno ti koji pripadaju i žive zajedno s Rusima. Ovaj naziv Ruskije oni koriste i sada. Samo neki, ne baš jasnim slučajem, u srpskom i hrvatskom jeziku termin Ruskij prevodi se kao Rus, što potpuno zbunjuje narode zapadnog Balkana u razumijevanju razlike između Rusa i Ruskih. Napomene radi, Rusi su bili direktni potomci prvih Slavena koji su uvijek stanovali u savremenoj središnjoj, zapadnoj i sjevernoj Ukrajini. Tu su Anti i Sklavini. Ukrajinci su direktni nasljednici Rusa. Savremeni narod Ruskije koje su na Balkanu nespretno preveli kao Rusi, su direktni potomci već spomenutih finsko-ugarskih plemena i Slavena pridošlih sa teritorije Poljske. Ovi Slaveni iz Poljske, direktni su potomci prvih Slavena - Veneda, koji se spominju još u grčkim i rimskim pismenim izvorima.
Savremeni Ruskije odnosno Rusi imaju slavenski jezik koji su dobili od pridošlih Slavena iz Poljske, koji je opet prihvatio korekciju na kijevski način u doba druge Kijevske države Rus, poslije čega opet se polako vratio na svoja načela. Što se tiče narodnog kostima, običaja i melodike izvornih narodnih pjesama Ruskih oni su potpuno finsko-ugarske naravi, te se zato tako i razlikuju od svih drugih slavenskih naroda. Ali za mnogo pripadnika domicilnih u sadašnjoj RF finsko-ugarskih naroda nije prihvatljivo što se njihov jezik potpuno zaboravlja i politički oni nemaju nikakvih prava.
Oni su protiv nasilne rusifikacije koja se odvija u posljednjih 500 godina i traže svoju etničku, kulturnu i političku samostalnost od šovinističke Moskve. Tako je u estonskom gradu Otepja održan kongres finsko-ugarskog naroda Erzja. Oni su poslije diskusije došli do zaključka o neophodnosti stvaranja svoje državnosti pod nazivom Jerzjanj Mastor. Delegati su zaključili i da politika Moskve nikad nije bila u interesu naroda Jerzja, odnosno da je imala obilježja skrivenog etnocida. I samo stvaranje nezavisne države naroda Jerzja ima mogućnost sačuvati kulturu, jezik i narodne vrijednosti koje su na granici nepovratnog uništenja. Kongres je takođe osudio mobilizaciju domicilnih naroda Rusije na rat u Ukrajini, smatrajući ga opasnošću za cijeli svijet i pozvao na zajedničko djelovanje narod podjarmljen Moskvom.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR