20.09.1991.
Na svečanoj sjednici Skupštine Crne Gore, održanoj na Žabljaku na današnji dan prije 32 godine, najmlađa jugoslovenska republika, koja je pune dvije godine sistematski zatirala tragove svoje državnosti, proglašena je ekološkom državom. Mimo dnevnog reda, raspravu pod vedrim durmitorskim nebom obilježili su zloglasni tonovi, priča o istrebljenju srpskog naroda, granicama, sukobima i najava učešća Crne Gore u ratu koji je JNA već uveliko vodila protiv Jugoslavije.
Osim poslanika crnogorskog Parlamenta, tog 20. septembra 1991. sjednici zakonodavnog doma prisustovale su i brojne zvanice iz političkog i kulturnog života Republike, vjerski poglavari, potpredsjednik Predsjednštva Jugoslavije... Iako je u inostranstvo upućeno oko 60 pozivnica, skoro niko iz bijelog svijeta nije došao da uveliča svečanost u "ekološkoj prijestonici planete".
Poslanik Narodne stranke Mitar Čvorović zatražio je na samom početku da se Deklaracija skine s dnevnog reda „jer u zemlji bjesni rat koji može izmijeniti kartu Evrope, a ne samo Crne Gore“.
„Danas, kad se na teritoriji federalne države vodi krvavi rat do istrebljenja jednog dijela srpskog naroda, prvenstveno treba raspravljati o ratu, odnosno aktivnostima vezanim za taj rat... Danas je vrijeme da razgovaramo o granicama sa Hrvatskom, jer već sjutra može biti kasno. Može se desiti da Crna Gora izgubi teritorije veoma važne za suverenitet Boke, a samim tim i Crne Gore. Čemu tolika žurba da se odredi međunarodni status Crne Gore kad nam predstoji mnogo posla da prvo vidimo sa kim ćemo i kako ćemo“, kazao je poslanik Čvorović.
Za riječ je javio i mitropolit Crnogorsko-primorske mitropolije Amfilohije, koji se uzdržao od priče o ratu, ali je kao gost tražio da se dio Deklaracije preformuliše: „Ja nisam član Parlamenta, ali sam na neki način član ovog naroda, i odgovoran za ljepotu ovog tla, pa bih htio u vezi Deklaracije da umolim ako je moguće da se treći i četvrti pasus drugačije formulišu“, kazao je Amfilohije, čitajući predložene izmjene.
Potpredsjednik Predsjedništva Jugoslavije Branko Kostić saopštio je svečanom skupu, ali i crnogorskoj javnosti koja je u direktnom prenosu pratila skupštinsko zasijedanje, da se „ratna katastrofa približava i granicama Crne Gore“.
„Hrvatski bojovnici su nagomilali snage svoje i na našim granicama, iako smo mi i danas i juče govorili da se Crna Gora ne brani samo na njenim granicama. I ja bih podsjetio da čitava naša istorija, na koju s razlogom možemo biti ponosni, pokazuje da su Crnogorci najčešće bili u situaciji da s njiva idu u rat i da se iz rata vraćaju na svoje njive. Ako nam taj rat bude nametnut, ako tu avet rata ne budemo mogli izbjeći, onda možemo i ponosni i gordi na svoju prošlost i spremni da tu našu tradiciju potvrdimo i ovoga puta da kažemo da Crna Gora ni u takvoj najgoroj varijanti, ako nam taj rat bude nametnut, neće izostati“, rekao je Kostić. Založio se, ipak, da se tog dana na Žabljaku usvoji Deklaracija o ekološkoj Crnoj Gori, kao „opomena onima koji misle da mogu snagom sile preko noći i blic krigom tražiti rješenje iz ove krize da se ne zavaravaju, jer Crna Gora i njeni građani neće izostati".
Četvrti i posljednji govornik tog dvadesetog septembarskog dana 1991. na Žabljaku bio je predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović, koji se osvrnuo na dnevni red navodeći da je upravo na toj sjednici trebalo da se izrazi riješenost da već od sjutra počnemo da mislimo, živimo i radimo u potpunom skladu s prirodom.
„Tome nas vodi želja da sebi damo dopunski smisao i da se iskušamo u nečemu što na prvi pogled liči na utopiju. To ćemo, međutim, učiniti tihim glasom. Nadjačaće nas vihor građanskog rata koji se nadvio nad ovom nesrećnom i napaćenom zemljom, zaboljeće nas taj besmisao i ljudske žrtve, ali i mogući osmijeh poruge i riječ kako nije vrijeme da se stvara ekološka država. Nekome drugome naš glas će ličiti zujanju komarca u kovačnici gdje svjetski džinovi kuju pogrebni pokrov planeti na kojoj živimo“, kazao je Bulatović.
U svojoj ekološkoj besjedi je istakao da „Crna Gora nije odmah i ne pitajući za cijenu požurila da proglasi nekakvu samostalnost, suverenosti i nezavisnost“, jer ona za takvim spektakularnim proglašenjima nema naročite potrebe.
„Time se može tek terapeutski gledati na neka nacionalne komplekse. Zahvaljujući hrabrosti i dostojanstvu naših predaka, njihovoj borbi za slobodu i istoriji državnosti Crne Gore, ono što neki sada pokušavaju da ostvare - Crna Gora živi već odavno. Sa ovih brda se uvijek vidjelo dalje i bolje“, kazao je predsjednik Predsjedništva Crne Gore, pozivajući poslanike da usvoje Deklaraciju.
Neznatno izmijenjeni tekst Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori, u koji su vjerovatno uvrštene i promjene koje je izmolio mitropolit Amfilohije, prihvaćen je jednoglasno.
Iako je ideja ekološke države zaštićena najprije republičkim Ustavom 1992. a potom i Ustavom nezavisne Crne Gore 2007. ovaj vizionarski projekat je u minule 32 godine gotovo jednoglasnom voljom većine i manjine ostao samo prazno deklarativno određenje.
Nakon izglasavanja Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori, predsjednik Skupštine Risto Vukčević pozvao je poslanike i goste u Hotel Planinka na svečani ručak. I dok se na Žabljaku slavila ekološka država, jedinice Jugoslovenske narodne armije sa područja Crne Gore, uz podršku rezervista iz više crnogorskih gradova, dobile su naredjenje za pokret. Pravac - Hercegovina, odakle će nakon deset dana krenuti da skinu šahovnicu sa Lovrijenca i sagrade stariji i ljepši Dubrovnik.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR