A od Putina, tapšanje po ramenu: Srbiji su u pomoć pritekle Kina, EU i Norveška, ali na tom spisku Rusije nema

Piše: Lana Gedošević

Oprema, testovi, stručnjaci, milioni eura, donacije... Sve ovo Srbija je u prethodnih nekoliko dana dobijala od Kine, EU i pojedinih zemalja kako bi se što bolje i efikasnije izborila sa pandemijom koronavirusa, ali na tom spisku nije bilo prijateljske Rusije.

Štaviše, izgleda kao da je u sveopštem metežu i potpuno vanrednim okolnostima jednostavno nestala sa radara ovdašnje javnosti i političara, koji su se do prije izvesnog vremena rado pozivali na savezništvo, kulturne, a nekada i bratske odnose sa prijateljem sa istoka.

 Jednostavno, sve oči su bile uprte u najpre EU, što je prirodno, a kada je u prvom trenutku ta "slamka spasa" izostala, na površinu je isplivala Kina koja je u nekoliko dana organizovala pomoć. Ta pomoć je, sa četiri aviona dopremljena u Srbiju, ali je i - plaćena našim novcem.

I sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo je da je jedina koja može da pomogne u ovoj situaciji upravo Kina, ali u toj rečenici, a ni u svakoj sljedećoj, Rusije nije bilo nigdje.

Šta se dogodilo pa više niko ni ne uperuje prst u "Putina spasitelja", kako inače dio srpske javnosti, uglavnom nerelano, voli da posmatra odnos ruskog predsjednika prema Srbiji?

Podrška, ali verbalna

Doduše, ne može se reći da nijesu pitali "za zdravlje". Jesu, i to ministra spoljnih poslova Ivicu Dačića, koji je prije desetak dana razgovarao sa svojim ruskim kolegom Sergejom Lavrovim, koji je poželio brzu i uspješnu borbu protiv koronavirusa, ali i rekao da će Rusija "kao i uvijek pomoći Srbiji".

Verbalna podrška je, dakle, neupitna, ali nakon nje je uslijedio muk sa ruske strane. U međuvremenu, u Srbiju su stigli Kinezi, avioni sa medicinskom opremom, novac iz Evropske unije, donacija iz Norveške, a najavljena je i pomoć iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UEA).

U prevodu, od onih za koji većina građana Srbije misli da su jedini i istinski prijatelji koji nesebično pomažu kada god treba, iako podaci govore sasvim suprotno, za sada stiže samo tapšanje po ramenu.

Da li je to iznanađenje, ili ipak ne?

 Za neke, sa jedne strane, jeste jer, prema do sada dostupnim informacijama, Rusija navodno nema, poput ostatka svijeta, ozbiljne probleme sa pandemijom, zbog čega bi mogla da pruži pomoć kome je potrebna.

Pomoć sa Italiju

To je, recimo, učinila, kada je u pitanju Italija kojoj je, kako je saopštilo rusko Ministarstvo odbrane, uputila pomoć "spakovanu" u više od 10 aviona, u kojima je i medicinska oprema, uređaji za dezinfekciju otvorenih prostora, sanitetski materijal i ruski virusolozi i epidemiolozi.

Ipak, to je u dijelu prije svega zapadne javnosti protumačeno kao pokušaj da joj Rim pomogne u ukidanju sankcija koje joj je nametnula EU. Iz Kremlja je takva namjera demantovana, gdje su istakli da nije riječ ni o kakvim kalkulacijama.

Sa druge strane, spekuliše se i da Rusija krije podatke o koronavirusu, i da brojka od nešto više od 400 oboljelih u zemlji u kojoj živi više od 250 miliona ljudi nije realna.

Kako za "Blic" objašnjava Igor Novaković iz Centra za međunarodne i bezbjednosne poslove (ISAC fond), sa jedne strane Rusi se najviše bave sobom, EU ima odgovornost prema Zapadnom Balkanu da kasnije stvari ne bi bile pogrešno shvaćene, a Kineze je Srbija pozvala u pomoć.

- Rusi vjerovatno čekaju momenat da njihova pomoć bude na svjetskom nivou ispraćena, kao što je bio slučaj kada su to uradili sa Italijom - kaže on.

Ograničeni resursi

Na pitanje o tome zašto se u Srbiji ni ne pominje da bi Rusija mogla biti ta koja će priskočiti u pomoć u trenutnoj situaciji, niti se od nje bilo šta traži, on kaže da je to pitanje za nosioce vlasti.

 A nosioci vlasti kažu da Rusija ima svojih problema. Tako je, naime, odgovorila Suzana Vasiljević, savjetnica predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, na pitanje šta je sa pomoći iz Rusije?

- Danas u Srbiju iz Rusije stiže manji avion sa pomoći. Ne znam šta se nalazi u njemu. Rusija ima dosta svojih problema i prvo treba da obezbijedi sve za svoje stanovnike - rekla je ona.

Da su ruski resursi ograničeni smatra i Novaković.

- Tako da, kada se već trude da pomognu, onda bi bilo korisno da se ta pomoć iskoristi i u svrhe spoljne politike. Vjerovatno biraju gdje bi ona mogla da bude najvidljivija - pojašnjava on.

- Ne moraju se benefiti očekivati odmah, ali na duži rok da - priča on.

Kao primjer navodi Kinu koja isprva ni sama nije bila spremna za sve što joj se desilo sa koronavirusom, ali koja se sa njim prva izborima. Ona je sada, priča Novaković, ta koja pomaže drugima, što će u velikoj mjeri uticati i na njen spoljno-politički imidž, prije svega u EU.

Sa treće strane, jedno od objašnjenja moglo bi da bude i to da je i sama Rusija u velikom problemima, prije svega ekonomskim, uzrokovanim padom cijene nafte na svetskom tržištu, ali i ratom sa Saudijskom Arabijom.

Procjenjuje se da bi ako cijena nafte padne ispod 30 dolara, što se najavljuje, Rusija mogla da se nađe u ozbiljnom problemu.

EU, Kina, Norveška, Indija...

Ministarka za evropske integracije Jadranka Joksimović je prije nekoliko dana rekla da ministarstvo na čijem je čelu kontinuirano radi sa svim partnerima, od Evropske unije, preko Kraljevine Norveške do NR Kine, u cilju pronalaženja kako finansijskih sredstava za nabavku medicinske opreme, tako i za nabavku same medicinske opreme. Pomenula je i Indiju.

- Nije trenutak niti način da se kao na tasu mjeri ko je pružio više ili manje pomoći, jer smo svi u "istom sosu". Svi partneri su ponudili pomoć u odnosu na stepen ugroženosti njihovih građana i mogućnosti koje imaju u borbi protiv pandemije korona virusa - rekla je ona.

I potpuno je u pravu, osim što, ako se pogleda i ova lista partnera, na njoj Rusije baš i nema.