Crtica o smrti

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Nedavno je tokom noći u izraelskom vazdušnom napadu u Gazi ubijena porodica Wale al-Jaabari, palestinske novinarke. Ubijeno je i njenih petoro đece. Ova porodica, kao i mnogi drugi Palestinci, nije imala pristup hrani. Novinarka je bila trudna. Na spavanje su otišli gladni. Prije vazdušnog napada ništa nijesu jeli. Đeca su zaspala gladna. A onda su ubijeni izraelskim granatama. Jesu li novinarka, njen muž, petoro đece i ono još nerođeno, u stomaku, bili teroristi?

Jesu li preko pedeset hiljada mrtvih Palestinaca, koje su ubile ili bombe, ili glad, ili i jedno i drugo, bili teroristi? Zar bilo ko može pravdati svirepost od koje se u Palestini umire svakog dana? I zar je bilo ko u stanju da kaže: „Ja podržavam Izrael“? Jeste. Nažalost jeste. Mnogi to govore, a one koji se usude da genocid nad Palestincima nazovu genocidom, proglašavaju antisemitima. Morali bi takvi znati da podržavati Izrael u sistematskom i sistemskom istrebljenju cijelog jednog naroda znači saučesništvo u zlu koje ubija Gazu. Zlu koje se ne događa samo od sebe, već voljom izraelskog režima. Svi koji su danas u stanju reći da podržavaju Izrael, da su kojim slučajem svjedočili Drugom svjetskom ratu, vjerujem da bi rekli: „Ja podržavam Hitlerovu nacističku Njemačku“. Jer, danas se događa novi holokaust, čijim konclogorima upravljaju oni čiji su preci u logorima masovno umirali. Vjesnici smrti danas su oni koji su u Drugom svjetskom ratu platili najveću cijenu. Zato, sve i jeste toliko strašno. A jednako strašno i sramno je podržavati sve to. Onda, u tom slučaju, ne treba se tu zaustaviti. Treba glasno reći, da se urlik pravednika prolomi svijetom: „Ja podržavam Rusiju koja ubija Ukrajinu“, ili, „ja podržavam Radovana Karadžića i njegov legat – Srebrenicu“, ili, „ja podržavam NDH“, i tako redom, sve do i potonjeg zločina.

Nije antisemitizam zločin nazvati zločinom, a ubicu ubicom. Koliko god se upirali da svijet izvrnete naglavačke. Niti je antisrpstvo pamtiti genocid u Srebrenici. Nije antihrvatstvo govoriti o NDH i Jasenovcu. Tako će stvarnost i istinu čitati samo oni koji su ravnodušni na smrti. Zapravo, oni koji navijaju za ubice. Oni koje nije briga za mrtvu đecu, njihove majke i očeve. Đecu koja su zaspala gladna. I nijesu se probudila. Jer je tako odlučio gospodar života i smrti.

U Gazi ljudi umiru i od gladi i od bombi, i od metka. Svako ko likuje nad tom strašnom jamom posrnuća svijeta, nije drugačiji od dželata koji nekad bijaše žrtva.