Vi ste uzrok, Vraneš je posljedica

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Već odavno je opšte mjesto pjesma pastora Martina Nimelera. Pjesma o onima koji dolaze i odvode. Znate već, prvo su došli po jednog, drugi se češkao po glavi, pa su došli po drugog, a treći je posmatrao mjesečinu i pjevao o kosmosu. Tako nekako, jer već smo je toliko puta izgovorili i napisali, da bi je bilo nepristojno opet sricati. Bilo bi to opšte mjesto opšteg mjesta. No, bez obzira na nelagodu recikliranja i prizivanja istog teksta, stvarnost nas svakodnevno upućuje na dobrog, starog pastora Nimelera. Naročito nas upućuje ovih dana kad se vaskolika Crna Gora zgražava nad notornim šovinistom Vranešom.

A u svom zgražavanju najglasniji su Vranešovi saveznici, koji su, sad već mitske 2020. kopljem pravednika proboli aždaju od trideset ljeta. Kažete da je Vraneš mizogin. Ne, gospodo, Vraneš je neofašista, koji je zahvaljujući vama prvi čovjek jedne opštine. Da nije bilo vas, koji danas naričete nad uvredama Darija Vraneša, Vraneš bi i dalje kusao pečeno prase ispod nekog vašarskog šatora, poskakujući i podvriskujući u kolu kojim se prolama popijevka o Turcima koji leleču i bulama koje kukaju. I nikako nije u redu ophođenje Vraneša prema vama. Ja bih vam, recimo, bio vječno zahvalan, a sasvim je moguće da bih vam i spomenik od bronze načinio. Ili bar jedan most po vama zvao.

Ali, ja nijesam Vraneš. Ja sam od onih crnogorskih nacionalista, koji su ogrnuti zastavama branili kapital bivšeg režima. Ja sam i od onih koji su izdašno plaćeni ne bi li u šinjelu patriotizma branili prljavi novac posljednjeg balkanskog diktatora. Jeste, baš tako ste zvali Đukanovića. A vaš kolumnista, koji je iz ruku diktatora 2003. primio najviše državno priznanje, uz snishodljiv i ekstatičan osmijeh, kasnije će, po nalogu gazde i za jednokratnu upotrebu, napisati pjesmu Diktatorski bluz. A na premijernom izvođenju pjesme o strašnom diktatoru pjesnikovi saborci i masa hrabro će u megafon kazati: „Diktator svaki jednom mora pasti!“

Avaj, i danas me obuzme jeza kad kao video kasetu unazad premotam scene s podgoričkih ulica, na kojima oni, koji su glodali kosti s trpeze strašnog diktatora, o istome pjevaju, i to bluz! I bi pad. Ali ne bi diktator. Lagali ste, po navici, i u skladu s tradicijom. Lagali u novinarskim tekstovima, u javnim nastupima, lagali u poeziji. Elem, u poeziji je dozvoljeno lagati, zbog toga vam ne treba zamjeriti. Ali od pada vašeg imaginarnog diktatora prođoše mnoga ljeta, a nove poezije i uličnih igara ni na vidiku.

Zato, nemojte mi uzeti za zlo, svi vi koji ste s Vranešom krvarili na poprištima, a danas ronite suze zbog njegovih šporkih riječi, ali prilično sam ravnodušan na sve to. Oprostite mi moju ravnodušnost, kao što ja opraštam dužnicima svojim. Znate, svih tih godina, i svih ovih godina, Vraneš je bio isti. Nije se mijenjao protokom vremena. Vi, ipak, jeste. Vraneš je oduvijek isti. Sljedbenik ideologije krvi i tla. Šovinista kojeg ste vi proizveli u vlastodršca. On je bio isti svih onih i ovih godina kad ste nam govorili da nam se pričinjaju četnici. Da je to samo plod uobrazilje onih koji brane bivše. A bivši su jednom bili vaši, i vi njihovi. Baš ti bivši su stvorili vas, kao što ćete vi kasnije stvoriti Darija Vraneša, Dritana Abazovića i ostalu poslugu Aleksandra Vučića.

Stoga, oprostite moje sentimentalno nevaspitanje, ali, ne bih da se uplićem u porodične sukobe, jer nije pristojno. A vi ste, ipak, porodica. Ili ste to bili? Onda kad su svi vaši vraneši bljuvali vatru na sve što nije srpsko, i onda kad su svi vaši vraneši, onako kako i priliči primitivnom obliku života, svakodnevno javno linčovali žene koje bi se drznule da im kažu da nije dobro to što čine. To nije bila mizoginija, već izliv ljubavi? To nije bio govor mržnje, već izmaštana stvarnost crnogorskih nacionalista? Zato, ne zamjerite što, kao vaši tvorci, nijesam prolio more suza nad neobičnim slučajem Darija Vraneša.

Budući da je jedan od prvaka koncerna Vijesti, usred svog četvrtka, kazao da ste se morali boriti protiv mafije, makar rame uz rame s crnim đavolom, nameće se izreka: „Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu pucaju“. Istina, vi nijeste sadili tikve, vi ste s đavolom na ulicama tražili Boga i čuvali Božje hramove. Od zlih Crnogoraca. Vi ste uzrok, Vraneš je posljedica.

Onda? Kome pripada štafeta licemjerja? Vama, ili vašem čedu Dritanu Abazoviću, koji je potpisao tzv. Temeljni ugovor, i crnogorske bogomolje poklonio Aleksandru Vučiću, a danas grdi Milojka Spajića zbog tajnog ugovora s privrednicima?!

Zaista je teško odlučiti ko je veći licemjer. Očevi, ili njihovi bludni sinovi.  

*Nije dozvoljeno preuzimanje kolumne bez saglasnosti redakcije portala Antena M