Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine i Evrope održali su dva zvanična sastanka tokom sedmice, posvećena okončanju rata s Rusijom. Glavni uslov Kijeva za početak bilo kakvih pregovora sa Ruskom Federacijom je potpuno primirje. Međutim, svaki put kada Vašington objavi napredak u konsultacijama s Moskvom, ruske trupe odgovaraju masovnim udarima na Ukrajinu.
Dana 23. aprila u Londonu, ministar vanjskih poslova Andrej Sibiha, ministar odbrane Rustem Umerov i šef predsjedničkog kabineta Andrij Jermak održali su sastanak s predstavnicima zemalja „koalicije voljnih“. Ukrajinska delegacija se takođe sastala sa specijalnim izaslanikom američkog predsjednika, Kitom Kelogom, gdje je održana konstruktivna razmjena mišljenja o putu ka miru. Uostalom, Ukrajina, kao nijedna druga zemlja na svijetu, teži okončanju rata.
Ovi sastanci bili su nastavak napora započetih u Džedi i Rijadu i pokazali su otvorenost Kijeva za mirno rješenje. Ukrajina insistira na trenutnom, potpunom i bezuslovnom prekidu vatre, što bi trebalo da bude prvi korak ka početku pregovora za postizanje pravednog i trajnog mira, koji je osnova njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Američka strana je podijelila svoju viziju. Ukrajina i ostale evropske zemlje predstavile su svoja dostignuća. "I nadamo se da će upravo takav zajednički rad dovesti do trajnog mira", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nakon sastanka.
Osim toga, podsjetio je na tekst Krimske deklaracije iz 2018. godine. U tom dokumentu, tadašnji američki državni sekretar Majkl Pompeo u prvoj Trampovoj administraciji izjavio je da Sjedinjene Države odbijaju da priznaju Kremljeve pretenzije na suverenitet nad teritorijom zauzetom silom, kršeći međunarodno pravo. SAD nikada neće priznati rusku aneksiju Krima.
Nakon završetka konsultacija u Londonu, ruska vojska je tokom noći izvela kombinovani napad na Ukrajinu krstarećim i balističkim raketama različitih tipova, iz vazduha, kopnenih i morskih baza, kao i bespilotnim letjelicama tipa „Šahed“. Ovo je bilo jedno od najvećih granatiranja u tri godine rata.
Češki premijer Petar Fijala izjavio je da, iako je Ukrajina prihvatila američki prijedlog o bezuslovnom prekidu vatre, Rusija ponovo napada ukrajinske gradove, civile i djecu. "Putinu nikada nije bilo stalo do mira, a jedini put do mira u Evropi je snažna vojna podrška Ukrajini", naglasio je.
Predsjednica Moldavije Maja Sandu napisala je: „Dok svijet očekuje prekid vatre, Rusija još jednom pokazuje da ne traži mir, već samo smrt i uništenje. U posljednjem raketnom napadu na Kijev ubijeni su i ranjeni civili“. Dodala je da Ukrajini treba više sistema protivvazdušne odbrane i dodatna vojna pomoć.
Letonska ministarka vanjskih poslova Baiba Braže izjavila je: „Samo mir kroz snagu može funkcionisati. Rusiju treba prisiliti na mir, a sposobnost Ukrajine da se brani mora se ojačati. Današnji napad velikih razmjera na ukrajinske civile dokazuje da krvnik iz Kremlja želi rat. Nema naznaka mira.“
Češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavski rekao je: „Kijev, Harkov i drugi gradovi granatirani su ruskim raketama.“ Samo u Kijevu je poginulo najmanje 12 osoba, a još 70 je povrijeđeno. Rusija ne zaustavlja svoje brutalne akcije, a demokratski svijet mora pojačati podršku Ukrajini. Rusija je ta koja ne želi mir. Oni koji ne žele mir, razumiju samo silu.
Finska ministarka vanjskih poslova Elina Valtonen izjavila je: „Rusija nastavlja da napada civile, ne pokazujući nikakvu stvarnu želju za postizanjem mira. Danas sazivamo Specijalni stalni savjet OEBS-a kao odgovor na kontinuirane napade na ukrajinsko stanovništvo. Moramo pozvati Rusiju na odgovornost kako bismo postigli pravedan i trajan mir.“
Administracija Donalda Trampa predstavila je Kijevu plan za okončanje rata, koji uključuje odustajanje od pridruživanja NATO-u i priznavanje Krima kao ruskog. Obje tačke izazvale su snažno protivljenje u EU. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbio je da prizna ruski suverenitet nad bilo kojom teritorijom koju su ruske trupe zauzele od 2014. godine.
Američki predsjednik je, zauzvrat, kritikovao stav ukrajinskog lidera i nazvao ga "veoma štetnim za njegove mirovne napore i podsticanjem. Može postići mir ili se boriti još tri godine prije nego što izgubi cijelu zemlju", naglasio je američki predsjednik.
"Trampova izjava da je Ukrajina izgubila Krim prije mnogo godina u potpunosti odgovara shvatanju Moskve", rekao je portparol Kremlja Peskov.
U međuvremenu, list Financial Times primjećuje da je stav Vašingtona o odobravanju aneksije Krima, kršeći dogovorenu politiku NATO-a, možda najveći ustupak koji je učinjen Moskvi posljednjih mjeseci, u žurbi da se zaključi sporazum.
Osim toga, Trampova administracija isključila je članstvo Ukrajine u NATO-u, što je dugogodišnji zahtjev Rusije. Publikacija je takođe skrenula pažnju na činjenicu da su Sjedinjene Američke Države velikodušno obasipale Moskvu ohrabrenjima, dok je Kijev bio izložen pritisku i prijetnjama – malo mu je ponuđeno u zamjenu za odustajanje od svoje teritorije.
U međuvremenu, „Evropa neće odobriti nikakve korake SAD da prizna Krim kao ruski ili da izvrši pritisak na Kijev da to učini. 'Krim je Ukrajina'“, rekla je šefica EU za vanjsku politiku Kaja Kalas. Za Evropljane je priznavanje aneksije Krima neprihvatljivo, jer bi to bio prvi slučaj nasilnog oduzimanja teritorije u Evropi od Drugog svjetskog rata i ugrozilo bi međunarodni poredak zasnovan na pravilima, koji decenijama osigurava mir na kontinentu.
„Financial Times“ smatra da bi čak i u slučaju jednostrane akcije SAD to bilo viđeno kao podsticanje ruske agresije i moglo bi gurnuti Moskvu da dalje zadire u Gruziju, Moldaviju, kao i da prijeti drugim bivšim sovjetskim zemljama, posebno baltičkim državama koje su članice NATO-a i EU. Trampova administracija je već upozorena da nijedna od evropskih prijestonica neće pristati da prizna Krim kao dio Rusije. Brisel smatra da najveće evropske države članice NATO-a treba da „odvrate“ Vašington od jednostranih akcija.
Možda je zato Tramp, kao odgovor na bombardovanje Ukrajine, rekao: „Nisam zadovoljan ruskim napadima na Kijev. Ovo je nepotrebno, vrlo neblagovremeno. Vladimire, prestani“.
Mir koji Rusija pokušava da diktira preko Vašingtona ne zaustavlja rat, već ga samo odlaže do sljedećeg. Ustupci Kremlju neće donijeti mir, ali će definitivno uništiti povjerenje u Sjedinjene Američke Države. Amerika ne može sebi da priušti da uči svijet da demokratija izdaje svoje principe.
Podrška Ukrajini nije dobrotvorni rad, već investicija u poredak, gdje pravila znače više od raketa. Nametnuti mir koji nudi Trampova administracija nije kraj rata, već početak duge okupacije ukrajinske teritorije i nove nestabilnosti za evropski kontinent. Ovalni kabinet mora da shvati da kompromis s diktaturom nikada ne garantuje mir. Istorija nas podsjeća da pokušaji smirivanja agresora vode do još većih tragedija. Primjeri Minhena 1938. ili „resetovanja“ američko-ruskih odnosa 2009. dokazuju da ustupci diktaturi samo povećavaju njene apetite.
Ako neko vrši pritisak na Ukrajinu da preda privremeno okupirane teritorije Rusiji, onda on zapravo pokreće novi rat u bliskoj budućnosti, ne samo u Evropi, već i u Aziji, na Bliskom istoku i u Africi. Vašington ne može sebi da priušti da izgubi povjerenje svojih saveznika. Pozicija SAD u svijetu počiva na povjerenju partnera. Ako Amerika pristane na „veliki dogovor“ s Rusijom iza leđa Ukrajine, to će uništiti reputaciju SAD kao pouzdanog saveznika. Zemlje u Aziji, na Bliskom istoku i u Africi dovešće u pitanje sve američke garancije.
Ako Rusija ne bude zaustavljena u Ukrajini, sljedeći front mogao bi biti Istočna Evropa, gdje SAD već imaju vojne obaveze prema saveznicima iz NATO-a. To znači direktno učešće američkih vojnika u ratu i desetostruko veće troškove. Stoga, samo Ukrajina ima pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini. Ukrajinski narod plaća najvišu cijenu u ovom ratu. Odluka o miru nije geopolitički dogovor u kancelarijama Vašingtona ili Moskve, već pravo slobodne nacije da sama bira svoju budućnost.
Forsiranje kompromisa je negiranje osnovnih principa demokratije za koje su se Sjedinjene Američke Države oduvijek zalagale. Podrška Ukrajini sada je šansa da se konačno prekine agresivni kurs Rusije bez direktne konfrontacije. Istovremeno, EU ne provocira sukob, već stabilizuje kontinent suočen s prijetnjom koja se ne može zaustaviti ustupcima. Podržavanje Ukrajine znači obuzdavanje ruskog ekspanzionizma, izbjegavanje pokušaja skretanja pažnje s onoga ko je započeo ovaj rat i ko svakodnevno granatira civilnu infrastrukturu.
Ukrajina nije tampon-zona od agresora, već istureno uporište demokratskog svijeta. Postizanje mira danas ne garantuje sigurnost za Ukrajinu i Evropu sjutra. Samo politika obuzdavanja to može da garantuje. Stoga, otpor ruskoj agresiji u Ukrajini ne izaziva početak Trećeg svjetskog rata, već ga odvraća. Podržavanje Ukrajine ne odnosi se ni na čiju korist, već na dugoročnu stabilnost Evrope. To je strateška odluka kolektivnog Brisela, a ne komercijalna investicija.
Montenegringo
Trump priča što mu putin naloži.