O omiljenim knjigama ove sedmice pitali smo publicistu Marijana Maša Miljića. Završio je opštu književnost sa teorijom književnosti i kratko radio kao profesor na Cetinju, a zatim kao bibliotekar. Najprije u Nacionalnoj biblioteci ''Đurđe Crnojević'' na Cetinju, pa skoro tri decenije u Biblioteci Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici.
Objavio je dvije zbirke poezije i više knjiga, samostalno ili u koautorstvu, iz oblasti publicistike, književne kritike, istoriografije. „Teško je izdvojiti samo nekoliko knjiga koje su na mene ostavile snažan utisak, i kojima se često vraćam, a da ne budem nepravedan prema drugima“, kazao nam je. „Bivšem profesoru i bibliotekaru je to još teže da učini, ali za ovu priliku ću izdvojiti sljedeće.“
***
Aristotelova ''Poetika'' (ili ''O pjesničkoj umjetnosti'') nesumnjivo je najznačajnije djelo u istoriji svjetske književnosti i estetike. U prećutnom sporu sa Platonom, zbog njegove osude umjetnosti kao podražavanja i lošeg moralnog uticaja na podanike njegove idealne Države, Aristotel je podražavanje shvatio kao stvaranje, a u odnosu umjetnosti i stvarnosti isticao je specifičnost umjetničkog bića, kao svijet po sebi i za sebe, kao stvaranje, a ne samo saznanje. Umjetničko djelo nastaje po zakonima vjerovatnosti i nužnosti. Dok se istorija (istoriografija) bavi onim što je pojedinačno i što se stvarno dogodilo, književno djelo se, kao posebno, bavi opštim, onim što se moglo dogoditi. Aristotelova ''Poetika'' nezaobilazno je djelo i dan-danas. Za mene je ''Poetika'' ne samo omiljena, nego i kultna knjiga. Ostala je čuvena rečenica Aristotelova: Amicus Plato, sed magis amica veritas- Drag mi je Platon, ali mi je istina draža.
Pri bilo kom izboru nemoguće je zaobići ''Ilijadu'' Homerovu. Mene ne muči tzv. homerovsko pitanje- da li je Homer autor ili je ''Ilijada'' kolektivna epopeja. Homer je po meni obdareni rapsod, koga su muze častile genijalnošću, a bogovi maštom koja prevazilazi stvarnost. ''Ilijada'' je djelo neprolazne umjetničke vrijednosti i značaja. Troja je simbol države i njene odbrane. Mnogi narodi su doživjeli i doživljavaju trojansku sudbinu. Sa Homerove trpeze mnogi du kupili samo mrvice, govorio je, takođe genijalni Eshil. Džejms Džojs je pokušao da kroz roman ''Uliks'' napiše novu ''Odiseju''. I nepravedno je, na kraju, razdvajati Homerovu ''Odiseju'' od ''Ilijade''.
Servantesov ''Don Kihot'' na mene je ostavio neizbrisiv utisak. Dostojevski je smatrao da je ''Don Kihot'' najveće djelo svjetske književnosti. Među najuspješnija djela svrstava ga i to što je teško od pozitivnog lika napraviti velikog književnog junaka, a Servantes je u tome itekako uspio. Njegov Don Kihot živi u nekom višem viteškom svijetu, bori se sa vjetrenjačama i drugim neprijateljima, iako ''tragična luda'', noseći tragično osjećanje svijeta i života. Roman je prožet neponovljivim humorom, ali na kraju, u njegovoj pozadini toržestvuje tragična ironija sudbine.
Dostojevski, ''Braća Karamazovi'' - To je roman nad romanima, djelo vrlo složeno, koje izmiče površinskim tumačenjima. Sačinjeno na više paralelnih ravni, sa snažnim likovima, pogotovo braće Karamazovih i nekoliko žena u njihovim životima i sudbinama. U ovome romanu, teškom i neodoljivom za čitanje i promišljanje, pokreću se velika tzv. ''prokleta pitanja'' ljudske prirode, istorije, društva, religije. Na mene su posebno snažan utisak ostavile riječi Dimitrija Karamazova: Čovjek je toliko širok i trebalo bi ga suziti.
''Ljetopis popa Dukljanina'' ili ''Barski ljetopis'' je jedno od najznačajnijih djela crnogorske prošlosti. Jedni ga svrstavaju u književnost, drugi u istoriografiju. Po meni to je prva istorija crnogorske prošlosti, one ranosrednjovjekovne, sa kojom smo bili izgubili kontakt. Zato je ''Ljetopis'' fundamentalno djelo, koje nam je omogućilo dijalog sa sopstvenom prošlošću, otvorilo zarasla i zatrpana vrata naše srednjovjekovne istorije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR