Stojanović o filmu Dara iz Jasenovca: Banalan falsifikat istorije

"Dara iz Jasenovca" je banalan i bukvalan film. Načinom na koji je prikazao ubistva banalizovao je zlo i sveo ga na lično raspoloženje ustaških zlikovaca i sadista, kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović, istoričarka i profesorka na Filozofskom fakultetu.

"Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu je, kao, trebalo da se objasni ustaška ideologija, ali i to je užasno površno", smatra Dubravka Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Gage Antonijevića.

Ona iznosi stav da "zlo mora da se izrazi mnogo jačim umjetničkim formama" i dodaje:

"Zato cio ovaj film ne može ni da se poredi samo sa jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obilježi i nauči šta je fašističko zlo za cio život."

Istoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta podsjeća i na buru koja je od početka pratila ostvarenje "Dara iz Jasenovca":

"Film je propaganda u načinu na koji je finansiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oskar i emitovan prije bioskopske premijere na RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenario za film plagijat pisca i scenariste Arsena Diklića", navodi ona.

Profesorka Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje "istorijski selektivno", što ovako obrazlaže:

"Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom", kaže Stojanović.