Kad ,,frontovci“ marširaju

Ljudi koji su bili na optužnicama za pokušaj terorizma, lideri Demokratskog fronta kojima je bilo presuđeno za državni udar, sad su postali glavne kolovođe vlasti. Ono što se nije moglo 2020. godine, sada će, dvije i po godine kasnije biti, ne samo moguće, nego je crnogorska realnost: Andrija Mandić i Milan Knežević biće ključni ljudi u novoj vladi iako, najvjerovatnije, neće biti dio nove izvršne vlasti. Ali i ne moraju: ionako su zauzeli sve poluge vlasti

Piše: Draško Đuranović

And the Oscar goes to.... Demokratski front. Da, baš tako. Nije Holivud, ali jeste igra pokretnih slika kakve ni Amerikanci nijesu viđali: ovo što je juče odigrano je prvi crnogorski horor-triler u kojem ruski negativci i ruski igrači postaju, preko noći, glavni igrači u Crnoj Gori, državi članici NATO.

Politički igrokaz je završen, glumci su odigrali svoje role, zavjesa je spuštena i politika Demokratskog fronta odnijela je još jednu pobjedu. Izglasavanjem neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku Crne Gore završena je, baš kako je i bilo planirano, dugotrajuća politička farsa: proruski i prosrpski Demokratski front je, sada i zvanično, postao temelj nove vlasti u Crnoj Gori.

Ostale su još samo formalnosti: da Danijela Đurović - onako odlučno, a sve „ljupko“ - omogući premijerski mandat vazda spremnom za premijera Miodragu Ćakiju Lekiću, bivšem kandidatu DF-a za predsjednika države, kojeg su se svojevremeno odrekli a sada ga guraju na ključnu poziciju.

Naravno, jedva-iznad-cenzusa Dritan-časni-Abazović će se sa mjesta predsjednika Vlade kamuflirati u potpredsjednika, a bez-cenzusni Joko-Ono-Joković će, najvjerovatnije, zadržati mjesto potpredsjednika, a možda bude i neko mjesto u toj novoj vladi i za Aleksine Demokrate.

Nije po Ustavu, urušava se pravna država? Koga briga, sačekaćemo da evropske kritike uminu, i nastavljamo dalje.

I sve je, što se njih tiče, u ,,savršenom redu“; možda se otvori i neki dodatni posao za Boženu Jelušić; zaslužila je, vazda protiv a uvijek za, kada treba i odgovara njoj i porodici. O, da, biće prostora i za Filipa Adžića, da, neće više biti dvostruki ministar, ali možda zadrži mjesto prvog pendreka Crne Gore.

U međuvremenu, Abazovićevo nezavisno Specijalno državno tužilaštvo treba još da uhapsi Milivoja Katnića. Da, što ima veze, kad su već onako skembali Sašu Čađenovića optužujući ga da je član kavačkog klana iako je uhapsio 30 ,,kavčana“, mogu i Katnića optužiti da je, goneći ruske špijune, igrao za - Ruse. Evo, to će, možda, već sjutra, da potvrdi i BIRN, Jela Jovanović, Brano Mandić ili Baki Brković; ako treba i Ž. G. Ivanović...

Da, pogađate: pokušaja teroriozma nije bilo, onaj Edurad-Edi- Šišmakov i Vladimir-Vladi-Popov nijesu bili članovi GRU iako su imali njihove pasoše. Ne, bili su samo ruski turisti-u-prolazu; baš kao što je Bratislav-Bate-Dikić bio samo penzionisani žandarm; a Aleksandar -Saša -Sinđelić nije imao 700 hiljada eura keša da plati za uniforme. Dok Paja Velimirović, onaj što je priznao sve i otkrio zavjeru, ma ko njega šiša, ionako samo-BIA-zna đe je sada...

Ljudi koji su bili na optužnicama za pokušaj terorizma, lideri Demokratskog fronta kojima je bilo presuđeno za državni udar, sad su postali glavne kolovođe vlasti. Ono što se nije moglo 2020. godine, sada će, dvije i po godine kasnije biti, ne samo moguće, nego je crnogorska realnost: Andrija Mandić i Milan Knežević biće ključni ljudi u novoj vladi iako, najvjerovatnije, neće biti dio nove izvršne vlasti.

Ali i ne moraju: ionako su zauzeli sve poluge vlasti u državi. I u privredi, naravno, od Milutinovog solarnog EPCG-a, do Lekićevog pelin-Rudnika uglja... Još samo da se proda Luka Bar, nekom investitoru iz bratske Mađarske ili ne-daj-bože Srbije i to će sve biti, što bi se ono reklo, baš OK.

Jedan fragment, jedna slika sinoć ispred zgrade crnogorskog parlamenta, najbolje govori o sunovratu koji je doživjela Crna Gora, članica NATO. To je onaj detalj kada Marko Milačić, poslanik, slavodobitno, visoko uzdiže tri prsta građanima na platou ispred Skuštine, a onda, zasut salvama zvižuduka, brže-bolje bježi u hol zgrade dok ispred stoje oklopljeni policijaci – da brane srpskog šovinistu od crnogorskih građana. I, naravno, zakonomjerno, po komandi isti policajci bacaju suzavac na građane koji potestvuju zbog gaženja Ustava Crne Gore.

Građani - negativci, Marko Milačić - sila pobjede Vučićevog srpskog sveta. To je današnja Crna Gora, nakon ustavnog puča.

Da, sad je to baš ona nova Crna Gora na koju se, kako to neko reče iz ,,stare“ većine, ,,morate naviknuti“.

I sve se to dešava dok crnogorski zapadni partneri, kao Poncije Pilat peru ruke i poručuju, poput američke ambasadorke Džudit Rajzing Rajnke ,,crnogorskim prijateljima“ da drže fokus na ono što je važno - ,,unapređivanje dobrobiti, bezbjednosti i koristi svih građana Crne Gore“.

A kako unaprijediti dobrobit, kad se tako drsko, na očigled Zapada, krše temeljni ustavni principi?

Ali, ko zna, možda je to i najbolja poruka za građansku Crnu Goru: krajnje vrijeme je za akciju, u ime dobrobita svih. Crna Gora je dotjerana uza zid i nema kud nazad. Zato treba znati što valja činiti: i to već od sjutra, i dan poslije, i dan poslije. Naravno, samo ako NAS IMA i ako su građani spremni da do kraja brane građansku državu.