Ako je Kundera tvrdio da je kič prelazna stanica između postojanja i zaborava, te da ćemo, prije nego što budemo zaboravljeni, biti pretvoreni u kič, onda se njegove riječi mogu tumačiti kao dio jedinstvenog filosofskog sistema u kom je on kao pisac pronašao smisao.
Sklonost ka uljepšavanju stvarnosti uprkos tome što ona time ne postaje lijepa nego besmislena – može se posmatrati kao Kunderin pronalazak, pa je u jednom od djelova kultne knjige "Nepodnošljiva lakoća postojanja" govorio i o tom fenomenu koji se u popularnoj kulturi podvodi pod autocenzuru.
***
"Ježila se pri pomisi da bi svijet sovjetskog kiča mogao da postane realnost i da bi ona mogla da bude prisiljena da u njemu živi. Bez trenutka kolebanja bi prije živjela u stvarnom komunističkom režimu, sa svim njegovim progonima i redovima pred mesarama. U stvarnom komunističkom svijetu je moguće živjeti. U svijetu ostvarenog komunističkog ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota sa kojima ne bi mogla da razmijeni ni najmanju riječ, crkla bi od užasa u roku od osam dana."
"Niko to ne zna bolje od političara. Čim je neki fotoaparat u blizini, oni trče prvom djetetu koje spaze da ga podignu u naručje i poljube u obraz. Kič je estetski ideal svih političara, svih političkih pokreta."
"Čini mi se da osjećaj koji je sovjetski kič budio kod Sabine liči na prestrašenost koju je Tereza doživljavala u snu kada je koračala oko bazena s golim ženama i bila primorana da pjeva vesele pjesme. Leševi su plutali ispod površine. Nije bilo nijedne žene kojoj je Tereza mogla da kaže jednu jedinu riječi, da postavi jedno pitanje. Kao odgovor bi čula samo sljedeću strofu pjesme. Nije bilo nijedne kojoj je potajno mogla da namigne. One bi je odmah odale čovjeku koji je stajao u korpi iznad bazena da bi pucao u nju.
Terezin san otkriva stvarnu funkciju kiča: kič je paravan iza kojeg se krije smrt."
"Protestovala je, ali je nijesu shvatali.
Kako, zar nije istina da komunizam progoni modernu umjetnost?
Bijesno je odgovorila: Moj neprijatelj nije komunizam već kič!
Otada je zaodijevala svoju biografiju velom tajne, a kasnije, kad se našla u Americi, uspjela je čak da sakrije da je Čehinja. Bio je to očajnički napor da pobjegne od kiča koji su ljudi htjeli da naprave od njenog života."
"U carstvu totalitarnog kiča, odgovori su unaprijed dati i isključuju svako novo pitanje. Iz toga proističe da je istinski protivnik totalitarnog kiča čovjek koji pita."
"U trenutku kad je kič priznat kao laž, on se nalazi u kontekstu ne-kiča. Pošto je izgubio svoju autoritarnu moć, on je dirljiv kao bilo koja ljudska slabost. Jer niko od nas nije natčovjek i ne može u potpunosti pobjeći od kiča. Ma kakav prezir da u nama izaziva, kič čini dio ljudskog položaja."
"Izvor kiča je kategorično slaganje sa postojanjem.
Ali koja je osnova postojanja? Bog? Čovječanstvo? Borba? Ljubav? Muškarac? Žena?
O tome postoje raznovrsna mišljenja, tako da postoje raznovrsni kičevi: katolički kič, protestantski, jevrejski, komunistički, fašistički, demokratski, feministički, evropski, američki, nacionalni, internacionalni.
U vrijeme francuske revolucije polovina Evrope se naziva ljevicom, a druga polovina je dobila naziv desnica. Praktično je nemoguće definisati jedan ili drugi pojam bilo kakvim teorijskim principima na koje bi se oni oslanjali. To nije ništa čudno: politički pokreti se ne zasnivaju na racionalnim stavovima već na predstavama, slikama, riječima, arhetipovima koji svi skupa čine ovaj ili onaj politički kič."
"Šta je ostalo od ljudi koji su umirali u Kambodži?
Jedna velika fotografija američke glumice koja u naručju drži žuto dijete.
Šta je ostalo od Tomaša?
Natpis: Htio je Carstvo Božje na zemlji.
Šta je ostalo od Betovena?
Mrzovoljni čovjek s razbarušenom kosom koji smrknutim glasom izgovara: "Es muss sein!"
Šta je ostalo od Franca?
Natpis: Vratio se poslije dugog lutanja
I tako dalje i tako dalje. Prije nego što budemo zaboravljeni, bićemo pretvoreni u kič. Kič je stanca presijedanja između postojanja i zaborava."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR