Drastične mjere socijalnog distanciranja, karantina, zatvaranja lokala, hotela, otkazivanja takmičenja i zabrana prelaska granice zahvatile su, u manjoj ili većoj mjeri, veliki dio svijeta, uključujući i Crnu Goru.
Razlog je, naravno, borba protiv pandemije koronavirusa, uz eksplicitnu ili implicitnu pretpostavku da su ove mjere privremene te da ćemo na ovaj način u relativno kratkom roku suzbiti pandemiju i moći se vratiti normalnom životu.
Ali što ako se ne budemo mogli vratiti u normalu - za nekoliko mjeseci?
Takav pesimistični scenario, nažalost, nije produkt paranoje i malodušja, već naučnih analiza i modela, piše MIT Technology Review, naučni časopis američkog Instituta za tehnologiju u Masačusetsu (MIT), vjerovatno najprestižnijeg prirodonaučnog i istraživačkog univerziteta na svijetu.
Epidemija će se vraćati dok god neko na svijetu nosi virus i dok ne dobijemo vakcinu
Sve zemlje koje se bore s koronavirusom sad se slažu da je potrebno "spustiti krivu" broja oboljelih, odnosno usporiti i odgoditi njihov rast kako on ne bi preplavio zdravstveni sistem i doveo do njegovog kolapsa, što neminovno dovodi do znatnog broja umrlih koji bi se u optimalnim uslovima mogli spasiti.
Razlog je jasan i jednostavan: nijedna zemlja na svijetu nema dovoljno kreveta na odjeljenjima intenzivne njege, respiratora i obučenih medicinskih sestara i ljekara specijalista da bi liječila sve oboljele u tom slučaju.
Eksplozija broja zaraženih može se zaustaviti drakonskim mjerama
Upravo takvom kolapsu preopterećenog zdravstvenog sistema, nažalost, svjedočimo u Italiji, gdje ljekari moraju metodom trijaže birati koga će pokušati spasiti, a koga ne.
Ovu eksploziju broja zaraženih mogu zaustaviti drakonske mjere karantina, zabrane ulaska u zemlju i socijalnog distanciranja, čemu svjedočimo u Kini, odakle je pandemija i potekla. No, po svemu sudeći, takvo zaustavljanje pandemije samo je privremeno.
Dok god neko na svijetu ima ovaj koronavirus, epidemija će ponovo izbiti kada i gdje se ove zaštitne mjere ukinu ili dovoljno olabave. Do tog su zaključka došli i istraživači s britanskog Imperijalnog koledža u Londonu u izvještaju koji su objavili u ponedjeljak, pod naslovom "Učinak nefarmaceutskih intervencija (NPI) na smanjenje smrtnosti od Covida-19 i opterećenja na zdravstvo".
Socijalno distanciranje s pauzama
Oni stoga predlažu sljedeću metodu borbe protiv pandemije Covida-19 na srednji odnosno dugi rok: uvoditi ekstremnije mjere socijalnog distanciranja svaki put kad broj pacijenata na jedinicama intenzivne njege počne eksplozivno rasti, a onda ih ublažiti svaki put kad broj teško oboljelih padne.
Evo kako takav model izgleda na grafikonu.
Narandžasta linija su prijemi na intenzivnu njegu i kad god pređu određeni prag - recimo, 100 na sedmicu - zemlja bi trebalo da zatvori sve škole i gotovo sve univerzitete i (ponovo) uvesti socijalno distanciranje. A kad, na primjer, broj prijema na intenzivnu njegu padne ispod 50 u jednoj sedmici, te mjere bi se ukinule, no ljudi koji imaju simptome i članovi njihovih porodica i dalje bi morali biti u samoizolaciji.
Rigorozne mjere morale bi se sprovoditi dvije trećine vremena
Prema istraživačkom timu za Covid-19 s Imperijalnog koledža u Londonu, socijalno distanciranje je definisano na sljedeći način: "Sva kućanstva smanjuju kontakt izvan kućanstva, škole ili radnog mjesta za 75%." To ne znači da možemo "varati" na ovim mjerama 25% vremena, nego da će, ako svi činimo sve što možemo da minimiziramo socijalne kontakte, njihov broj pasti za 75%.
A sljedeći zaključak ovih istraživača zaista je depresivan: zatvaranje i socijalno distanciranje moralo bi se sprovoditi dvije trećine vremena. Drugim riječima, te mjere bile bi na snazi dva mjeseca i onda bi bile ukinute na mjesec dana - ili na dvije sedmice s pauzom od sedmicu. Istraživači zaključuju da su rezultati "kvalitativno slični za SAD" pa možemo pretpostaviti da isto ili slično vrijedi i za Evropsku uniju.
Čak i kad bi podigli prag za aktivaciju mjera i time posredno žrtvovali viši broj oboljelih, mjere bi morale biti na snazi više od pola vremena.
Izolovanje starih i bolesnih ne djeluje
Takvo isprekidano "gašenje" normalnog života trajalo bi dok vakcina ne postane široko dostupna, za što bi, upozoravaju ovinaučnici, moglo biti potrebno 18 mjeseci ili više.
Mnogi se posljednjih dana pitaju zašto, umjesto čitave populacije, ne bismo izolovali najranjivije - starije i one s hroničnim bolestima, među kojima je smrtnost od koronavirusa najviša, dok se život za ostale nastavlja manje-više normalno.
Velika Britanija je najavila sličnu mjeru u sklopu kontroverzne strategije "kontrolisanog" širenja zaraze kako bi opšta populacija razvila tzv. imunitet krda. Međutim, i vlada Borisa Džonsona je, izgleda, uzmakla pred prognozom istraživača s Imperijalnog koledža o stotinama hiljada mrtvih u tom scenariju, pa je uvela strože mjere socijalnog distanciranja.
A prema navedenom naučnom modelu, čak i najbolje mjere ublažavanja - karantina za oboljele, samoizolacija za one na koje se sumnja i na starije i hronično bolesne, čak i uz zatvaranje škola, dovele bi do broja slučajeva koji je osam puta veći od kapaciteta zdravstvenog sistema u Velikoj Britaniji ili SAD-u. A ove su dvije zemlje, ne treba posebno napominjati, među najrazvijenijima na svijetu.
A kad bi se drakonske restrikcije uvele jednokratno, na nekih pola godine, epidemija bi opet izbila nakon njihovog povlačenja, samo u još gore vrijeme, budući da je zima i inače godišnje doba kad je zdravstveni sistem najviše opterećen, zbog gripa i drugih sezonskih bolesti.
Katastrofa za ugostiteljstvo i druge uslužne djelatnosti
Ne treba posebno napominjati da će ovakav model dugoročno biti katastrofalan za poslove koji zavise od mušterija koje se okupljaju na jednom mjestu: restorane, kafiće i pivnice, noćne klubove, teretane, hotele, bioskope, pozorišta, koncertne dvorane, konferencijske dvorane, galerije i muzeje, šoping-centre, kruzerske linije, avioprijevoznike, javni prevoz, privatne škole i vrtiće.
Naravno, neki od tih branši će se prilagoditi na razne načine. Pojaviće se i brojne nove usluge u onome što neki već zovu "zatvorena ekonomija". Biće i pozitivnih posljedica, poput manjeg sagorijevanja fosilnih goriva - dakle, manje globalnog zagrijavanja- zbog manje letjenja avionom i manje prekookeanske trgovine te više lokalne proizvodnje.
No mnoge se kompanije neće moći nositi s ovakvom paralizom. Mnogi ljudi će sigurno ostati bez posla.
Sve će se promijeniti
Moraćemo se prilagoditi ovom novom stanju kako god možemo. Zdravstveni sistem moraće biti unaprijeđen tako da se može nositi s novim epidemijama koje će uslijediti nakon Covida-19, odnosno sasjeći ih u korijenu, prije nego postanu pandemije.
U međuvremenu, vjerovatno ćemo morati uvesti nove sofisticirane načine lociranja, identifikovanja i izolovanja onih koji su zaraženi ili bi mogli biti. Privatnost podataka i sloboda kretanja će pritom patiti. Izvjesno je da će mnogo više pratiti kretanje ljudi, pomoću telefona koje nose. Možda ćete morati pristati na takvo praćenje ako želite letjeti avionom, na primjer, ukrcati se na voz ili brod ili ući u državnu zgradu, ili neki drugi objekat, pa čak i noćni klub.
Umjesto toga ili uz to će se možda voditi evidencija onih koji imaju imunitet jer su preboljeli Covid-19 ili se vakcinisali protiv njega, jednom kad vakcina postane dostupna.
A tim novim kontrolama ćemo se prilagoditi kao što smo se prilagodili strožim kontrolama na aerodromima nakon terorističkih napada, piše MIT Technology Review. No takve promjene će otvoriti prostor za kršenje prava, proizvoljne restrikcije, a najsiromašniji i najslabiji u društvu snosiće najveći teret. I to je takođe izazov s kojim ćemo se morati suočiti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR