Globalna ofanziva autokratskih režima

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Ukrajina koristi visokoprecizne sisteme gađanja protiv ruskog agresora i sistemski uništava tačke koncentracije ruskih vojnika i teškog naoružanja. Posljednji primjer je Melitopolj, gdje je ubijen veliki broj ruskih vojnika i oficira. Slično je i u Donjecku, i tamo su pogađana ukrajinskom vatrom mjesta koncentracije ruske vojske i tehnike.

Civilni objekti i zgrade za stanovanje nikad nijesu bile ciljevi ukrajinskih sistema za višestruko lansiranje i dalekometne artiljerije. Detaljna analiza posljednjih gađanja u Donjecku govori, međutim, da su neke granate ispaljene sa ruskih položaja. Napominjem, od 2014. imamo ne samo pojedinačne slučajeve kad ruska strana namjerno otvara paljbu po civilnim objektima na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine, sa ciljem sijanja mržnje kod lokalnog civilnog stanovništva i pokušaja podvaljivanja međunarodnoj zajednici da nije samo ruska vojska ta koja uništava civilne objekte.

To je odvratna praksa koja se sada primjenjuje u Donjecku da bi nivelirala međunarodne osude vandalskog ruskog bombardovanja Hersona i Bahmuta. Ratni Zločinci u Kremlju, ogrezli do lakata u ukrajinskoj krvi, žele sebe izjednačiti sa oružanima snagama Ukrajine koje se bore sa agresorom, zaboravljajući da je ovo ukrajinska teritorija koja će, prije ili kasnije, biti vraćena u sasta države Ukrajine.

Neće proći ruske izmišljotine da je ukrajinska strana osam godina bombardovala Donbas zato što je ruska vojska došla da oslobodi lokalno stanovništvo od stalnih vojnih prijetnji Kijeva. Podsjetimo da je na Donbasu bila smještena Specijalna posmatračka misija (SMM OSCE) OEBS koja je bilježila svaki ispaljeni metak, da ne govorimo o granatama. Nije bilo ni jednog slučaja koji bi prošao nezabilježen od SMM OSCE. Svako narušavanja prekida vatre išlo je po hitnom postupku na razmatranja Trilateralne komisije (Ukrajina, Rusija, OEBS kao posrednik).

Svako zasjedanje te Komisije ušlo je u zapisnik. Zato o takozvanom osmogodišnjem ukrajinskom gađanju civilnih objekata na Donbasu ne može biti ni riječi. Dodajmo da je sama Moskva poslije vojnog napada na Ukrajinu saopštila da izlazi iz procesa mirnog regulisanja Trilateralne komisije, čime je još jednom potvrdila da nikad nije planirala političko rješenje za Donbas.  

Ruska strana produžava bezočno raketirati ukrajinske gradove. Na jednom humanitarnom skupu u Moskvi, uoči Nove godine, jedan član ruskog parlamenta obratio se prisutnima sa smiješkom i kazao: „jedan mali ukrajinski dečkić zamolio je Djeda Mraza za raketu. I rakete su poslane na Kijev“. Svi prisutni su se gromko smijali ovoj neandertalskoj šali. Rusija je potonula u neljudskost i šovinizam. U srijedu je opet bio izveden napad iranskim dronovima Shahed-136, koje Moskva naziva Geranj-2 po glavnom ukrajinskom gradu. Rano ujutro u Kijevu su se oglasile sirene za vazdušni napad. Svuda se čulo kako radi ukrajinska protivvazdušna i protivraketna odbrana. Od 13 iranskih dronova usmjerenih na prijestonicu Ukrajine, svih 13 bili su srušeni. Oni koji su bili uništeni neposredno u gradu pali su na krovove civilnih zgrada. Nanijeta su oštećenja na tri stambena objekata, ali, hvala Bogu, nitko nije stradao.

Teheran mora biti svjestan svoje odgovornosti za ubistva ukrajinskih mirnih građana i uništavanje važne energetske infrastrukture. Ako će Iran još poslati Rusiji još svojih balističkih raketa klasa zemlja-zemlja Fateh-110 (radijus 300 km, težina bojne glave 650 kg.) koje su dva puta ubojitije od zloglasne ruske balističke rakete Kalibr i Zolfagar (radijus 700 km, težina bojne glave 580 kg) to jako mijenja situaciju. Ove su iranske rakete ubojitije čak i nego ruski Točka U i Iskander. Ako će, dakle, Teheran isporučiti Moskvi ove opasne rakete, a već je postignut preliminarni sporazum sa ruskom stranom, onda samo uvođenje zapadnih sankcija neće biti dovoljna sankcija za taj krvavi ugovor.

Tim činom Iran ulazi u rusko-ukrajinski rat na strani Kremlja. Stvara se osovina Zla: Moskva-Teheran, gdje su na vlasti diktatorski režimi, koji su objavili rat demokratskom svijetu. Na svima je demokratskim snagama da ulože ogroman napor da iranske balističke rakete ne stignu u velikoj količini u ruke kremaljskih Zločinaca. Postoje ogromne prijetnje funkcionisanju svih privrednih, energetskih i transportnih objekata Ukrajine. Rušiti iranske rakete u fazi polijetanja veoma je teško, a često i nemoguće. Ostaje samo opcija njihovog uništenja kad budu izvezene na pozicije za gađanje. E, za to ukrajinska strana mora imati projektile istog dometa za protivraketnu borbu.

Ovim činom Moskva želi uvesti rat u najopasniju fazu, uz uvlačenja u sukob nove zemlje kao svoje odane saveznice. Još jedan diktator - bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko takođe vaga i kalkuliše da li će uči u rat u Ukrajini na strani Moskve. Svi diktatori se ujedinjavaju i zato treba pripremati scenario učinkovitog odgovora ujedinjene Evrope i demokratskih zemalja u svijetu. Rušenjem Ukrajine novim raketama započela je globalna ofanzivu autokratskih režima u svijetu. Nije do kraja jasno kako će se postaviti Kina, koja, na žalost, nije daleko odmakla od pozicije Moskve.

Došlo je vrijeme za potpuno ujedinjavanja demokratskih snaga na evropskom i svjetskom nivou. Ako bi ostale da mirno sjede, ponašale bi se kaokremaljski podanici kojih još ima u nizu evropskih zemalja. Oni moraju biti svjesni da bi po njihove duše Zlo diktatorskih režima došlo samo nešto kasnije.