Predsjednik Francuske Emanuel Makron objavio je da će priznati palestinsku državu, što je izazvalo oštre reakcije Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, i otvorilo vrata da i druge velike zemlje možda krenu istim putem.
Reuters donosi detalje u vezi sa Makronovom najavom, podstaknutom rastućim globalnim ogorčenjem zbog gladi i razaranja u Gazi usred rata Izraela protiv Hamasa, kao i stavovima drugih zemalja po pitanju priznanja palestinske državnosti.
ŠTA JE MAKRON REKAO?
Makron je objavio pismo poslato predsjedniku Palestinske uprave Mahmudu Abasu, u kojem potvrđuje namjeru Francuske da krene ka priznanju i da radi na tome da ubijedi i druge partnere da učine isto. Rekao je da će zvaničnu najavu dati na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija narednog mjeseca.
Francuska je sada prva velika zapadna zemlja koja mijenja svoj diplomatski stav o palestinskoj državi, nakon što su Španija, Irska i Norveška to zvanično učinile prošle godine.
ZAŠTO JE OVO ZNAČAJNO?
Odluka da se prizna palestinska državnost uglavnom ima simbolično značenje, budući da Izrael i dalje okupira teritorije na kojima Palestinci već dugo žele da uspostave svoju državu – na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom.
Međutim, potez Francuske, koja je dom najvećim jevrejskim i muslimanskim zajednicama u Evropi, mogao bi podstaći pokret koji je dosad bio predvođen manjim državama, koje su generalno kritičnije prema Izraelu.
Takođe, time Izrael izgleda sve izolovanije na međunarodnoj sceni zbog rata u Gazi, koja trpi talas gladi koju je šef Svjetske zdravstvene organizacije ove sedmice nazvao „masovnim izgladnjivanjem izazvanim ljudskom rukom“.
Izrael navodi da je posvećen omogućavanju dopremanja pomoći u Gazu, ali da mora kontrolisati njen protok kako ne bi dospjela u ruke militantima. Tvrdi da je dozvolio dovoljne količine hrane tokom rata i za stanje optužuje Hamas.
ZAŠTO JE MAKRON TO URADIO?
Makron je mjesecima naginjao ka ovoj odluci, kao dio nastojanja da se očuva ideja o rješenju sa dvjema državama, uprkos pritiscima da to ne čini.
Odluku je donio uoči konferencije Ujedinjenih nacija koju će naredne sedmice zajedno organizovati Francuska i Saudijska Arabija, s ciljem da utiče na druge zemlje koje razmatraju ovaj korak ili još oklijevaju.
KAKAV BI TO UTICAJ MOGLO IMATI NA FRANCUSKO-IZRAELSKE ODNOSE?
Prije Makronove najave, izraelski zvaničnici su mjesecima lobirali da spriječe ono što su neki nazvali „nuklearnom bombom“ za bilateralne odnose.
Izvori upoznati sa situacijom tvrde da su izraelska upozorenja Francuskoj išla od smanjenja obavještajne saradnje, do otežavanja francuskih inicijativa u regionu – čak i nagovještaja moguće aneksije dijelova Zapadne obale.
KO BI MOGAO BITI SLJEDEĆI?
Odluka Francuske mogla bi izvršiti pritisak na velike zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Australije, Kanade i Japana da krenu istim putem. U skorijem roku, Malta i Belgija bi mogle biti sljedeće članice Evropske unije koje će to učiniti.
Jedan britanski ministar rekao je danas da Britanija podržava konačno priznanje palestinske države, ali da bi trenutni prioritet trebalo da bude ublažavanje patnje u Gazi i postizanje prekida vatre između Izraela i Hamasa.
Njemačka je istog dana saopštila da ne planira priznanje palestinske državnosti na kratak rok, već da joj je prioritet „davno zakašnjeli napredak“ ka rješenju sa dvjema državama – Izrael i palestinska država koje koegzistiraju u miru.
Ministar vanjskih poslova Italije rekao je da do priznanja mora doći istovremeno sa priznanjem Izraela od strane nove palestinske države. „Palestinska država koja ne priznaje Izrael znači da problem neće biti riješen“, izjavio je Antonio Tajani na skupu u Rimu.
KO JE JOŠ PRIZNAO PALESTINSKU DRŽAVNOST?
Prošle godine, Irska, Norveška i Španija priznale su palestinsku državu sa granicama koje su postojale prije rata na Bliskom istoku 1967. godine, kada je Izrael zauzeo Zapadnu obalu, Gazu i Istočni Jerusalim.
Međutim, one su takođe priznale da te granice mogu biti promijenjene kroz eventualne pregovore o konačnom rješenju, te da njihova odluka ne umanjuje uvjerenje u temeljno pravo Izraela da postoji u miru i bezbjednosti.
Oko 144 od 193 članice Ujedinjenih nacija priznaje Palestinu kao državu, uključujući većinu zemalja globalnog juga, kao i Rusiju, Kinu i Indiju. Međutim, samo nekoliko od 27 članica Evropske unije to je učinilo – uglavnom bivše komunističke zemlje, kao i Švedska i Kipar.
Generalna skupština UN-a odobrila je faktičko priznanje suverene palestinske države u novembru 2012. godine, podizanjem njenog statusa u toj organizaciji sa „entiteta“ na „državu posmatrača koja nije članica“.
KAKVE SU BILE REAKCIJE SVIJETA – SAD, IZRAELA I PALESTINACA?
Premijer Izraela Benjamin Netanijahu osudio je odluku Francuske, jedne od najbližih izraelskih saveznica i članice G7, rekavši da takav potez „nagrađuje teror i prijeti stvaranjem još jednog iranskog pijuna“.
Ministar odbrane Izraela Izrael Kac opisao je odluku kao „sramotu i kapitulaciju pred terorizmom“. Dodao je da Izrael neće dozvoliti formiranje „palestinskog entiteta koji bi ugrozio našu bezbjednost i opstanak“.
Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je da Sjedinjene Države „oštro odbacuju“ Makronov plan.
„Ova neodgovorna odluka samo služi Hamasovoj propagandi i unazađuje mir“, napisao je Rubio na mreži X. „To je šamar žrtvama sedmog oktobra“ – misleći na Hamasov napad na Izrael 2023. godine koji je pokrenuo rat u Gazi.
Zahvalivši Francuskoj, potpredsjednik Palestinske uprave Husein Al Šeik izjavio je da Makronova odluka odražava „posvećenost Francuske međunarodnom pravu i podršku pravu palestinskog naroda na samoopredjeljenje i uspostavljanje naše nezavisne države“.
Palestinska oslobodilačka organizacija priznala je pravo Izraela na postojanje u miru na početku mirovnog procesa uz podršku SAD-a 1993. godine, koji je postavio temelje za Palestinsku upravu, u nadi da će to biti korak ka državnosti.
Ali Hamas i drugi palestinski islamistički militanti, koji već dugo dominiraju Gazom i često se sukobljavaju sa izraelskim snagama na Zapadnoj obali, odbijaju da priznaju Izrael.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR