Poslušajte ispovijest supruge prve žrtve korone u Crnoj Gori

Dr Svetlana Marković Perić, specijalista urgentne medicine radila je u Srbiji, kod nas i u Njemačkoj, a nakon povratka u Crnu Goru, posljednjih pet godina je zaposlena u tivatskoj Hitnoj pomoći. Ona govori o svom iskustvu sa korona virusom. 

"Moj suprug je primljen u Klinički centar 22. marta u ranim jutarnjim satima. Preminuo je oko 12 sati u toku dana. Ja sam saznala da je pozitivan na koronu uveče u 22 sata. Ja nijesam znala da smo imali koronu. Nakon toga je meni urađen test. 23. marta uveče sam dobila nalaz da sam pozitivna ka koronu. Tu se moja muka nije završila. Moja stradanja tek počinju”, priča Perić.

Nakon smrti njenog supruga koji je prva žrtva korone u Crnoj Gori, njoj je određena samoizolacija. Ne ona od 14 ili 28, već od 45 dana.

"Tog dana sam morala da riješim problem sahrane moga supruga. Ja živim u Herceg Novom, a Podgorica je 120 kilometara udaljena. Kolega, patolog koji je radio obukciju mom suprugu bez moje saglasnosti, što sam kasnije doznala, mi je dao jedno "fino" rješenje. Ukoliko ja nemam mogućnost da sahranim supruga, on će pozvati socijalnu službu i sahraniće ga zajedno u grobnici sa beskućnicima", kaže Perić.

Stigma zaraženih

"Te večeri, prije nego što sam saznala da je moj suprug pozitivan, u medijima se pojavila informacija da je umro od korone. Tri pogrebnika koje sam zvala su odbili da ga voze jer bi se oni zarazili. Jedva sam našla pogrebnika koji je, sticajem okolnosti, uz dogovor, moj suprug prebačen u mrtvačnicu u Risnu, do momenta do kad sam ja uspjela da nažem način kako da ga sahranim. Zahvaljujući mojoj bliskoj prijateljici koja mi je pozajmila njenu porodičnu grobnicu ja sam nakon 8 dana uspjela da sahranim supruga tako što su ga drugi sahranili. Ja nisam mogla, bila sam zatvorena, nisam mogla iz kuće da izađem.”

Zakon o zaštiti podtaka o ličnosti, član 4

“Zaštita ličnih podataka obezbjeđuje se svakom licu bez obzira na državljanstvo, prebivalište, rasu, boju kože, pol, jezik, vjeru, političko i uvjerenje, nacionalnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, obrazovanje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo”

"Najtragičnija stvar koja se meni kao ljekaru desila je to što sam razapeta na krst srama. To je nešto što je teško opisati. Na televiziji se pojavila informacija o prvoj žrtvi od korone sa imenom, prezimenom, mjestom odakle je i odakle je došao. Mi smo pacijentu upropastili njegov prethodni život i smrt", priča ona.

Kaž kako bi voljela da se bavi edukacijom mladih ljekara.

"Bolesna osoba ne smije da bude broj i socijalni slučaj, već čovjek", poručuje ona.

Projekat “Razgovori u društvu – Socijelni dijalog za bolju budučnost” realizuju Sindikat doktora medicine Crne Gore u partnerstvu sa Centrom za razvoj nevladinih organizacija i uz finansijsku podršku Evropske unije kroz evropski instrument za demokratiju i ljudska prava – EIDHR.