Zašto je besmislen spomenik Titu na Cetinju

Za Antenu M piše: Stefan Todorović 

Kad sam pročitao vijest o podizanju spomen-biste Titu, odluka je izmamila osmijeh na licu kao da sam pročitao vijest o podizanju spomenika Miki Mausu na sred Cetinja. Toliko je podizanje spomen-biste Titu na Cetinju van savremenog konteksta i vremena u kojem živimo da ne bi zasluživalo veću pažnju i kritiku da ne živimo u periodu dezorijentisanosti i pogubljenjosti naše političke i kulturne elite – kako lokalne tako i državne.

Koliko je davanje imena ulice po kontraadmiralu Krstu Đuroviću svrsihodno i potrebno crnogorskome društvu koje treba da se na pravi način izbori s nasljeđem i dešavanjima devedesetih godina minuloga vijeka toliko je podizanje spomen-biste Titu apsudrno i potpuno van savremenog konteksta i pravca u kojem trebaju Cetinje i Crna Gora da se razvijaju. I zaista je apsurdno da dolazimo do tačke da je uopšte potrebno o navedenome polemisati. Međutim, u vremenima promjena paradigmi, kakvo danas živimo, izgleda da su ovakve rasprave neminovne.

Podizanje spomen-biste Titu, kao umjetničkog rješenja i suočavanja sa savremenim izazovima, prije svega govori o regresiji i inertnosti Cetinja. Govori nam da politička i kulturna elita Cetinja nema ideju kako bi Cetinje trebalo da izgleda, da se razvija i da se suočava s izazovima koji stoje pred nama, osim recikliranjem ideja prošlih vremena.

Moramo se vratiti osnovnim definicijama. Ako donosioci odluka na Cetinju, prije svega odbornici ne znaju što znači podizanje spomenika, barem je danas lako doći do temeljnih postulata. Evo u roku od dvije sekunde kroz pitanje vještačkoj inteligenciji o značaju spomenika i zašto se spomenici podižu dobijamo odgovor da “odluka o podizanju spomenika može imati mnoge implikacije, i to ne samo na kulturnom, već i na političkom i društvenom nivou“ (ChatGPT). Stoga, postavlja se pitanje – što želimo kao zajednica poručiti podizanjem spomen-biste Titu? Jedino što je svrsihodno poručiti jeste – antifašizam. Svako drugo značenje je bespredmetno, naročito u današnjem kontekstu povampirenja fašizma koje nesumnjivo traži drugačije odgovore od Titovog vremena i načina djelovanja.

Znamo da je Cetinje dokazano antifašistički grad. U antifašizmu se utemeljilo samo, svojom žrtvom i borbom protiv nacifašističkih okupatora širom bivše Jugoslavije. Kultura śećanja na antifašističku borbu veoma je jaka, a u gradu i njegovoj okolini postoji veliki broj spomenika koji komemoriraju žrtve u Drugome svjetskom ratu.

Problem tog nasljeđa leži u činjenici što je ono uglavnom komunizirano - ideologizirano od strane politike koja je upravljala Crnom Gorom od 1945. do 1989. godine. Ta vrsta komemoracije kao svjedok tog vremena, nije upitna. Međutim, u današnjem kontekstu komemoriranje na antifašističku borbu zahtijeva znatno inovativniji i interaktivniji pristup. Zbog toga se slažem s kritičarima inicijative o podizanju Titove spomen-biste na Cetinju. S jedne strane, Cetinje nema problem s antifašističkom tradicijom, dok s druge - Titova univerzalna veličina kao jedne od temeljitih vrijednosti antifašističke borbe u Jugoslaviji - ne zaslužuje recikliranu, vremenu neprilagođenu "spomen-bistu". 

Smatram da je u pitanju ideja iskrenih pobuda, ali inicijatori razmišljajući "srcem" ne vide suštinu - Titov spomenik je korisniji u gradovima đe je antifašističko nasljeđe nagriženo revizionizmom. Kao potvrdu ću navesti važan primjer. Jedan od najgrandioznijih memorijala Drugoga svjetskog rata, djelo naše slavne Kane Radević, nalazi se na Barutani. Znate zašto je taj spomenik baš tamo? Zato što je četnički pokret bio izuzetno jak u Lješanskoj nahiji. 

Dakle, nemam problem s Titom - nego s činjenicom da njegovo prisustvo na Cetinju nema smisla - baš zato što Cetinje nema problem s antifašizmom.

A napise koji liče na kolaže radničkih novina koje veličaju sindikalne menze, litražu krava iz zadruge i proleterizaciju sela kao argument da Titu treba spomenik, ne želim ni komentirasati - jer takva logika samo unižava Titov značaj.

Cetinje danas i śutra ima mnogo važnijih tema za raspravu i polemisanje od podizanja iz prošlih vremena reciklirane spomen-biste Titu koja je danas na kulturnom, društvenom i političkom nivou besmislena i beskorisna.

Rješenje za ovovremene društvene izazove nije u liku i djelu Tita nego u licu Cetinja kao urbanog, antifašističkog, evropskog i savremenog uzora Crne Gore koje pruža otpor povampirenom fašizmu na inkluzivan i perceptivan način. Zato bi valjalo da se lokalni političari i kulturni poslenici u donošenju odluka koje kao zajednica želimo da pošaljemo konsultuju s cijelom zajednicom i izbjegnu populističke odluke koje osim trenutnog političkog profita ne donose ništa gradu heroju. Cetinju je potrebna iskrena solidarnost i prije svega društveno i političko izopštavanje relativizatora i podržavalaca novofašizma. To je borba koja baštini Titovo nasljeđe a ne podizanje spomen-biste u njegovu čast.

Smrt fašizmu, sloboda narodu! Slava Ukraini! Da je vječna Crna Gora!