Lov na vještice

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Nekoliko dana unazad Podgorica je ličila na Salem, provincijsku enklavu u američkoj državi Masačusets. U Salemu se koncem 17. stoljeća sudilo vješticama. Zapravo, mladim ženama koje bi prije toga prokazali oni koji ih iz nekog razloga nijesu voljeli. Mještani, komšije. Oni koji su živjeli pored njih, ili samo nekoliko kuća dalje. Optužene bi ili priznale zločin, ili bi bile javno pogubljene. Vješanjem. Mnogi su obješeni, a oni koji nijesu, javno su žigosani zbog zločina koji nijesu počinili. U danima iza nas kao da se cijela Crna Gora volšebno premetnula u Salem. U noći 26. oktobra vlast je objavila početak lova na vještice. U našoj stvarnosti vještice su Turci. Optuženi za težak zločin. Za noževe i prolivenu krv. Javni poziv na linč državljana Turske, a koji su objavili režimski mediji, zlokobno je odjeknuo Crnom Gorom. Učmalom, rasističkom i nacističkom provincijom Aleksandra Vučića. Ako neko ne zna, ili i dalje spava sa očima izvan svakog zla, već pet godina Crna Gora je baš to. Obećana zemlja za svakog šovinistu. Režim i mediji u milosti režima svečano su otvorili sezonu lova na Turke. Razularena masa konačno je bila u prilici da svijetu objavi svoju prirodu, i svrhu. Ulicama su razgonili Turke na buljuke, i svaki od lovaca bio je novi Obilić.

Nakon istorijskog poraza na Kosovu, koji se vjekovima slavi kao veličanstveni trijumf, kucnuo je čas osvete. Osvete arhineprijatelju. Formacije nasilnika, skrivenih ispod kapuljača i maski, paradirale su ulicama i kvartovima tražeći Turke. Policija je imala ulogu privatne agencije za obezbjeđenje. Ne onih izloženih linču, već onih koji linčuju. Deža vi, ili, scene koje su u Srbiji svakodnevica. Manir je isti, sve su ostalo nijanse. Lomača je upaljena, i samo treba naći nekog ko će na njoj izgorjeti. Valja prinijeti žrtvu i utoliti glad vaskrslih 90-ih. Ništa se nije dogodilo slučajno. Pa ni nekoliko verzija istog događaja. Zbog kojeg je sve i počelo. Uhapšeni su pogrešni ljudi. Jer su Turci, a svi Turci su isti, zar ne? Onda su opet uhapšeni pogrešni ljudi, i ispostaviće se da su u tuči učestvovala trojica državljana Azerbejdžana i jedan državljanin Turske. No, niko nije lovio Azerbejdžance. Niko u podivljalom nacističkom kolu nije podvriskivao „Ubij Azerbejdžanca!“. „Ubij Turčina“ je poklič na koji smo navikli, i zašto, pobogu, mijenjati tradiciju? A onda opet holivudski preokret. I uhapšeni Azerbejdžanci nijesu oni Azerbejdžanci koji su krivi za učešće u tuči, a Turaka najednom više nema?! Ako se ne varam potonja istina izišla iz usta Uprave policije glasi baš tako. I onda? Što činiti s već učinjenim? Ko će odgovarati za haos i strah koji su noćima vladali ulicama Crne Gore? Za polomljene i zapaljene radnje državljana Turske? Za svako tursko dijete koje danima nije izašlo iz kuće, plašeći se odmazde rulje? Zar će iko odgovarati ako znamo da je režim proizveo i haos i strah. Ako znamo da je nad vlastitim kontrolisanim haosom režim umalo izgubio kontrolu? Da li će svi oni restorani, koji su neodoljivo ličili na krčmu iz Tarantinovog filma „The Hateful Eight“, uputiti izvinjenje zbog javne manifestacije rasizma? Jer, na vratima Tarantinove snijegom zavijane planinske krčme piše: „Meksikancima i psima zabranjen ulaz“. U našoj interpretaciji rasizma ulaz je zabranjen Turcima, psi su, još uvijek, dobrodošli.

U što se pretvorila Crna Gora? U državu koja isključuje i proganja svaku Drugost. U državu u kojoj je nasilje poželjan obrazac ponašanja, a laž istina koja se ne preispituje? U državu u kojoj se premijer ne bavi „seoskim temama“. A seoske teme su, između ostalih, fašizam koji buja, i zemlja koja nestaje. Isti premijer kojem je Vojislav Šešelj posvetio knjigu „Nedorasli Srbin i nakrivo nasađeni Montenegrin Milojko Spajić“. No, sve su to valjda „seoske teme“, pa i svakodnevno poniženje koje Spajić mora da istrpi. Jer gazda je gazda, a rob je rob. Ko će odgovarati za govor mržnje koji je i jedini govor koji smo mogli čuti ovih dana, dok su režimske navijačke horde ulicama jurile Turke? Ko će odgovarati za govor mržnje u medijima mržnje?

Niko. Nemojmo se zavaravati. Laž nudi komfor, ali je i dalje laž.