Dobro došli u Britaniju 2025. gdje riječi muzičara izazivaju više bijesa nego užasi u Gazi

Tema šta se desilo na Glastonbariju zasjenila je bijes zbog pravih bombi i stvarnih smrti, i mislim da je to namjerno, piše u kolumnista Ouen Džons u današnjem osvrtu za Guardian.

Uporedimo dvije vijesti iz proteklih dana. U subotu, Bobi Vylan, frontmen rap-pank dua Bob Vylan, uzviknuo je „smrt, smrt IDF-u“ – misleći na Izraelske odbrambene snage – sa bine West Holts na Glastonbariju, a dio publike mu se pridružio. Nastup je prenosio BBC uživo. Dan ranije, izraelski list Haaretz objavio je da su izraelski vojnici i oficiri priznali da su im dali naredbu da pucaju na nenaoružane Palestince koji su čekali u redu za pomoć. Prošlog mjeseca, na ovaj način je ubijeno oko 600 očajnički gladnih Palestinaca, među kojima mnogo djece.

Pet riječi s jedne strane. Šesto ubijenih s druge. Koja vijest dominira naslovnim stranama britanskih novina, vodećim informativnim emisijama, izaziva neprekidne izvještaje BBC-a i tjera premijera i bezbroj političara da osude taj gnusni čin? Naravno, to je upravo tih pet riječi koje je Vylan izgovorio. Koliko je moralno izgubljeno društvo u kojem uzvik protiv genocidne strane vojske izaziva političku i medijsku buru, dok namjerno izgladnjivani, nenaoružani ljudi koji stradaju po naredbi izraelskog vrhovnog štaba prolaze gotovo nezapaženo?

U Gazi se dešava genocid: tako tvrde stručnjaci za genocid, uključujući i one iz Izraela. Sama riječ genocid ne može u potpunosti opisati šta se događa u Gazi. Genocid znači uništavanje temelja civilizacije – od domova do škola i poljoprivrede – i nasilno protjerivanje ljudi sa njihove zemlje. Znači uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene zaštite. Znači da cijele porodice nestaju u nebiranim bombardovanjima. Znači da bebe gore žive i guše se pod ruševinama.

Ako se bijes mora usmjeriti na riječi, pogledajte genocidne izjave izraelskih političara izgovorene sa ponosom. Ministar finansija Izraela u maju je rekao da „Gaza treba biti potpuno uništena“. Ili ovog vikenda, izraelski ministar nacionalne bezbjednosti, Itamar Ben-Gvir, zahtijevao je trajni prekid svih pomoći Gazi, što u praksi znači smrt civilima u Palestini. Te izjave stoje iza vatrene moći i znače stvarne žrtve. Britanija i dalje snabdijeva izraelsku vojsku ključnim dijelovima oružja, koje se koristi za sprovođenje tih naređenja.

I upravo je u tome poenta: kampanja skretanja pažnje s britanske saučesničke uloge u zločinu vijeka. Oni koji omogućavaju genocid prikazuju se kao moralno časni umjerenjaci, dok su protivnici genocida etiketirani kao zli, opasni ekstremisti. Zato britanski državljani koji služe u IDF-u nisu pod istragom za ratne zločine u Gazi, dok je vlada započela proces stavljanja Palestine Action na listu zabranjenih organizacija, stavljajući je u isti rang sa Islamskom državom i nasilnim neonacistima, nakon što su aktivisti te grupe bacali boju na vojne avione.

Policija Avon i Somerset je saopštila da će pokrenuti krivičnu istragu nastupa Bob Vylana i Kneecapa na Glastonbariju. Dobrodošli u Britaniju 2025, gdje muzičare koji se bune protiv genocida vode pred sud, dok političari koji genocid omogućavaju slobodno šetaju. Istovremeno, ministarka vlade Liza Nandi uložila je bijesnu izjavu u Donjem domu o Bob Vylanovom nastupu i odluci BBC-a da prenosi njihov koncert uživo – što je ocijenila važnijim za parlament nego rasprava o tome kako spasiti ljude iz Gaze, koje je šef Crvenog krsta nazvao „gorim nego pakao na zemlji“.

BBC i Glastonbari su izjavili da je Vajnov uzvik bio antisemitistički. Meni lično mnogo je uvredljivije miješati cijeli jevrejski narod sa vojskom čije su akcije dovele do izdanja naloga za hapšenje Netanjahua i njegovog bivšeg ministra odbrane zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti od strane Međunarodnog krivičnog suda.

Bobi Vylan je upravo objavio izjavu u kojoj jasno kaže da se protivi „smrti Jevreja, Arapa ili bilo koje druge rase ili grupe ljudi“. Umjesto toga, pojašnjava da „smrt IDF-u“ znači „raspustiti nasilnu vojnu mašineriju“. Amin: IDF treba biti raspušten. Vojska koja počini genocid izgubila je pravo da postoji. Trebalo bi je zamijeniti snagom sposobnom da štiti bezbjednost svih ljudi između rijeke i mora, bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili vjeru, što vjerovatno znači međunarodne mirovne snage.

I ja vjerujem da ljudi ne bi smjeli da stradaju. Rat u Gazi, koji je odnio desetine hiljada palestinskih života, odnijeo je i stotine vojnika IDF-a. Pitajte one koji su se pridružili Vajnovom uzviku da li podržavaju ulazak IDF-a u Gazu, i dobićete jedinstven odgovor „ne“. Da su ih poslušali, osim što bi se spriječio genocid, ti izraelski vojnici bi još uvijek bili živi.

Milioni ljudi gledali su uživo užase u Gazi. Očekuju sasvim razumljivo da njihovi političari podijele njihov bijes: umjesto toga, vide kako ih ti isti političari nastavljaju naoružavati. Očekuju da mediji drže vlast odgovornom, kod kuće i u svijetu: umjesto toga, svjedoče prikrivanju užasa. Ono što je pokretalo Vajnov uzvik bila je odbojnost prema zločinima protiv čovječnosti i frustracija prema političarima.

Ne može se dugo vrtjeti svijet naopačke. Na kraju, ovaj zločin je previše grozan, previše dokumentovan i bezobrazno neosviješćen da prođe nekažnjeno. Jednog dana će doći obračun, i oni koji su pomogli uništenju Gaze će odgovarati za svoje riječi i djela, a ne oni koji su se tome suprotstavili.