Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Ruska vojska izabrala je za protivnika ukrajinsko civilno stanovništvo jer ne može na bojnom polju pobijediti oružane snage Ukrajine. Žrtve ruskih bombi postaju civili, bolnice, domovi kulture, škole, pozorišta, dječji vrtići...
Osim toga, Kremlj ciljano uništava svojim stalnim raketnima gađanjima energetsku infrastrukturu Ukrajine. Moskva je postavila svojoj vojsci zadatak da ukrajinski građani ostanu bez svijetla, grijanja i vode. Kremlj želi da pretvori Ukrajinu u jedan ogromni Mariupolj.
To su radnje genocidnog karaktera i ratni zločin protiv čovječanstva i ljudskosti. Član 2. međunarodne Konvencije o genocidu opisuje ga kao „stvaranja nemogućih uslova za život grupe lica sa ciljem njihovog potpunog ili djelimičnog uništenja“. Tako Moskva samo demonstrira svoju antiljudsku politiku i svima je jasno da nikad nije pripremala nekakvo „oslobođenje“ kako o tome govorili ruski propagandistički mediji, nego jednostavno nikad cijenila ljudske živote.
Evropski parlament i Parlamentarna skupština zemalja-članica NATO, desetak evropskih država proglasile su RF zemljom sponzorom terorizma. Moskva sada najviše koristi energetski terorizam protiv ukrajinskih građana. Pisma sa dijelovima životinja adresirana ukrajinskim diplomatskim predstavništvima u dvadesetak evropskih zemalja takođe su usmjerena na sijanje straha i svojevrstan su poštanski terorizam.
U Kremlju to objašnjavaju neophodnošću da se Kijev prisili na prihvatanje ruskih uslova za postizanja mira. Po kojima sadašnja linija fronta treba da postane međudržavna granica i ogromna ukrajinska teritorija pripadne Ruskoj Federaciji. Takvo nešto niko u Ukrajini i Evropi ne usuđuje se da podrži, samo Viktor Orban opet predlaže da treba hitno sjesti za pregovarački sto, čime on praktično podržava moskovske uslove za postizanja mira. On produžava da galamikako su evropske sankcije protiv Rusije bomba, a stidi se i plaši doći u Kijev da vidi kako je to stvarno živjeti pod bombama i raketama.
Kad je njemački predsjednik Valter Štajnmajer bio u oficijelnoj posjeti Ukrajini i morao ići u sklonište u gradu Černigivu, tek je zaista shvatio kako je živjeti pod ruskim raketnim terorom i promijenio svoj stav prema moskovskoj agresiji. I Viktor Orban bi mogao naučiti tu lekciju pošto na glavni grad Ukrajine stalno padaju ruske rakete, mogao bi se uvjeriti kako su uništeni gradovi Borodjanka i Buča, ali i kako to ukrajinska vojska uništava borbeni potencijal ruskih okupatora, koji po riječima ruskih propagandista poslije Ukrajine treba krenuti dalje na Berlin, Budimpeštu i Beč. A tada bi ruske bombe mogle padati po Mađarskoj, ne zbog toga što su sankcije Rusiji, nego stoga što Ukrajinci nijesu uspjeli zaustaviti ruskog agresora, nemajući odgovarajućeg naoružanja koje je Budimpešta uvijek blokirala da se isporuči Kijevu, kao i finansijske pomoći EU od 18 milijarde eura koju je jedva Ukrajina dobila zbog mađarskih ucjena.
Putin je narastao u monstruma uz pomoć nekoliko evropskih lidera koji su uvijek igrali po njegovim željama. Najvdnije su posljedice katastrofalne politike Angele Merkel. Ona je predstavljala njemačkom biznisu Putina kao respektabilnog političara, a sada Moskva govori da bi poslala vojsku na Berlin. Merkelica je u svoju odbranu izjavila da se namjerno držala Minskih sporazuma kako bi Ukrajina imala vremena da se pripremi za rat sa Rusijom. To je čak zbunilo serijskog lažova Putina koji je ocijenio takav stav bivše njemačke kancelarke neiskrenim i pokvarenim.
Ni Kijev neće aplaudirati takvom nečem. Dobro se sjećamo da Angela Merkelj nikad nije pritiskala Moskvu zbog privremene okupacije dijela ukrajinskih teritorija. Ona se pozicionirala kao posrednica između okupatora i žrtve agresije. I uvijek se bojala da ne bi Moskva nju okrivila za previše proukrajinski stav. Kako je Merkelica navodno pomagala Ukrajini da kupi vrijeme teško je sada reći. Jer, Berlin nije mrdnuo ni prstom da pomogne Ukrajini u pripremi za eventualni ruski napad. Navedena izjava bivše kancelarke zvuči manje smiješno, a više tužno.
Ipak, po svemu sudeći neće doći ruski vojnik ni u Berlin, ni u Budimpeštu, ni na Balkan kuda je takođe trebalo da vodi osvajački put Kremlja. Rusija gubi svoje najbolje jedinice u Ukrajini, ukrajinska vojska svakodnevno iscrpljuje ruske snage koje su izgubile vojni potencijal za konvencionalni napad na Evropu. Uz vojnu pomoć saveznika ukrajinska vojska trebalo bi da još potisne s ukrajinskih prostora ruskog agresora. Berlin napokon daje oružje i finansijsku pomoć Kijevu. Samo je zapeo sa tenkovima Leopard i sistemom protivraketne odbrane Patriot. Ukrajincima treba Patriot da zaštite civilne objekte u gradovima, a sa Leopardima će prinuditi rusku vojsku da se što brže vrati kući. Ali, Berlin vaga i nečeg se boji?
Oficijelna Budimpešta ne uzima ozbiljno kremaljske izjave o mogućem dolasku ruske vojske na mađarsko tlo i produžava igrati na strani Putina. Valjda je Orban dobio neke lične garancije od vladara Kremlja? Niz balkanskih zemalja pomaže Ukrajini oružjem sovjetske proizvodnje, koliko može, a Beograd ne želi uvesti sankcije prema državi agresoru. Tamošnji radikali čak sanjaju dolazak ruskih vojnika, koji bi im pomogli da se šire u regiji u srpski svijet. Sadašnje zaoštravanje situacije na Kosovu čisti je moskovski scenario. Ali Evropa i SAD nemaju namjeru plesati uz rusku balalajku. Sada čekamo normalizaciju koja je u interesu svih, osim Kremlja. Zato zemlja sponzor terorizma mora dobiti po prstima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR