Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Devet je mjeseci od početka neisprovociranog ruskog napada na Ukrajinu. Ukrajinci us dostojanstveno izdržali test čvrstine. Svojom borbom Ukrajina je skinula masku sa zvjerskog obraza Kremlja. Zločinački karakter kremaljskog rukovodstva napokon je spoznao (skoro) cijeli svijet.
Na početku rata Kijevu su davali 2-3 dana do kapitulacije, ali se situacija brzo počela kardinalno mijenjati. Od kraja februara do kraja marta Zapad je vagao da li uopšte treba snažno pomoći Ukrajini. Konačno, od početka aprila polako je sazrijevalo razumijevanje o neophodnosti potpune podrške Kijeva u teškim borbama sa ruskim agresorom. Ipak, još su dva mjeseca ruski lobisti, duboko ukorijenjeni u strukture NATO i EU, uspijevali blokirati niz važnih odluka o slanju oružja i pomoći Ukrajini. Zato su prva tri – tri i po mjeseca bili su iznimno teški za ukrajinsku vojsku.
Poslije prvih nedjelja žestokih borba ukrajinskoj vojsci počelo je ponestajati granata, mina, municije, a najočitija bila je potreba za teškim naoružanjem. Sve je to ukrajinska armija dobijala od prvih dana rata, ali, na žalost, u vrlo ograničenim količinama. To je dalo mogućnost ruskoj vojsci da iskoristi trenutak svog iznenadnog masovnog vojnog napada, i kasnijeg napredovanja na istoku Ukrajine, kada je ruska prevaga u teškim naoružanjima bila preko pet puta, a količina ispaljenih granata 10-14 puta.
Angela Merkel sada priznaje da je na kraju svog mandata izgubila uticaj na Vladimira Putina i da je ruski vojni napad na Ukrajinu apsolutno nije iznenadio. To je, zapravo, priznanje da je zvanični Berlin u posljednjih 20-25 godina vodio apsolutno krivu politiku u odnosu na Moskvu.
Tu je politiku započeo još Gerhard Šreder, koji je poslije završetka mandata njemačkog kancelara počeo raditi za Kremlj u „Gazpromu“ i „Rosnjeftu“ dobijajući višemilionske iznose za svoje veze i kontakte. Šreder je postao najveći lobista ruskih interesa u Njemačkoj. Njega je predsjednik Komiteta za vanjsku politiku američkog Kongresa Tom Lantoš nazvao političkom prostitutkom. No, seksualni radnici u domovini Lantoša počeli su da protestuju. Za njih je bilo ponižavajuće poređenje njihovoga posla sa djelatnošću bivšeg njemačkog kancelara u interesu Kremlja. Tom Lantoš je morao zvanično povući takvo poređenje. Možete, onda, zamisliti nivo amoralnosti Gerharda Šredera kad su čak i pružatelje seks usluga smatrale apsolutno neprihvatljivim poređenje sa njim.
Angela Merkel od 2005. do 2021. imala sve ovlasti da stopira porast ruskog uticaja u Berlinu ali to nije nikad uradila. Pri tome, svi su znali za špijunski rad Vladimira Putina u Istočnoj Njemačkoj 1986.-1990. kad je Merkelica tek počela svoju političku karijeru, baš u Istočnoj Njemačkoj gdje je odrasla i živjela još u doba socijalizma. Ne treba zaboravljati da u istoriji sve slučajnosti imaju svoju logiku.
Poslije niza poraza na ukrajinskim ratištima, 10. oktobra Moskva je posegla za masovnim raketnim napadima na ukrajinske civilne objekte, uglavnom energetskog sistema. 23. novembra bio je još jedan teroristički napad od više 70 krstarećih i balističkih raketa. Samo Kijev i regija bili su pogođeni 31 projektilom. 21 projektil ukrajinska protivvazdušna i protivraketna odbrana uspjele su da sruše.
Ali su Kijevu i mnogim drugim mjestima ruski agresori nanijeli ogromnu štetu. Nekoliko dana Glavni grad ostao je sa minimalnom količinom električke energije i vode. Kremaljske zvijeri izjavile su kako ruske rakete moraju prinuditi Ukrajince da krenu prema sklapanju mira. Uz podrazumijevanje da Kremlj anektira privremeno okupirane ukrajinske teritorije. U stvari, Moskva traži legalizaciju krađe ukrajinskih prostora, da bi kasnije opet krenula u ratni pohod i potpuno uništila ukrajinsku državnost. Kijev nema izbora i mora se boriti do kraja za svoju zemlju, svoj narod i samu mogućnost postojanja. Stoga takav ruski prijedlog nikad neće prihvatiti. I to je stav ne samo političkog rukovodstva nego i čitavog ukrajinskog naroda.
Najmanji u cijelom svijetu političar Dmitrij Medvedev (kad je bio predsjednik RF za njega su posebno radili predsjedničku fotelju dječjeg razmjera da ne bi smiješno izgledao u očima svojih građana) izjavio je da Rusija još ima dosta raketa za paljbu.
Jasna poruka da Ukrajinu očekuje još niz ruskih raketnih napada. Ovaj politički liliputaanac svojim je izjavama već zaradio nekoliko doživotnih termina za robiju, pošto Međunarodni sud za zločine rata ne koristi smrtnu kaznu. Međutim, on govori ono što je dosta popularno u ruskom društvu. To što su Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev uradili sa ruskim narodom, naučivši ga da misli isključivo u kategorijama šovinizma, osvete, prijetnje i agresije, ostaviće, na žalost, traga na sljedeća desetljeća ruske istorije. Ruski fašizam – rusizam ušao je u srž cijelog ruskog društva. Putin i Medvedev postali su novi Hitler i Musolini. Podsjetimo, prvi je završio samoubistvom zbog stida od poraza u Velikom ratu, a drugog su demokratske snage objesile za noge da bi bilo svima jasno kakav kraj čeka vođe fašista.
Istorija ima tu naviku da se ponavlja.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR