Boris Gandel - ambasador Crne Gore

Piše: Biljana Jovićević

Gledati ambasadora Slovačke, Borisa Gandela, kako nakon himne njegove države - povodom nacionalnog praznika obilježavanja Dana nacionalnog ustanka i Dana Ustava, sa identičnim entuzijazmom pjeva himnu Crne Gore - od riječi do riječi, toliko me fasciniralo i rasplakalo da sam zaboravila uraditi ono što bi svako drugi ili bar svako mlađi uradio- podigla telefon i snimila tu meni toliko divnu scenu.

Znam da zvuči patetično - i da bi Antenin “glodur” rekao “a tebe je inače teško zaplakati”, ali je prosto mom ljudskom i političkom habitusu to zaista bio emotivan trenutak - a suze slatko-gorke. Dok je ambasador Slovačke, njegova ekselencija, gospodin Gandel pjevao crnogorsku himnu, ja sam istovremeno mislila i na to koliko je i diplomatskih i uopšte državnih (a tek lokalnih) zvaničnika moje (i njihove) države ne pjeva, ili jedva trpi ili ignoriše- a tek oni koji dok se intonira nemaju ni toliko pristojnosti da ne "namještaju sat". Radost koju je većni prisutnih(svako ne svima) priredio ambasdor Gandel -pomutila je gorčina ovih činjenica.

No nije to bilo jedino čime je slovački diplomata pokazao da je diplomatsku službu u Crnoj Gori obavljao i srcem i u najboljoj diplomatskoj tradiciji.

Nakon himni Slovačke, Crne Gore i EU, ambasador Gandel se po protokolu na engleskom jeziku obratio gostima pozdravljajući prisutne- a posebno se, budući se bliži kraj njegovog mandata, iznimno ljudski i toplo zahvalio svojim saradnicima tokom službe ovdje- slovačkim kolegama u Ambasadi- i posebno svojim crnogorskim saradnicima i osoblju.

Onda je sa engleskog prešao na crnogorski - sa sve “đe” i sa ne manje topline i entuzijazma govorio je o vezama Crne Gore i Slovačke - pasebno s početka ovog vijeka i uloge koju je diplomatija njegove države, kao članice Evropske unije, imala u referendumskom procesu u Crnoj Gori - i obanovljanju crnogorske nezavisnosti- čime smo zauvijek povezani.

Zatim je govorio o ostvarenim rezultatima u vrijeme njegovog manadata kao diplomatskog izaslanika u Crnoj Gori - kako je uživao i mimo politike - koliko mu je radosti priredila zlatna medalja kadetskih rukometašica Slovačke na prvenstvu u Crnoj Gori - i kako se radovao i crnogorskoj bronzi iako se potajno nadao finalu Slovačka - Crna Gora.

U jednom momentu za sebe rekao da je “kao ambasador Crne Gore...” formalno lapsus kojem smo se svi nasmijali, čak i aplaudirali - suštinski istina. Jer osim što je obećao da kraj njegovog mandata ne znači kraj njegovog odnosa sa Crnom Gorom, da će joj se vraćati i uvijek je promovisati, ambasador Gandel je poručio da je predsjednik Slovačke Peter Pellegrini tokom posjete Crnoj Gori rekao da će na sebe preuzeti ulogu “ambasadora Crne Gore na njenom putu za ulazak u EU”.

Ambasador Gandel je posebno podcrtao saradnju sa Fakultetom za crnogorski jezik i književnost (FCJK) - čime je pokazao i da veoma dobro razumije procese u zemlji u kojoj je diplomatski izaslanik i da jasno zna đe se nalazi jezgro koje radi na tome da Crna Gora bude članica EU koja istinski baštini vrijednosti moderne građanske države, koja baštini evropske vrijednosti.

Kao i svaki istinski prijatelj, osim što je tu da vas podrži - tu je i da bude neophodan korektivni faktor- onaj koji govori istinu- a ne samo laska i hrani zablude.

Ambasador Boris Gandel je poručio prisutnim predstavnicima crnogorske vlasti, a još više onima odsutnim kojima će se prenijeti: Crnoj Gori je mjesto u EU i oni će učiniti sve da pomognu u ostvarenju tog cilja - ali i Crna Gora mora odraditi svoj dio posla - Ustavni sud mora biti u punom kapacitetu i nezavisan, i druge institucije poput Centralne banke moraju biti nezavisne, mediji moraju biti slobodni i osigurana vladavina prava.

Za sam kraj ambasador Gandel naglasio je da želi da naglasi:

“Na kraju moram pomenuti i taj veliki autogol - podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. To je nedopustivo, ratni zločinci se ne mogu slaviti niti proglašavati herojima, ja takve ‘heroje' prezirem. Crna Gora u EU mora ući kao antifašistička - to je njena tradicija”.

Nadam će njegove riječi potpredsjednik Vlade Filip Ivanović prisutan i pozdravljen po imenu od strane ambasadora prenijeti svojim kolegama u vlasti. I da će i on i oni poruke shvatiti kako treba.

EU diplomate u Crnoj Gori na različite načine šalju neskrivene poruke da žele da nam pomognu da postanemo dio njihove porodice - sjećate li se nedavno njemačkog ambasdora, Petera Feltena kako je igrao “po crnogorski” u crnogorskoj nošnji sa mladićima i djevojkama na Cetinju.

I ambasador Boris Gandel nije jedini koji tečno pjeva crnogorsku himnu. I ambasdorica Češke Republike u Crnoj Gori -Janina Hřebíčková pjeva crnogorsku himnu, a u skladu sa tim, kao i Gandel, mnogo bolje nego neke druge diplomate iz redova naših zapadnih partnera poznaje istoriju i razumije političke i društvene procese ovdje i shodno tome intenzivno podražava evropski put Crne Gore. I uvijek vam je jasno da je njenoj ekselenciji, ambasadorici Hřebíčkovoj, kao i ambasodoru Slovačke - stalo, ne samo zato što im je to u opisu posla već, usuđujem se procijeniti - srcem.

Ovo je razlog za optimizam - jer oni rade sve što je do njih. Ali nije sve do njih - ponešto je i do nas!

PS:

Budući sam godinama živjela u Češkoj - toliko da posjedujem i češki rodni čislo(broj) sasvim sigurno se može reći da sam pristrasna kada je riječ o ambasadorici Hřebíčkovoj, jer je doživljavam kao svoju, ali ova bilješka i nije pisana sa namjerom da budem nepristrasna.

I, zamalo da zaboravim: "Da je vječna Slovačka i Crna Gora", tim je riječima ekselencija Gandel završio svoj govor.

E, pa - da su vječne!