Osamdeset odsto osoba koje se još nijesu vakcinisale u Italiji u dilemi su oko vakcina i voljeli bi da imaju pouzdane odgovore na svoja pitanja. Situacija je slična kao u ostatku svijeta. Šta se u Italiji razmatra kao podsticaj vakcinisanju?
Nijesu svi koji nemaju povjerenja u antikovid vakcinu "no vax". Sve je veći broj ljudi koji oklijevaju u odluci da li da prime vakcinu ili ne, ne samo u Italiji već i u cijelom svijetu, jer su zbunjeni zbog velikog broja oprečnih informacija, neslaganja u mišljenjima samih eksperata, ali i zbog toga što su vakcine odobrene u rekordno kratkom roku.
Italijanski psiholozi smatraju da ove osobe ne treba etiketirati, tjerati ih prijetnjama o obaveznoj vakcinaciji i izlagati ih ruglu, pošto je to potpuno pogrešan pristup.
Potrebno je, po mišljenju stručnjaka, naći načina da se oslobode anksioznosti za koju i psiholozi kažu da je, u ovoj situaciji, razumljiva.
Oni u sredini: Ni za vakcinu ni protiv nje
Odgovorni za kampanju vakcinacije u ovoj fazi se fokusiraju upravo na ljude koji nijesu u potpunosti uvjereni u sigurnost vakcina i plaše se posljedica po zdravlje.
U saradnji sa psiholozima traže najbolji način da ostvare uspješnu komunikaciju sa tim dijelom stanovništva.
Među ubijeđenim antivakserima i onima koji nemaju nikakav strah od vakcina, postoji veliki broj ljudi koji svoje sumnje ne baziraju na antinaučnim teorijama već imaju legitiman strah, sumnju i odbojnost ka činjenici da moraju da se vakcinišu antikovid vakcinama.
Razlog tome je što je u ovih godinu i po dana u Italiji u medijima bilo potpuno različitih mišljenja eksperata, kontradiktornih poruka kao i kočenja u kampanjama vakcinom "Astra-Zeneke" jer je nekoliko puta mijenjano mišljenje o tome koja godišta smiju da je prime a koja ne.
Tereza Gavaruci je psiholog sa univerziteta u Padovi koja se, između ostalog, bavi i uzrocima "oklijevanja prema vakcinama".
"Oni pravi ‘no vax', ubijeđeni u svoje ideje su jedan vrlo mali dio stanovništva, iako znaju kako da se oglase na intenzivan način. Većina ljudi bira da li će se vakcinisati ili ne na iracionalan način, bez posebnog obrazloženja", izjavila je doktorka Gavaruci za dnevni list Republika.
Ona ističe da ključnu ulogu najčešće ima percepcija rizika od bolesti.
"Moguće je da ovi ljudi viđaju oko sebe zdrave ljude koji nijesu u panici, možda baš zato jer su vakcinisani ili zato što u ovom momentu virus ne cirkuliše kao prije, ili su čuli za lake slučajeve te im nije opravdana panika ili strah, pa samim tim ni vakcinacija. Oni su, naime, ubijeđeni da spadaju u kategoriju niskog rizika. Tu je takođe i jedna vrsta pristrasnog optimizma koji nas vodi ka tome da druge vidimo mnogo izloženijim opasnosti od nas samih. A to te ljude svrstava u kategoriju neopreznih", dodala je doktorka.
Reputation Science je sproveo istraživanje na 215.000 onlajn sadržaja koji su objavljeni između februara i marta.
To istraživanje je pokazalo da su sajtovi koji pružaju informacije, kao i portali medijskih kuća, doveli do toga da se kanališe strah od vakcina, više nego same društvene mreže.
Povjerenje u vakcine je nešto što je vrlo labilno i mijenja se i u kratkom vremenskom periodu, Najmanje povjerenja imaju građani zemalja sa nestabilnom političkom situacijom ili u kojima vlada religiozni ekstremizam kao i u zemljama, poput Italije, u kojima su informacije i odluke o davanju vakcina određenim starosnim grupama bile mijenjane iz časa u čas što je dovelo i do promena u planiranju čitave kampanje.
Obavezna vakcinacija, da ili ne?
Eksperti smatraju da bi uvođenje obavezne vakcinacije izazvalo vrlo negativne reakcije i komplikacije, te smatraju da bi takva odluka bila kontraproduktivna.
Oni naglašavaju da bi to donijelo više štete nego koristi. Larsonova kaže da građanima treba na vrlo jasan način objasniti rizike i dobrobiti.
"Ja svaki put, osobama koje mi traže 100 odsto garanciju u vezi sa vakcinama, kažem da je nema. Da, vakcine nijesu sigurne 100 odsto jer će vrlo mali broj ljudi imati negativne efekte, ali isto tako im kažem da su vakcine hiljadu puta sigurnije, jer ukoliko se ne vakcinišu rizik da obole od kovida, tuberkuloze ili poliomijelitisa je veliki", kaže doktorka Larsonova za britanski Independent.
U Italiji je 50,21 odsto stanovnika, odnosno 27 miliona ljudi, primilo obje doze vakcine. Najviše njih dobilo je vakcinu "Fajzera", zatim "Moderne", "Astra-Zeneke" i "Džonsona".
Dvesta hiljada ljudi koji rade u prosvjeti još se nije vakcinisalo kao ni 2,5 miliona ljudi iznad 60 godina.
Što se vakcina među mladima između 12 i 19 godina tiče, procenat je nizak, 25,5 odsto kod djece od 12 do 14 godina i 48,5 odsto kod onih iznad četrnaest.
Trenutne informacije govore o tome da vakcine djeluju od devet do dvanaest mjeseci te da će 2022. biti potrebna i treća doza zbog novih varijanti a najvjerovatnije će se preći potpuno na vakcine mRNK.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR