19 °

max 23 ° / min 12 °

Nedjelja

28.04.

23° / 12°

Ponedjeljak

29.04.

24° / 14°

Utorak

30.04.

23° / 12°

Srijeda

01.05.

22° / 15°

Četvrtak

02.05.

18° / 14°

Petak

03.05.

18° / 11°

Subota

04.05.

18° / 11°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Porodična posla u zemlji Stradiji

Stav

Comments 3

Porodična posla u zemlji Stradiji

Izvor: Antena M

Autor: Antena M

  • Viber

Za Antenu M piše: Tomislav Marković

Pre više od jednog veka naš veliki satiričar Radoje Domanović pisao je o čudnovatoj zemlji Stradiji u kojoj vladaju korupcija, nepotizam, opšti javašluk i poslušništvo. Imala je Stradija dobre, slobodoumne zakone, ali uzalud kad ih se niko nije pridržavao, a i građanstvo nije bilo sklono korišćenju sloboda koje su mu zakonom zagarantovane.

Srbija, hvala Bogu, kao što svi znamo, nimalo ne liči na Stradiju, kod nas vlada demokratija, poštovanje zakona, vladavina prava je neupitna, korupcija skoro iskorenjena, a nepotizam je strana reč za koju nismo čuli, pa ne znamo čak ni šta znači. Međutim, u Stradiji je i dan-danas gotovo isto stanje kao pre sto i kusur leta, u drevno Domanovićevo vreme. Malo se ta čudnovata zemlja modernizovala i tehnički napredovala, ali je sistem vrednosti ostao isti. Valjda zbog sklonosti Stradijanaca da čuvaju osveštane tradicije.

Leva ruka – desni džep

Tako bar tvrdi čukunuk onog Domanovićevog junaka što je onomad nabasao na Stradiju, kako bi ispunio zavet svog oca koji je umro u tuđini. Elem, po rečima čukununuka koji je želeo da ostane anoniman, u Stradiji danas postoje razne ustanove koje brinu o dobrobiti građana, između ostalih i javna komunalna preduzeća. Svaki grad ima svoje komunalno preduzeće, pa tako i gradić Starenovac koji se nalazi na 50-ak kilometara od Crnograda, prestonice Stradije, i pripada administrativnom području glavnog grada.

U JKP “Starenovac” dešavaju se neke bizarne stvari. Nedavno su stradijske novine izvestile da je referentkinja naplate iz sektora pogrebnih usluga Lena Beljaković dobila otkaz, jer je izdavala duple račune, pa je oštetila korisnike i firmu za nekih tri miliona stradijskih perpera. Falsifikovanje računa trajalo je više godina, malo po malo, grob po grob, nakupi se lepa suma tokom tog vremena.

Protiv nje u prvi mah nije podignuta krivična prijava, doneto je samo rešenje da se novac vrati u roku od mesec dana, jer se Stradijanci ne drže zakona kao pijan plota. Kad je pukla bruka, prijava je ipak podneta, pod pritiskom javnosti, pridruživši se tako brojnim sličnim prijavama koje skupljaju prašinu po prostranim ladicama stradijskog pravosuđa. A i otkaz je bio tek manevarske prirode, da se zamažu oči javnosti, jer je pogrebnica brze ruke odmah premeštena na drugo radno mesto.

Tako je to u zemlji Stradiji, za sposobne uvek ima posla, pogotovo za one koji su se izveštili u popularnoj disciplini “leva ruka – desni džep”. A i kako referentkinja da vraća novac ako nigde ne radi, od čega? Doduše, moguće da joj na ruku ide i to što vodi udruženje građana “Leni’s” koje bi trebalo da se bavi poboljšanjem položaja diskriminisanih manjina, ali se u stvarnosti više bavi budžetsko-izbornim operacijama. A izbori u Stradiji su, kao što zna svako dete, svetinja – ko pomaže partiji da se održi na vlasti, svejedno kojoj, tome je sve dozvoljeno.

Četiri jahača komunalne apokalipse

Taj slučaj je samo vrh ledenog brega. U ovom preduzeću poslovi se vode pod starom stradijskom poslovicom “Ko će kome ako neće svoj svome”. Dugogodišnja izvršna direktorka JKP “Starenovac” Ratomirka Kožović angažovala je za razne poslove članove bliske i još bliže familije. Njen rođeni muž Premil Kožović zastupa u sudskim sporovima preduzeće kojim rukovodi njegova supruga, što je sasvim logično, pošto je suprug po zanimanju advokat.

Suprugov brat, dakle direktorkin dever, Mrđan Kožović, ima firmu koja se bavi revizijom finansijskog poslovanja, pa je sasvim logično što je baš ta firma već godinama angažovana za obavljanje nezavisnih revizorskih poslova u JKP “Starenovac”. Nije tu kraj, ima još članova familije koji su voljni da svoja znanja i veštine stave na raspolaganje rodbini, a sve zarad opšteg dobra.

Mrđanova supruga Kumrija Kožović, dakle direktorkina jetrva, vlasnica je agencije za finansijsko savetovanje, što bi rekli Stradijanci – konsalting, pa je – sasvim logično – baš njena firma angažovana da deli savete preduzeću koje vodi njena jetrva. Odluku da baš ova firma dobije usluge konsaltinga doneo je – nezavisni revizor, inače rođeni muž gospođe savetnikovice. Agencije čak imaju i slična imena, ova što se bavi konsaltingom zove se – prirodno – DŽLJNJ savetovalište, a ova druga što se bavi revizorskim aktivnostima – DŽLJNJ akaunting & taksing.

Pod zaštitom svetog Nepotija

Da čitava stvar bude još apsurdnija, komunalnom preduzeću uopšte nisu potrebne usluge nekih agencija sa strane, jer ima stručne službe koje mogu same da obavljaju narečene poslove. Uostalom, o kvalitetu jetrvinih finansijskih saveta dovoljno govori činjenica da se komunalno preduzeće nalazi u teškim dugovima, vozni park je devastiran, voda često lošeg kvaliteta, a samo preduzeće je dovedeno na ivicu opstanka. Za razliku od familije koja ne zna ništa ni o ivici ni o opstanku, jer joj u životu sasvim lepo ide.

Po svedočenju čukununuka Domanovićevog junaka, čak i Stradija ima stroge zakone protiv korupcije i nepotizma. Ima čak i Agenciju za sprečavanje korupcije koja je u više navrata utvrđivala povrede Zakona o sprečavanju korupcije u delu koji se odnosi na nepotizam. Funkcioneri su kršili zakon zapošljavajući rođake, dajući im povišice, ali i tako što su uplaćivali novac udruženjima u kojima se kao zastupnici vode članovi njihove porodice, pa su se tako ovajdili razni zetovi, snaje, svastike, šurnjaje, deveri, svekrve, punci, jetrve i ostala svojta.

U ovom slučaju Agencija za sprečavanje korupcije još nije reagovala, iz ljudskom razumu i državnom zakonu nedostupnih razloga. Možda je pomoglo to što se četiri jahača komunalne apokalipse usrdno mole svom svecu zaštitniku, svetom Nepotiju Buđelarskom. Kako veli navedeni čukununuk, čak su se uputili i na hodočašće svom omiljenom svetitelju, nakon čega stiču pravo da svom prezimenu dodaju hodočasnički prefiks. Ne hadži, kao što je slučaj kod onih koji posećuju svetu zemlju, prefiks je drugačiji u ovom slučaju, zbog čega hodočasnici svetom Nepotiju mogu da promene prezime u Guli-Kožović.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane

Nama u Srbiji, državi u kojoj se svi građani do jednog pridržavaju i nebeskih i zemaljskih zakona, u čemu prednjače javni funkcioneri – ovaj slučaj može izgledati bizarno, ali u Stradiji je to svakodnevica. Ono što nama izgleda kao nepotizam, tamo je naprosto čuvanje porodičnih vrednosti. Nije direktorka komunalnog preduzeća angažovala muža, devera i jetrvu iz nekih koruptivnih i nepotističkih sklonosti, daleko bilo, već jednostavno zato što u njih ima najviše poverenja. Uostalom, i samo preduzeće vrvi od svojte, gde god se okreneš naletiš na nekog sinovca, sestričinu, bratanicu, šogora, pašenoga, šuraka, svastiku, ujnu, nećaka, zaovu ili bar nahoče.

Kad već žena ima rodbinu koja igrom slučaja obavlja zanimanja potrebna njenom preduzeću, što bi angažovala tamo neke strance, tuđince, nekog ko joj nije ni rod ni pomozi Bog. Sve treba da ostane u krugu porodice, pogotovo ako neko ima sreću da se dokopa kakvog komada budžeta, te neiscrpne kasice-prasice za namirivanje raznih povlašćenih familija. E sad, što se ta porodična operacija završila strmoglavljivanjem i sunovratom javnog preduzeća, to je drugi par rukava, takav je zakon spojenih sudova – ne može svima da bude dobro, i javnom i porodičnom sektoru, dok jednom ne smrkne drugom ne svane.

Naravno, takve srećne porodične priče ne bi bile moguće bez pokrića odozgo, od generalnog direktora, opštinskih i sudskih organa, sve je to uvezano u jednu širu, neformalnu porodicu-hobotnicu koja steže čitavu Stradiju u svoj čelični zagrljaj u kojem ne može da se diše. Jednostavna primena zakona bi očas posla raskinula tu mrežu kojom je stradijsko društvo okovano, ali malo je onih koji u sprovođenje zakona veruju, a i ta manjina je gurnuta na marginu, u podrume donje, da ne smeta.

Prava je sreća što kod nas u Srbiji nema ovakvih pojava, ni ovakvih preduzeća, ni direktora, ni njihovih familija, ni nepotizma. Bilo je sličnih nemilih pojava u davna, pradavna, gotovo zaboravljena vremena, ali toga se više ni najstariji žitelji naših krajeva ne sećaju. Odavno smi mi raskrstili sa takvom pogubnom praksom koja uništava i društvo i državu, što se nas tiče – umrlo je staro. Uostalom, zato i nemamo gradove koji bi se zvali Starenovac, kao u Stradiji, mi smo okrenuti budućnosti i mladosti, pa zato kod nas naseljena mesta nose savim drugačija imena. Na primer – Mladenovac.

 

 

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

nenad_mne

Pitanje je koliko njih, u Srbiji, su pročitali Stradiju?