Oni izlaze na izbore u velikom broju i angažovani su, ali ne očekujte političke potrese – politički su raznovrsni kao i svi drugi, objašnjava u današnjem tekstu za Guardian Kristina Hjubner, predavačica kvantitativnih društvenih nauka na Univerzitetu u Šefildu.
Vlada je najavila da će sniziti izborni cenzus na 16 godina za sve izbore u Velikoj Britaniji, do sljedećih parlamentarnih izbora. Još 1969. UK je bila prva velika demokratija koja je sa 21 na 18 godina spustila starosnu granicu za glasanje. Malo ko je tada znao šta da očekuje od te promjene.
Danas je situacija drugačija. U zemljama poput Austrije, Argentine i Brazila, kao i u dijelovima Njemačke, a u Velikoj Britaniji u Velsu i Škotskoj, 16-godišnjaci i 17-godišnjaci već imaju pravo glasa na nekim ili svim izborima.
Iz tih mjesta možemo mnogo naučiti o tome šta se dešava kada 16-godišnjaci i 17-godišnjaci dobiju glas. Moji kolege i ja smo to godinama istraživali, a glavni zaključak je jednostavan: ništa loše se ne događa kad se izborno pravo spusti na 16 godina.
Uključivanje 16-godišnjaka i 17-godišnjaka u birački spisak ne mijenja rezultate izbora niti ih čini manje reprezentativnim. Oni su podjednako kvalifikovani za glasanje kao i stariji birači. Istraživanja iz Njemačke i Austrije pokazuju da mogu izabrati političku partiju ili predstavnika koji najbolje odražava njihove stavove, jednako kao i nešto stariji glasači.
Ali neke stvari bi mogle postati bolje za mlade i za demokratiju u cjelini, naročito ako se mladi ozbiljno shvate kao birači i dobiju kvalitetno obrazovanje o političkim pitanjima. Evo šta se može očekivati kad 16-godišnjaci i 17-godišnjaci glasaju na sljedećim izborima u Velikoj Britaniji.
Veća izlaznost među najmlađim prvog puta glasačima
Kad 16- i 17-godišnjaci prvi put izađu na izbore u Velikoj Britaniji, očekujte da će izaći u približno istom broju kao i ostali birači, a čak i češće od drugih birača koji glasaju prvi put, onih između 18 i 20 godina.
U Austriji, Latinskoj Americi, Škotskoj, Velsu i njemačkim saveznim državama gdje je starosna granica spuštena na 16, mi smo često primijetili da ti najmlađi glasači izlaze na izbore češće nego oni kojima je pravo dato sa 18 godina.
Razlog vjerovatno leži u tome što su mlađi u punom školovanju i često još žive sa roditeljima, pa su za razliku od 18-godišnjaka do 20-godišnjaka, koji obično glasaju u periodu velikih životnih promjena – odseljavanje, posao ili dalje školovanje – stabilniji i angažovaniji prvi birači.
Bez značajnih promjena u rezultatima izbora
Niža izborna granica vjerovatno neće uticati na ishode izbora. Šesnaestogodišnjaci i 17-godišnjaci čine između 1,5 i manje od 5 odsto stanovništva u biračkim mjestima širom Velike Britanije. Njihov uticaj na procent glasova biće vrlo mali, i to samo u krajnje nevjerovatnom slučaju da svi izađu na izbore i glasaju jednako.
Oni koji tvrde da je spuštanje izbornog cenzusa na 16 godina potez Laburista da osiguraju više glasova na sljedećim izborima, vjerovatno griješe. Mladi su politički raznoliki i ne glasaju svi za iste partije. U Brazilu su, na primjer, mladi na predsjedničkim izborima 2022. glasali vrlo slično kao i ostale starosne grupe, a u Austriji, gdje su 16-godišnjaci i 17-godišnjaci glasali još od 2007, njihovo uključivanje nije promijenilo političku scenu.
Čak ni na tijesnim izborima, poput referenduma o nezavisnosti Škotske 2014, kolega Jan Ajhorn sa Univerziteta u Edinburgu pokazao je da učešće najmlađih birača nije promijenilo ishod, jer su oni glasali raznoliko.
Političke partije i mediji koji se obraćaju mlađim glasačima
Bilo koja politička partija može osvojiti podršku prvih birača, ali mora da se uključi i ponudi im atraktivne politike, kako ističe Laura Sera.
Možemo očekivati i da će mediji više obraćati pažnju na mlađe glasače u svojim izvještajima. BBC Scotland je 2014. podigla vidljivost 16-godišnjaka i 17-godišnjaka formiranjem raznolikog panela mladih prvih glasača koji su učestvovali u programima, debatama i bili publika finalnog TV sukoba u vezi sa referendumom.
Mladi koji glasaju utiču i na odrasle oko sebe. Kad glasaju sa 16 i 17 godina, dok su još u kući sa roditeljima, imaju priliku da oblikuju političke razgovore u porodici i domaćinstvu. U društvu koje se stari, političke partije i mediji koji dopiru do mladih, kao i razgovori za stolom o politici između generacija, mogu donijeti pozitivne promjene.
Potencijalno jača demokratija
Na duže staze, uključivanje 16-godišnjaka i 17-godišnjaka može demokratiju učiniti otpornijom. U Austriji i Latinskoj Americi mladi koji glasaju od 16 ili 17 godina zadovoljniji su demokratijom i njenim institucijama – parlamentom ili partijama.
Snižavanje cenzusa može biti prilika i za smanjenje nejednakosti u učešću na izborima. Vidimo velike razlike u izlaznosti među različitim grupama stanovništva, ali nakon spuštanja granice u Škotskoj, 16-godišnjaci i 17-godišnjaci su pokazali podjednaku angažovanost bez obzira na društveno porijeklo.
Škole i fakulteti imaju ključnu ulogu u nadoknadi nedostatka roditeljskog ili vršnjačkog uticaja da se mlade motiviše na glasanje. Kvalitetno i obavezno građansko obrazovanje za sve mlade mnogo znači za demokratiju na duge staze. Austrija je uspješno spojila spuštanje izbornog cenzusa sa velikom reformom i investicijama u građansko obrazovanje. U Škotskoj su mladi koji su u školama učili o politici češće izlazili na izbore tokom 20-ih godina.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR